Ostavka Aljoše Čampare u Predsjedništvu Stranke demokratske akcije (SDA) samo je logičan nastavak procesa koji je pokrenut još ujesen prošle godine, a u kojem su Čampara, ali i Denis Zvizdić, potpredsjednik SDA, između ostalog, najavili da više neće biti medijski eksponenti prljavog djelovanja paraobavještajne mreže koja je, pokazuje se, postala pretežak balast i hipoteka ne samo čelnika SDA Bakira Izetbegovića nego i cijele stranke.

Mač u ruci

Ujesen prošle godine, na zatvorenom Kolegiju SDA, Zvizdić je vrlo otvoreno rekao da ne želi stajati iza obavještajno-medijskog mobingovanja Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost BiH, da bi to Čampara 23. avgusta ove godine na Face televiziji javno potvrdio:

- Ja sam javno rekao na Predsjedništvu SDA, a Denis Zvizdić na Kolegiju SDA da se to više neće dešavati. Njima bi odgovaralo da sada kažu kako su Zvizdić i Čampara krivi što je Radončić napustio vlast na državnom nivou. Ja neću biti neko s kim će se mahati i ko će biti mač u ruci. Ne mislim se više svađati i ratovati s gospodinom Radončićem, ali naravno da ću se uvijek braniti.

Takve poruke Čampare i Zvizdića snažno su uzdrmale odnose u vrhu SDA, ali primarno su poremetile već uhodanu matricu po kojoj su se zakulisne, klevetničke i, nerijetko, kriminalne aktivnosti paraobavještajne mreže očito projektirano i planirano pripisivale tom dvojcu i političkom krugu koji predvode.

Uslijedio je niz drugih događaja, poput afere „Asim“, izbora sarajevskog kantonalnog rukovodstva, koji su, očito, samo dodatno osvijestili Čamparu te ga udaljili od aktuelne politike vrha stranke.

Iako je SDA navikla na bolne i traumatične razlaze s visokim funkcionerima - poput Šepića, Konakovića, Kukića, koji su napravili i vlastite stranke - odlazak Čampare ima svojih dubokih specifičnosti i, rekli bi spin majstori iz SDA, teških izazova za predsjednika Izetbegovića.

Nova generacija

Tim prije što je Aljoša Čampara posljednjih godina bio ne samo blizak i direktan saradnik predsjednika SDA, čak još iz vremena kada se on borio i čekao da to postane, nego i zbog činjenice da on do tančina poznaje, najblaže rečeno, sve „vene i arterije“ žilave sdaovske političke nomenklature. I očito se ne libi to svoje iskustvo iskoristiti. Malo je toga u SDA čime se Čampara nije bavio i u šta nije bio uključen, pa je njegovo poređenje s „crnom kutijom“ sasvim opravdano.

Iako se pokazao kao jedan od najagilnijih političara nove generacije u SDA i dugo uživao Izetbegovićevo povjerenje, onda kada se Čampara odlučio javno suprotstaviti i prestati podržavati prljave aktivnosti paraobavještajnog centra protiv Radončića te upozoravati na nelogičnosti u kadrovskoj politici stranke, našao se u nezadrživoj centrifugi koja ga je, za samo nekoliko mjeseci, od stranačkog favorita dovela na korak do potpunog odlaska iz SDA.

To najbolje govori s kakvim se problemima SDA suočava unutar sebe i na koji način stvari funkcioniraju, što se na koncu odražava i na državne strukture, gdje često caruju nepotizam, korupcija i nesposobnost. Čampara je, na izvjestan način, postao žrtva iste političko-obavještajne „procedure“ čiji je nekada, kao visoki zvaničnik SDA, bivao, čini se, apsolutno neopravdano, medijski eksponent.

Međutim, njegova ostavka otvara niz dodatnih pitanja i problema. Čampara drži tri vrlo važne i utjecajne funkcije - ministar je unutrašnjih poslova FBiH, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda FBiH.

Njegov odlazak direktno se tiče tri kantonalne vlade: u Sarajevu, Tuzli i Zeničko-dobojskom kantonu, gdje SDA može vrlo lako izgubiti pozicije, ali i Vlade FBiH, gdje SDA, nakon što je na ahiret preselio Salko Bukvarević, ostaje bez još jednog ministra i jednog glasa, što se može odraziti i na funkcioniranje Novalićeve vlade. Osim toga, bit će zanimljivo vidjeti kako će se postaviti Zvizdić, ali i drugi članovi Predsjedništva SDA, kojima je odlazak Čampare vrlo znakovita poruka.

Ima li Izetbegović vremena

Mnogi smatraju da u ovom momentu mnogo više SDA treba Čamparu nego obratno. Sudeći prema dosadašnjoj Izetbegovićevoj političkoj praksi, on neće žuriti s reakcijom na rezolutnu odluku nekada svog bliskog saradnika i operativca.

To često bude i efikasna strategija, ali je pitanje koliko će u ovom slučaju lider SDA imati prostora i vremena prije nego što se Čamparina ostavka počne drastično odražavati i na njegovu političku poziciju.