Mi kao civilizacija, a posebno na Balkanu, baštinimo kulturu oružja, kazao je za "Avaz" psiholog prof. dr. Dženan Skelić, komentirajući jutrošnji događaj u Beogradu, koji je šokirao region. Istraga o masakru u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar" na Vračaru, u kojem je 14-godišnji učenik ubio čuvara i osam učenika, a još šest ranio, traje, a trebala bi otkriti motive koji su doveli do nezapamćene tragedije.

- Danas je, nažalost, djeci na Balkanu dostupno oružje njihovih roditelja koji su, na ovaj ili onaj način, sačuvali oružje iz rata, umiješani su u neke kriminalne aktivnosti ili jednostavno njeguju taj kult oružja. U našoj balkanskoj kulturi postoji negdje znak jednakosti između muškosti i baratanja oružjem, u tradiciji je da se puca na svadbama i veseljima. Očito je da je ovaj dječak bio obučen da barata vatrenim oružjem, jer on je potrošio najmanje dva ili tri šaržera da bi izveo ovakav masakr – kaže Skelić za "Avaz".

Prvi simptomi u pubertetu

O motivima je teško nagađati, posebno zato što je riječ o maloljetnom izvršiocu, ali Skelić odbacuje mogućnost psihičkih oboljenja jer, tvrdi, psihički oboljele osobe iznimno rijetko su opasne po druge.

- To mora biti neka paranoidna, šizoidna epizoda, što bi se primijetilo, a ne vjerujem da bi se klinička slika razvila tako brzo jer se obično u pubertetu pojavljuju tek prvi simptomi. Najvjerovatnije je riječ o nečemu drugom, nekoj emocionalnoj nezrelosti, disbalansu, moguće obiteljskom ili zlostavljanju druge vrste ili pritisku nekom koji dijete nije moglo da podnese – ističe Skelić za "Avaz".

Osim rigoroznije kontrole posjedovanja naoružanja, najveći problem društva, ne samo kod nas, danas je nedostatak povezanosti unutar porodice, kaže Skelić. Takva povezanost je nekad postojala i s komšilukom i širom zajednicom.

- Nekad vam je komšija mogao reći da je vaše dijete vidio kako puši, dok danas to ne smije uraditi, a kamoli ukoriti dijete zbog nedoličnog ponašanja. Nekada je postojao taj obrazac ponašanja po kojem je funkcionirala zajednica, gdje su ljudi bili upućeni jedni na druge. Vi ste danas jako izgubljeni, jer nemate osjećaj pripadnosti, čak ni u okviru porodice, pa se takva djeca lako mogu naći u različitim vrstama konfuzija, posebno kada imamo i razne videoigrice ili izazove putem društvenih mreža. Sve je povezano s osjećajem pripadnosti i sigurnosti – dodaje Skelić za "Avaz".

Krik u pomoć

Kaže da samoubistvo ili ubistvo često mogu biti neka vrsta krika u pomoć, koji završava tragično. Tragedija u Srbiji upozorenje je cijelom regionu.

- Posebno što je počinitelj maloljetna osoba, od koje se nisu očekivali problemi. Informacije su da je to bio odličan učenik, miran, tih… Na to uvijek treba obratiti pažnju. To što je neko tih, poslušan, miran, nikad nije dobro. Uvijek se trebamo zapitati zašto je neko “perfektan”, jer nije prirodno da budete idealni bez obzira koji uzrast je u pitanju. Kad god potiskujete svoje želje i potrebe, pokušavajući udovoljiti svome okruženju, kad postajete perfektni kako biste odgovorili zahtjevima i očekivanjima roditelja i okruženja, vi dio svoje prirode sputavate ili u potpunosti odbacujete svoje želje i potrebe, i to mora kuminirati nekim problemom. U konkretnom slučaju još nemamo dovoljno informacija, ali ovdje je ključno pitanje zašto je 14-godišnjak obučen da na taj način rukuje vatrenim oružjem – zaključuje prof. dr. Dženan Skelić za "Avaz".