Vojni komentator i urednih prvog bh. portala za sigurnost Arma.ba Dean Džebić komentirao je poziv ministrice odbrane Austrije Klaudije Taner (Klaudia Tanner) da se započnu pripreme za moguće prijetnje iz zraka, te da se brzo implementira sistem "Evropski nebeski štit".

Sigurnost Evrope

Kaže da se radi o geostrateškom i geopolitičkom pitanju, koje je moguće razumjeti ako se vratimo u prošlost.

- Prvi trenutak za razmatranje protivbalističkog štita (BMD) za Europu je Sporazum o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa (INF), između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država, po kojem je zabranjeno raspoređivanje raketa dometa od 500 do 5.500 kilometara. Taj sporazum je odredio i ukidanje i zabranu razvoja raketa istog dometa. Ovaj dokument je napravio pomor raketa i raketne tehnologije, kao i lansera koje su obje strane posjedovale, zbog čega je bivši predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov do smrti bio meta napada ruskih jastrebova zbog izdaje – kaže Džebić.

Ovaj sporazum smatra kamenom temeljcem evropske sigurnosti jer Evropa, iako je osmislila rakete kao oružani sistem, nije razvila tehnologiju, kojom su ovladale SAD i SSSR, odnosno Rusija.

- Rakete dometa od 500 do 5.500 kilometara predstavljaju domet za raketno nadmetanje na evropskom kontinentu. Ruski izlazak iz sporazuma je počeo 2014. godine kada je lansirana raketa 9M729, poznatija kao Iskander. Iskander je doživio evoluciju na krstareću verziju Iskander-K, te balističku, odnosno kvazibalističku Iskander-M. Bitno je pojasniti da je Sporazum o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa zabranio razvoj kako balističkih tako i krstarećih raketa dometa 500-5.500 kilometara – dodaje Džebić.

Prijetnje Poljskoj

Pojašnjava da je Iskander izuzetno moćna raketa, nastala na osnovu stare 9K14 OTR-23, čuvene "Oke".

- Oka je bila zastrašujuća raketa zbog ubrazanja i brzine leta odnosno mogućnosti manevra pri brzini od nevjerovatnih devet maha. Zapravo i jedni i drugi su po izlasku iz sporazuma iz ladica izvukli stare nacrte i tehnologije koje su dodatno konvertirali i smanjivali po dometima kako ne bi prekršili sporazum, da bi na kraju svaka od tih raketa postigla svoj maksimum – ističe Džebić.

Problem sa raketama srednjeg dometa je velika brzina i prekratak rok za reakciju.

- Ruska Federacija je krajem 2015. zaprijetila da će za dva i po minuta raketama Iskander poravnati Varšavu. Ova raketa sa kvazibalističkim letom sposobna je manevrisati i u toku trajektorije u srednjem kursu promijeniti cilj. Raketa Iskander kojom je djelovano po Ukrajini može nositi konvencionalnu, kasetnu, termonuklearnu, pa čak i specijalnu bojevu glavu sa elektromagnetnim impulsom. A povrh svega brzina joj je na maksimalnom ubrzanju i do tri kilometra u sekundi. U Kalinjingradu, kao najvećem kamenu o vratu evropskog raketnog štita, nalazi se 308. gardijski raketni puk sa nepoznatim brojem Iskandera – naglašava Džebić.

NATO odgovor i sistem odbrane

U septembru 2009. godine predsjednik SAD-a Barak Obama, podsjeća Džebić, obznanio je pokretanje programa „Evropski pristup fazne adaptacije“ (EPAA), koji je podrazumijevao formiranje ABM štita sa tri komponente - Band radara, eskadrile NATO krstarica sa raketnim sistemom za presretanje „Aegis Ashore“ i kopnene verzije sistema "Aegis Ashore" uz SPY-1 radare.

- Kopnene baze su uspostavljene u poljskoj bazi Redžikovo, te rumunskoj Deveselo. Program je, u četiri faze, precizirao uspostavljanje sistema odbrane Evrope od iranskih balističkih raketa. Međutim, iranski „Khoramshahr-3“ u najboljem gađanju može pogoditi istočni Balkan, u krajnjem slučaju dijelove Srbije, pa je jasno da su pravi razlog bile ruske rakete, pri čemu je euroraketni štit mogao ugroziti strateške snage nuklearne trijade Ruske Federacije – kaže Džebić.

Sistem bi djelovao na način da sateliti skeniranjem detektiraju lansiranje rakete, a da bi ih potom, sa razarača ili iz baza u Poljskoj i Rumuniji, sistem "Aegis Ashor" presreo.

- Ruska strana nije pravila veće probleme sve dok se nije došlo do faze II, kada su u Redžikovu, koje je tik ispod Kalinjingrada, te Deveselu, montirane američke rakete presretači SM-3 Block I sa brzinom tri kilometra u sekundi. Tada je u Kremlju uključen crveni alarm, jer je euroraketni štit počeo štititi i SAD koliko i Evropu, s obzirom da 80 posto trajektorija interkontinentalnih raketa iz dubine Rusije iz baza oko Domborovska, ide preko Norveške i Sjevernog pola. Tako bi ih rakete SM-3 Block II poskidale iznad ruskog teritorija. To je zapravo jedan od uzroka ruske agresije na Ukrajinu, s ciljem da se „pod šapu“ stave i baze Deveselo i Redžikovo. Koliko je poznato, do izbijanja agresije kompletirana je faza II, dok ima špekulacija da se radi i na fazi III – pojašnjava Dean Džebić.

Razgovor o Evropskom nebeskom štitu zaključuje konstatacijom da će evropske zemlje, ako svoje mornarice ne opreme izuzetno skupim sistemom "Aegis Ashore", i dalje moći samo da posmatraju kako ih saveznici s druge strane Atlantika brane. A SAD prodaju ovog sistema uvjetuju kupovinom krstarice klase "Arleigh Burke" ili razarača klase "Ticonderoga".