Nije dugo trajala buntovnička epizoda Denisa Zvizdića u SDA. Trebala su mu tačno 72 dana (kao u popularnoj narodnoj pjesmi) da prijeđe put od Zvizdića, koji ultimativno traži od Bakira Izetbegovića da smijeni Kantonalni odbor u Sarajevu i suprugu Sebiju, do Zvizdića koji u intervjuu za N1 televiziju skrušeno priznaje da ostaje u SDA, stranci u koju je, kako kaže, “previše uložio”.

Miševi i brod

Mora se priznati, Izetbegović je u odmjeravanju snaga sa Zvizdićem dosta hazardirao. U vrlo nepovoljnim okolnostima, kada su nakon lokalnih izbora unutar SDA zavladali malodušnost i panika i kada su se mnogi počeli ponašati poput političkih miševa koji prvi napuštaju brod koji tone, predsjednik stranke je, netipično za njega u javnoj komunikaciji, zaprijetio Zvizdiću da će tek upoznati njegovo pravo lice.

Krajnji ishod ove partije političkog pokera je nedvosmislen - Izetbegović je sa stola podigao cijeli ulog, a Zvizdiću je ostalo da, nakon 72 dana, gubitnički konstatira da su on i Izetbegović bili i ostali bliski saradnici i da mu više neće pasti na pamet da njihov privatni odnos iznosi u javnost.

Posljedično, ovakav rezultat odmjeravanja snaga dvojca iz vrha stranke šalje nekoliko važnih poruka.

Prva je da Denis Zvizdić, očito, nije kalibar borca koji ide do kraja. Između rizika da prijeđe u opozicione redove i, s te strane, izmjeri realnu političku težinu, i čekanja prilike da popravlja i mijenja stvari u SDA iznutra, on je izabrao ovu drugu opciju, koja mnogima miriše na konformizam i kukavičluk.

Druga poruka je da Denis Zvizdić, gotovo sigurno, neće biti kandidat SDA za bošnjačkog člana Državnog predsjedništva na općim izborima 2022. Jednostavno, nema političke logike da gubitnik iz duela s predsjednikom stranke ide u takvu utrku, a odranije je poznato da je Šefik Džaferović bio kandidiran i nalazi se u Predsjedništvu BiH tek kao čuvar fotelje koja, po prirodi stvari u SDA, pripada Izetbegovićima.

A koliko sam Bakir Izetbegović doista vjeruje Zvizdiću, valja se prisjetiti stranačke Konvencije od prije tri godine, kada Izetbegović i njegova supruga nisu htjeli prepustiti Zvizdiću ni to - za ozbiljnog čovjeka degradirajuće - mjesto čuvara Bakirove fotelje, nego su izabrali Džaferovića.

Dodatno, Zvizdiću su, nakon pokajničkog povratka u Bakirovo krilo, definitivno zatvorena i vrata, u nekim krugovima priželjkivane, ali nikad javno potvrđene i seriozno razmatrane, predsjedničke kandidature u ime udružene opozicije.

Potentnija ličnost

Na kraju, sigurno je da, eventualno ujedinjena, opozicija lakše može naći potentniju ličnost od kolebljivog Zvizdića, pod uvjetom da strani faktor omogući elektronsku evidenciju birača, transparentno brojanje glasova i poštene izbore, gdje neće biti prostora da Izetbegović i SDA iznova, i nakon 30 godina, sa svojim "brojačima" otimaju pobjedu i na taj način održavaju višedecenijsku vlast kakva u Evropi više i ne postoji.

Kako nedavno reče lider SBB-a Fahrudin Radončić, u svemu tome nije najbitnije ko će, u ime mogućeg opozicionog saveza, ići u utrku za Predsjedništvo BiH. Važnije je na zdravim temeljima okupiti antikorupcijske, državotvorne i proevropske snage koje će raditi na istinskom oporavku zatrovanih međunacionalnih odnosa i masivnom ekonomskom razvoju zemlje.

A onda je i uspjeh zajedničkog kandidata koji će izaći na megdan Izetbegoviću, gotovo pa osiguran.

Olakšanje ili teret za Čamparu

Zvizdićevo ostajanje u SDA povlači pitanje kakva je daljnja politička sudbina i uloga Aljoše Čampare, njegovog bliskog rođaka i dugogodišnjeg saradnika. Nakon pada SDA Vlade u Sarajevu i javnih kritika i optužbi na račun direktora OSA-e Osmana Mehmedagića Osmice i “prvog do Bakira” Asima Sarajlića, ljudi od najvišeg povjerenja porodice Izetbegović, Čampara je izbačen iz stranke.

Sada je otvorena i dilema da li Zvizdićeva odluka olakšava ili otežava Čamparinu poziciju, odnosno hoće li u opozicionim redovima rasti podozrenje ili povjerenje prema samom Čampari.

Dok su još postojale nade da će Zvizdić napustiti SDA, vjerovalo se da će on, skupa sa Čamparom, osnovati novu stranku ili prijeći u neku od opozicionih stranaka. U tom smislu, najviše je spominjan NiP Elmedina Konakovića.

U novom dijeljenju karata Čampari je, međutim, sužen manevarski prostor, tako da će, kako i sam najavljuje, nakon “jedne noge” u NiP-u, najvjerovatnije, zakoračiti i “drugom nogom”.