Posljedice pandemije koronavirusa sve su izraženije u svim segmentima života, pa je tako i sve više onih koji su prinuđeni obrok potražiti u nekoj od javnih kuhinja u BiH. Situacija je slična u svim dijelovima BiH, pravila nema, a za pomoć se, osim starijih, bolesnih i nemoćnih, obraćaju i ljudi svih starosnih doba i obrazovnih profila.

Dostavljaju pakete

 Ljudi traže hljeb, makarone… Broj korisnika je povećan, ali imamo i više hrane. Ministrica Jasna Agić odmah nas je osigurala, ne samo mene nego i sve kuhinje u Sarajevu. Jedini je problem za ljude koji su stari, kako da dođu po obrok. Pokušavamo da im, kao u martu, kada smo imali mobilne timove, dostavljamo hranu - kaže Zilha Šeta, koja u javnoj kuhinji u Starom Gradu u Sarajevu pomaže oko 700 stalnih korisnika te još dodatnih stotinjak osoba.

Kuhinja Crvenog križa u mostarskom Sjevernom logoru ima 348 korisnika koji svakodnevno preuzimaju hranu. Onima koji ne mogu doći dostavljaju pakete s namirnicama. Za pomoć im se, kažu, obraćaju ljudi svih starosnih grupa i zanimanja, od penzionera, zanatlija, pa do inžinjera i prosvjetnih radnika.

- U BiH, vrijedi pravilo “podoban, a ne sposoban”, pa čovjek može završiti školu, biti stručnjak, ali, ako nije podoban, nisam siguran da će dobiti posao - govori Alen Kajtaz, sekretar CK Mostar.

Kaže da su pozivi Mostaraca s pitanjima kako da postanu korisnici kuhinje svakodnevni.

- Ovih dana radi se revizija korisnika, mislim da se broj ne bi trebao smanjivati, naročito ako imamo u vidu da je korona uzela maha. Sve je više ljudi koji su ostali ili će ostati bez posla i nema smisla sada praviti kriterije ko je sposoban da radi, a ko nije, ako ljudima rad nije omogućen - pojašnjava Kajtaz.

Svi su zabrinuti

Dr. Miljenko Aničić, direktor “Caritasa” Banjalučke biskupije, kaže da se situacija stalno pogoršava još od marta, kada su ih počeli pozivati ljudi koji su dobili otkaz na poslu.

- Kupujemo kuhane obroke za 30-tak osoba, a više dijelimo pakete s hranom. Uistinu bih želio da se vlasti više zainteresiraju za sudbinu običnih ljudi koji ne mogu sastaviti kraj s krajem - kaže Aničić.

Kako se snalaze tamo gdje nema kuhinja

Još teže je tamo gdje javnih kuhinja nikako nema.

- Činimo sve što je u mogućnosti Crvenog križa da potrebe socijalno ugroženih ispunimo do mjere koja je zadovoljavajuća, paketima hrane i higijenskih potrepština. Problem je što nemamo javnu kuhinju, niti je ona postojala u ZHK u posljednjih 30 godina i moramo učiniti nešto kako bismo taj problem sistemski riješili - kazao nam je Josip Zelenika, sekretar CK ZHK.