Na današnji dan, 29.08.1189. godine napisana je Povelja Kulina bana. Napisan na narodnom jeziku i bosančicom, ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država.
Značaj u dva područja
Povelja Kulina bana je prvi poznati diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika.
S prvog aspekta može se reći da je Kulinova povelja “rodni list” bosanske državnosti. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.
No, po svom samom sadržaju Povelja je, zapravo, ugovor o slobodnoj trgovini kojim bosanski vladar državljanima Dubrovnika garantuje slobodu trgovine na svojoj teritoriji.
To govori da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države.
Otvorena država
To govori i da Bosna nije bila zatvorena i da je održavala veze i s drugim državama.
Povelja nam daje i lekciju koju, nažalost, mnogi pojedinci i vladari i danas ne razumiju, a Kulin je shvatao još krajem 12. stoljeća – slobodna trgovina i slobodno kretanje ljudi najbolji su način za osiguravanje trajnih prijateljskih odnosa između različitih zemalja i naroda u korist svih.
Zato je važno ovaj princip zagovarati kako na regionalnom, tako i globalnom osnovu, ne samo radi većeg ekonomskog prosperiteta, nego i veće harmonije i uvažavanja među ljudima.
Ove lekcije posebno moramo biti svjesni danas u jeku rasta raznih populista i s ljevice i desnice širom svijeta koji nam “spas” za radna mjesta i nejednakost nude u ekonomskom nacionalizmu i protekcionizmu.Tamo gdje robe ne prelaze granice, prelazi oružje.
