Snimak iz Tuzle na kojem se vidi kako se dvojica maloljetnika tuku dok ostala djeca cijeli događaj snimaju i ne pokušavaju ih zaustaviti, ponovo je aktuelizirao problem vršnjačkog nasilja prisutan u BiH. 

Samo se govori o posljedicama

Sociolog, doc. dr. Sarina Bakić, profesorica Fakulteta političkih nauka UNSA, kaže da ovaj problem tinja u društvu te povremeno bukne jer nikada nije ni rješavan u samom korijenu.

- Kao i kod većine društvenih problema, tako se i kod problema vršnjačkog nasilja ne istražuju konkretni uzroci i načini njihovog suzbijanja, već se uglavnom reaguje kada se problemi dese. Govori se o posljedicama i na tome se sve zaustavlja.

Digitalna kultura je još više pojačala intenzitet vršnjačkog nasilja, pogotovo sa aspekta skidanja odgovornosti jer se "nešto samo snimilo za internet". Odvojeni od fizičke realnosti, ljudi i naročito djeca i mladi, imaju dojam nesputane slobode, osjećaj da su oslobođeni bilo koje vrste odgovornosti i kažnjavanja – kaže profesorica Bakić.

Ona dodaje da su tokom pandemije pojačani i drugi oblici nasilništva te da je potrebno ovaj problem ozbiljno razmotriti i u njegovo rješavanje uključiti širu društvenu zajednicu.

- Svijet u kojem živimo, pa tako i bh. društvo, pokazuje sve manje empatije, sve manje suosjeća sa bolom i patnjom drugoga, pa se na taj način i problematika vrčnjačkog nasilja multiplicira – ističe Bakić.

Vršnjačko nasilje prilično je zastupljeno, posebno u populaciji djece i tinejdžera, a u posljednje vrijeme je izraženije nego prethodnih godina, potvrđuje psiholog Marko Romić iz Mostara.

– Svako malo čujemo za neki prilično drastičan primjer koji nas nanovo podsjeti da imamo problem s tim. Zašto se to događa možemo raspravljati nadugo i naširoko, ali cijeli naš društveni sistem je odavno u krizi. Mislim da u sistemu obiteljskog odgoja treba tražiti rješenje. Najvažnija karika u lancu prevencije treba biti obitelj, a onda predškolske i školske ustanove. Mi smo nekada u našim školama imali puno više odgoja, a sada imamo ne Bog zna kako kvalitetno obrazovanje, a odgoja jako malo ili nimalo – kaže dr. Romić.

Nemamo sistem

Poredeći prethodni sistem sa savremenom BiH, on ističe da su u njemu bili razvijeni prilično dobri mehanizmi prevencije i sankcioniranja svake vrste nasilja.

– Mi sada, zapravo, nemamo nikakav sistem. Ovo je jedno rasulo, jedna kaotična situacija u kojoj jedino nenormalne stvari dobro funkcioniraju a sve drugo je u problemu – ističe Romić.