Jaroslav Lindenberg, ambasador Poljske u BiH, za „Avaz“ je govorio o odnosima dvije zemlje, ali i geopolitičkim odnosima nakon agresije Rusije na Ukrajinu, stavu koji je zauzela Poljska, koja je godinama upozoravala na opasnost od politike Vladimira Putina, te mogućim scenarijama za završetak ovog rata.

-  Nakon agresije Rusije na Ukrajinu Poljska je preuzela možda i vodeću ulogu u poticanju Evrope na otpor. Izvršili ste pritisak na susjednu Njemačku da pošalje napredne borbene tenkove u Ukrajinu, što je Njemačka na kraju i učinila. Poljska veliki broj naoružanja i vojne opreme šalje Ukrajini. Kako Vi gledate na ovu ulogu svoje države?

- To je tačno kao što ste rekli. Međutim, pomoć koju Poljska pruža Ukrajini od početka ruske agresije nije samo isporuka potrebne vojne opreme i municije. To je i ogromna humanitarna pomoć u koju je uključeno cijelo društvo: ne samo državne i lokalne vlasti već i društvene organizacije, Katolička crkva i stotine hiljada običnih građana. U Ukrajinu se neprestano šalju transporti neophodne hrane, odjeće, sanitetskog i higijenskog materijala, poljski medicinski volonteri – bolničari i ljekari rade u područjima borbenih djelovanja. Podsjetimo i da je u Poljsku od početka ruske agresije ušlo skoro 11 miliona ukrajinskih državljana.

Naravno, većina njih se vratila u Ukrajinu ili je otišla dalje. Ipak, u Poljskoj stalno boravi 1,5 do 2 miliona ukrajinskih izbjeglica, uglavnom žena i djece. Većina živi s poljskim porodicama, neki u prilagođenim turističkim objektima. Pokriveni su punim socijalnim i zdravstvenim osiguranjem, kao poljski državljani. Primaju socijalnu pomoć, koriste pravo na besplatno liječenje, a njihova djeca pohađaju poljske škole. Odrasli imaju pravo na rad. Nakon traumatskih iskustava nekim izbjeglicama, posebno djeci, potrebna je psihološka pomoć. Sve je to težak teret za našu zemlju, ali, kao što sam spomenuo, u akciju pomoći Ukrajini, u tome izbjeglicama u Poljskoj, uključeno je praktično cijelo društvo i njegove brojne organizacije.

Sljepilo elite

- Poljska je godinama upozoravala na opasnost od Rusije i Putinove politike, međutim, čini se da su mnoge evropske države ignorirale upozorenja vaše države i primat davale ekonomskim interesima, pomalo i žmireći na agresivnu politiku Rusije prema susjedima. Na kraju se ispostavilo da su upozorenja Poljske i Poljaka bila opravdana. Zašto su mnogi evropski lideri to godinama odbijali vidjeti?

- Postoji stara engleska poslovica: "Niko nije slijep kao onaj koji ne želi da vidi." Zašto lideri Evropske unije i njenih najvećih država članica nisu godinama htjeli da vide opresivnu prirodu Putinovog režima prema vlastitim građanima, progon opozicije i imperijalističke težnje u međunarodnoj politici? Mislim da su ekonomski interesi spomenuti u pitanju bili glavni faktor. Uostalom, uzastopne njemačke vlade promovirale su zavisnost cijele EU od ruskog plina i podržavale projekt plinovoda „Sjeverni tok 2” do samog kraja. Da nije bilo agresije od 24. februara prošle godine, ovaj plinovod bi odavno bio završen. Ni aneksija Krima ni ruska okupacija istočnih regiona Ukrajine 2014. godine nisu promijenili stav ovih političara.

Otad je Rusija dobila milijarde eura za svoje energente. Veliki dio ovog novca otišao je za finansiranje ruske ratne mašinerije. Čak i kada je EU uvela embargo na prodaju oružja Rusiji nakon događaja iz 2014. godine, neke zemlje EU nastavile su prodavati modernu vojnu opremu Rusiji, uz objašnjenje da su ugovori potpisani ranije. Ali postoji još jedan razlog više za spomenuto sljepilo velikog dijela evropske političke elite. Uvjerenje je da će kroz ekonomsku saradnju i zajedničke interese biti moguće promijeniti i europeizirati Rusiju. Historija je pokazala da je ovo uvjerenje, prisutno u politici mnogih zapadnoevropskih zemalja i prije i nakon Drugog svjetskog rata, bilo potpuno pogrešno.

- Na kraju, kako se, prema Vašem mišljenju, ovaj rat završava i da li je moguć mirovni sporazum s Putinom? Ili ga je moguće jedino poraziti?

- Sigurno je da su se sve kalkulacije ruskih stratega prije agresije na Ukrajinu pokazale pogrešnima. Nije uspjela okupacija Ukrajine, nije uspio ni poraz ukrajinske vojske za nekoliko dana. Skeptičan sam u pogledu mogućnosti mirovnih pregovora s Putinom. On je odgovoran ne samo za ničim izazvanu agresiju na susjednu državu već i za sve monstruozne zločine koje je ruska vojska do sada počinila i čini svakodnevno u Ukrajini, za sve nevine žrtve, uključujući žene i djecu, za sistematsko uništavanje civilnih objekata, bolnica, škola i spomenika kulture. Putinovo mjesto je više na optuženičkoj klupi nego za pregovaračkim stolom. Osim toga, ne vidim mogućnost da Ukrajina pristane na zahtjeve da se odrekne dijela svoje teritorije ili da se odrekne dijela svog suvereniteta. Međutim, mirovni sporazum ne može se isključiti.

Evropa bježi od korijena

- Zabrinjava li Vas činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje političari koji i dalje održavaju bliske odnose s Putinom, pa čak pružaju i otvorenu podršku Rusiji u agresiji?

- Ne želim i ne bih trebao komentirati ponašanje političara u Bosni i Hercegovini. To bi bilo u suprotnosti s pravilima o diplomatskim odnosima i dobrim običajima u ovoj oblasti. Svaki ambasador treba zapamtiti da je gost u zemlji domaćinu i da se ponaša kao gost. Osim toga, smatram da su mnogo više štete nanijeli i prave oni evropski političari koji su od početka ruske agresije zauzeli dvosmislen stav prema Putinu. Javno su ga kritizirali, održavajući istovremeno direktan kontakt s njim. Naravno, objašnjavali su to tako da moraju, jer na kraju treba sjesti s Putinom za pregovarački sto. Ovi političari su zvanično osuđivali rusku agresiju, dok su u isto vrijeme mjesecima blokirali isporuku potrebne vojne opreme Ukrajini i pokušavali što više smanjiti sankcije Rusiji. Malo su promijenili stav pod utjecajem stranog pritiska i vlastitog javnog mnijenja, ali i dalje sanjaju o što skorijem okončanju rata kako bi mogli da nastave posao s Putinom i Rusijom, tj. vratiti se na „business as usual“.

- Bosna i Hercegovina ima dugogodišnje dobre odnose s Poljskom. Koje zajedničke vrijednosti vidite između ove dvije zemlje?

- Poljska i Bosna i Hercegovina dijele određenu sličnost u sudbini u 20. stoljeću. Bili smo žrtve njemačke agresije, preživjeli smo okupaciju, a potom i totalitarni komunistički sistem. Mislim da ono što povezuje Poljake i narode koji žive u Bosni i Hercegovini jeste ljubav prema slobodi, spremnost da se za nju žrtvuje život i veoma razvijen osjećaj društvene solidarnosti, posebno u vrijeme opasnosti. Osim toga, imamo zdrav osjećaj nacionalnog ponosa, privrženost svojoj kulturi i tradiciji. Naravno, svaki narod u BiH ima svoju kulturu, tradiciju i običaje, malo drugačije od ostalih, ali svako želi njegovati i razvijati vlastitu tradiciju i vrijednosti. Što se tiče Poljaka, za Bošnjake, Srbe i Hrvate vjeroispovijest igra važnu ulogu u očuvanju njihovog nacionalnog identiteta – baštine njihovih predaka. Mislim da je taj osjećaj nacionalnog ponosa i ljubavi prema tradiciji, sve dok je spojen s poštovanjem, a ne prezirom prema drugim narodima, nešto izuzetno vrijedno u savremenoj Evropi, koja promovira ideologiju multikulturalizma, distancira se od vlastitih historijskih korijena, sekularizirana je i bori se protiv tradicionalnih društvenih vrijednosti.

- Možete li nam reći nešto o ključnim aktivnostima Ambasade Republike Poljske u BiH?

- Na političkom planu imali smo dvije posjete: krajem maja zamjenika ministra vanjskih poslova Szymona Szynkowskog vel Seka, a u julu, ministra vanjskih poslova Zbigniewa Raua (u okviru poljskog predsjedavanja OSCE-a). Kada je u pitanju ekonomska saradnja, u junu smo gostili veliku misiju poljskih kompanija u oblasti "Zelenih tehnologija". Ova misija je organizirana u saradnji s ministarstvom za zaštitu klime i okoliša Republike Poljske i Vanjskotrgovinskom komorom BiH. U okviru poljske razvojne pomoći realizirali smo osam projekata u vrijednosti svakog od njih oko 50.000 KM. Riječ je o nabavci specijalizirane opreme za bolnice i domove zdravlja širom Bosne i Hercegovine. Ove godine planiramo realizaciju daljnjih projekata i čekamo dodjelu sredstava. U novembru ove godine planiramo spektakularan simfonijski koncert u Sarajevskoj filharmoniji pod dirigentskom palicom mlade poljske dirigentice Marte Kluczynske. Podržat ćemo i promociju poljske književnosti u BiH. U maju će se održati promocija avangardnog romana Witolda Gombrowiča "Trans-Atlantik" u prijevodu Tanje Miletić-Oručević, u organizaciji našeg počasnog konzula u Mostaru.

- Naša ambasada obavlja redovne konzularne funkcije, odnosno pruža pomoć poljskim turistima (njih desetine hiljada svake godine dolaze u BiH), izdaje dugoročne vize za studiranje i rad u Poljskoj i na kraju podržavamo poljske organizacije u BiH, prvenstveno u Republici Srpskoj. Riječ je o potomcima Poljaka koji su u Bosnu došli krajem 19. stoljeća pod Austro-Ugarskom monarhijom.