Zamislite da je ministar, lider, zvaničnik neke od zapadnih država, po mogućnosti iz Evropske uniije, u jeku rata u Ukrajini te američkih i britanskih sankcija, primio Milorada Dodika. I ne samo primio, nego se i srdačno izgrlio s njim?

Vrijeđanje Bošnjaka je ok

Ako ste zamislili, sada već vidite i bujicu oštrih i ljutitih reakcija, dubinskih analiza i osuda s moralnog Olimpa koje bi uslijedile. Samoprozvani novinari s cukećim nadimcima već bi raspredali teorije o paklenom rusko-srpsko-(navedi državu) tajnom planu usmjerenom protiv Bosne i Bošnjaka, „umni“ profesorski analitičari opominjali bi nas kako je to realizacija podjele Bosne koja je dogovorena još u Lisabonu 1992., Stavovi, Filipi, Murseli, Drnišlije... Ukratko, SDA-ovske botovske brigade, vrištale bi na sve strane kako je to definitivan dokaz da križari podržavaju neprijateljie BiH i Bošnjaka, kojima sad nema druge nego okrenuti se majci Turskoj i sultanu Erdoanu.

No, zapadni državnici nisu ti koji se grle s Dodikom. On je pod sankcijama SAD i Velike Britanije. Prije nekoliko dana Miloradu Dodiku gostpromstvo je otkazala čak i pravoslavna i Srbima tradicionalno naklonjena Grčka. Zapadni državnici već godinama odbijaju sastajati se i komunicirati s Dodikom, osim ako nije krajnja nužda, kao u nedjelju u Briselu.

No, kroz sve vrijeme aktivnu komunikaciju i susrete s Dodikom održavaju Erdoan i njegova vlada. Tako je jučer turski ministar Mevlut Čavušolu u Istanbulu ne samo primio sankcioniranog Dodika, nego se s njim i srdačno izgrlio. Da, istog onog Milorada Dodika koji je pod zapadnim sankcijama, kojeg zapadni državnici u širokom luku izbjegavaju, koji bh. muslimane naziva „genetskim konvertitima“, koji blokira rad bh. državnih institucija, koji pokušava neustavno otimati nadležnosti države, koji raspisuje neustavne referendume, koji najavljuje otcjepljenja, koji izjavljuje da je BiH propala država, koji veliča ratne zločince i koji negira genocid u Srebrenici.

Srbima investicije, Bošnjacima ideologija

Genocid u Srebrenici koji Turska nikada nije zvanično priznala za razliku od većine zapadnih država. Kao što Erdoanova Turska nikada nije ni pomislila da uvede sankcije Dodiku, zbog čega su isti oni zajapureni licemjeri s početka teksta prozivali npr. Njemačku. Kao što, uostalom, Turska nije uopće reagirala na udare na državu BiH i njen ustavni poredak od Milorada Dodika. Kao što, uostalom, Turska investicije dovodi u Srbiju, a u BiH propagandu i ideologiju AKP-a.

Propagandu koju, svjesno ili ne, šire oni koji u svakom potezu zapadnih država traže motiv za svoje teorije o tajnim planovima i neprijateljstvima prema BiH, ali im otvoreni turski zagrljaj s negatorima genocida i neprijateljima Bosne i Hercegovine ne smeta.

Erdoanova Turska prema Bošnjacima se odnosi kao prema ljubavnici koja je uvijek spremna da joj se nađe pri ruci, sredstvo za privremenu zabavu čiju naklonost osvoji sa nekoliko lijepih riječi i obećanja, ali koju nikada nije poštovala niti se prema njoj odnosila ozbiljno.

Bakirova podanička politika

No, ulogu naivne ljubavnice nisu odigrali Bošnjaci kao narod, nego njihov samoproglašeni lider iz porodične oligarhije- Bakir Izetbegović.

Upravo njegova neinteligentna, podanička politika omogućila je Erdoanu da izvrši duboku ideološku penetraciju u bh. institucije i društvo. A niko ne poštuje podanike. Turskoj politici Bošnjaci služe kao koristan žeton u krupnijim geopolitičkim igrama, čiju je lojalnost misle da mogu s vremena na vrijeme kupiti ispraznim riječima podrške i kičastim javnim manifestcijama poput dinastičkih vjenčanja potomaka vladajuće oligarhije.

Istovremeno će ih propagadna mašinerija sklona turskoj vlasti ubjeđivati im je Zapad neprijatelj, Turska zaštitnik, a Erdogana sultan. I jasno je što će to činiti.

Jer ako Bošnjaci žele da žive u slobodnom, pravednom, sekularnom, demokratskon, uređenon i pluralnom društvu okrenutom Zapadu, Turska im u tome teško može biti saveznik.

 Svaki korak Bošnjaka prema zapadnom modelu uređenja i razmišljanja, korak je kojim se udaljavaju od Erdoanovog utjecaja i sistema vrijednosti

I u skladu s time, posve je normalno i očekivano da Erdoanova vlast grli antizapadnog Dodika. Vrijednosti su im slične. Tu su oni pravi interesi, ostalo je zavođenje ovaca praznim riječima.

No, zašto bi Bošnjaci pristajali da budu žrtve takvih vrijednosti i robovi takvih politika? Možda je Bakir Izetbegović vodio Bošnjake u taj politički ambis, no barem bi oko tog pitanja probosanske stranke trebale imati jasan stav i princip – živjet ćemo po zapadnim vrijednostima i zakonima, a sa Turskom imati dobre odnose, naravno, kao ravnopravni partneri, a ne sultanovi podanici.