Ahmet Hajrović (72), penzioner, po zanimanju bravar, svojevremeno radnik Željezare “Mesud Mujkić”, koja je prije rata radila u okviru zeničke RMK, kaže da dani ramazana za njega i njegovu porodicu predstavljaju poseban, svečarski period godine.

Vrijeme namaza

- Ovo je za sve nas koji živimo u skladu s vjerskim običajima posebno vrijeme, vrijeme smiraja i činjenja dobrih djela. Čovjek u vrijeme ramazana smiruje svoje živce, preispituje se malo o svemu onome što je radio tokom godine. Posebno pazimo na to da se ne ogriješimo o bilo koga. U Atik džamiju dolazim da klanjam u podne i navečer. Stanujem kilometar dalje, u naselju, ali mi nije teško da svakodnevno dođem da klanjam. Od pet bijeljinskih džamija, trenutno je jedino ova otvorena za klanjanje, pretpostavljam, zbog epidemioloških mjera - kazao nam je Hajrović.

Istakao je da se još jasno sjeća svoga djetinjstva i ramazanskih običaja koji su donosili posebnu radost u njegov dom.

- Roditelji su nas učili kako da se ponašamo u džamiji, kako da poštujemo i pozdravljamo starije. Dok sam bio mlađi, išao sam u mejtef, pažljivo sam pratio ono što su nam imami pričali o vjeri. Više smo se kao djeca radovali ramazanu. Trčali smo da vidimo kada će se upaliti kandilji. To je za nas bilo neko radosno i sretno doba. Nakon toga smo sjedali za večeru, pripremljen je bio iftar, sve je bilo u tom ramazanskom raspoloženju. Ne pamtim kada su dobošari budili na sehur, ali sam čuo za to vrijeme - kazao je Hajrović.

Dobra djela

Kako je istakao, ramazan je vrijeme činjenja dobrih djela, pružanja pomoći onima kojima je najpotrebnija, bilo u hrani, novcu, fizičkom radu.

- Treba činiti dobra djela u vrijeme ramazana, jer će nam jedino tako Bog oprostiti naše prijašnje grijehe te će nam ih upisati u dobra djela - rekao je Hajrović.