Eksplozivan istup Kristijana Šmita (Christian Schmidt) mnogi tumače na način da je visoki predstavnik tek shvatio gdje je došao i s kim ima posla, ali profesor filozofije i politički analitičar iz Zagreba Žarko Puhovski ističe da nije važno gdje je došao koliko odakle je pošao. Dodaje da je Šmit u BiH stigao kao diplomata, ali bez jasnih stavova onih koji su ga imenovali on sada mora biti ono što su bili i svi njegovi prethodnici – guverner.
- To je njemu pretežak zadatak. Izgubio je živce kad je vidio reakcije na njegove navodne ili doista planirane promjene izbornog zakona. Osjetio se na neki način prevarenim, izdanim i reagirao je ljudski razumljivo, ali diplomatski pogrešno – kaže za portal "Avaza" prof. dr Žarko Puhovski.
BiH se, dodaje, s razlogom tretira kao maloljetna osoba, jer BiH još uvijek ne može doći do jedinstvene odluke šta želi sama sa sobom. Zbog toga mora imati skrbnika.
- On je određen Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma. Bila je čitava serija više ili manje nesretnih visokih predstavnika i svi su oni kad – tad došli u situaciju da igraju ulogu vladara. Svi su u početku bili umjereni, a onda vidjeli da to ne funkcionira i odlučili se za oštriju verziju što se relativno brzo dogodilo i sa Šmitom – dodaje Puhovski.
Komentirajući razlike između vladajućih politika u BiH, on primjećuje da se hrvatska i srpska strana u BiH ponašaju slično kao hrvatska i slovenska u Jugoslaviji krajem 80-tih.
- Zbog svoje nespretnosti, da ne kažem nešto gore, Izetbegović junior se doveo u poziciju da igra Miloševića. To je jako neugodna situacija u kojoj se događa da, kao i u ono vrijeme, unitarna strana ima podršku iz inozemstva jer se smatra da ona čuva BiH, a ove dvije je hoće razbiti. Činjenica je da se u ovom trenutku, nakon protesta povodom navodne Šmitove odluke, pokazalo da na bošnjačkoj strani imamo čak i mitinge slične onima koje je nekada organizirao Milošević – pojašnjava Puhovski.
Sa intervencijama izvana BiH ne može imati puni suverenitet, a s druge strane bez njih BiH uopće ne bi funkcionirala, dodaje naš sagovornik, te naglašava da je BiH potreban „mali Dejton“.
- Dovesti visokog funkcionera SAD-a, jer samo još SAD ima autoritet u BiH, koji će u nekom malom mjestu zatvoriti po nekoliko predstavnika sve tri etničke skupine i držati ih dok ne potpišu sporazum. Uz obećanje da će Biden doći na potpisivanje. To rješava stvar, ali SAD imaju puno važnijih poslova od Tajvana do Ukrajine – ističe Puhovski.
Paradoksalnim smatra da političari u BIH, uprkos katastrofalnoj situaciji, ne razgovaraju o ozbiljnim temama, o funkcioniranju države, rješavanju elementarnih stvari, zašto se autoput od Sarajeva do Zenice gradi 3 kilometra godišnje. U jeku rata u Ukrajini, Kosovo, BiH i Crna Gora predstavljaju potencijalna nova žarišta.
- Mi imamo u ovom području nešto što se u teoriji zove „zamrznuti sukob“, ali nalazimo se tu gdje tehnika najčešće nije prvoklasna pa nam se ti frižideri stalno kvare, pa se zamrznuti sukobi svako malo zagriju. Uvjeren sam da nema govora o novim ratovima. To svi znaju pa su zato tako „hrabri“ jer znaju da sukoba nema zbog vanjske kontrole i zbog toga što je oružje drugačije raspoređeno. Rat je počeo kad je srpska strana bila superiorna u oružju, a sad su stvari malo drukčije. Nije moguća vojna intervencija na Kosovu. Osim niza manjih incidenata ništa više nije moguće u BiH ili Crnoj Gori, ali u ove tri zajednice su nesređeni problemi -naveo je Puhovski.
Puhovski je nedavno iznio stav da je BiH potrebna reorganizacija, ali ne na način na koji je zamišlja Dragan Čović.
- Nema spora da je Čović zastupnik jedne pozicije koja je jako vezana ne samo uz korupciju, manipuliranje nacionalističkim obrascima, već i uz ne baš lijepu tradiciju iz rata. To sigurno nije neko ko se meni čini opcijom za sadašnjost, a kamoli za budućnost BiH, ali ovi pritisci izvana, po onoj psihologiji grupe koja pri tom nastaje, tjeraju hrvatsku komponentu da se zbije, homogenizira i podržava Čovića i dalje. Odnosno, Dodika i dalje, Izetbegovića i dalje – kaže Puhovski.
Govoreći o kriznim područjima na Balkanu, Puhovski kaže da je pitanje identiteta u Crnoj Gori tako zaoštreno da izaziva podjele na razini 16. stoljeća i vjerskih ratova, a probleme će biti moguće riješiti samo kompliciranim sistemom odnosa među narodima. Na Kosovu Vlada odbija provesti dio sporazuma o zajednici srpskih općina, dok Srbija pod plaštom zajednice u stvari podržava mafijašku strukturu. U BiH je, kaže Puhovski, problem što je to prazno mjesto političkog života, pa se sve raspada na bošnjačko, srpsko ili hrvatsko interpretiranje, a u sljedećoj rečenici na Ankaru, Beograd i Zagreb.
