Nekoliko anegdota o Josipu Brozu Titu koji je volio da se tajno iskrade i iz "Plavog voza" i od obezbjeđenja i da pije s Bačkoplančanima u velelepnom hotelu "Turist".

Žandar u službi partije

Prije rata Tito je često putovao na sastanke po zemlji, a i izvan granice, pa se uvijek služio falsifikovanim ispravama. Jednom je tako putovao na važan partijski zadatak pod imenom inženjera Kostanjšeka. Slučaj je htio da se u njegovom kupeu našao neki žandarski narednik, vrlo razgovorljiv i znatiželjan. Tito je bio otmjeno odjeven, s rukavicama i šeširom, pa je žandaru vjerovatno godilo da razgovara s tako uglađenim gospodinom, piše "Balkan pres".

Tito je vrlo spretno odgovarao na sva pitanja, ističući kako ima da obavi neki vrlo važan državni posao. Stigavši na odredište, Tito se pozdravi s narednikom i htJede izaći, ali ovaj dohvati njego kovčeg i ponese mu ga do perona. PrIJe nego što će se vratiti u vagon, žandar salutira i poželi Titu:" Pa gledajte da dobro obavite onaj važan posao".

- Budite bez brige, trudit ću se - odgovori Tito.

Spasila ga beba

Zbog sve većeg progona komunista 1934, Josip Broz je krenuo preko Beča u Sovjetski Savez. U kupeu brzog voza koji se približavao Mariboru, s Brozom se vozila neka Austrijanka držeći u naručju malo dijete. Kad su na granici ušli u voz policajci i zatražili pasoše, Austrijanka je zamolila Broza da joj pridrži dijete.

Došao je red i na Broza da pokaže svoju ispravu. Putovao je pod lažnim imenom češkog inženjera Tomaneka, s ne baš najbolje falsifikovanim pasošem. U trenutku kad je predao pasoš policajcu, osjetio je nešto toplo u krilu. Brzo je podigao dete i na svijetlom odijelu ugledao oveću mrlju – beba ga je umokrila. Policajci su se slatko nasmijali i samo površno pregledali Brozov pasoš te bez opasnosti pređe granicu.

Kad se Tito ne obrije

U jedinicama oko Vrhovnog štaba Titova je urednost bila upravo poslovična. Bez obzira na situaciju, uvijek je nalazio vremena da se obrije. U toku pete ofanzive, na Zelengori jedan od boraca primijeti da se tog jutra Tito nije obrijao pa će svom drugu:

"E, moj druže, mora da smo zapali u gadna g...., kad se drug Stari nije ni obrijao".

U petoj neprijateljskoj ofanzivi drug Tito je bio ranjen u ruku. S jednom rukom u zavoju i štapom u drugoj ruci, bez mašinke od koje se rijetko rastajao, išao je sa članovima štaba i svojom pratnjom preko planinskog prevoja. Na uskoj stazi susreli su staricu. Šaleći se, Tito joj reče neka se ukloni da može proći vojska. Starica ga odmjeri od glave do pete, pa promrsi:

"Eh, i ti si mi neki vojnik, kad ni puške nemaš!"

Najbolji potez

U nacionalnom klubu štampe u Vašingtonu, Tito je 29. oktobra 1970. odgovarao na pitanja američkih novinara. Zahvaljujući Titovoj poslovičnoj ležernostii pristupačnosti, ubrzo je uspostavljen prisan kontakt i srdačna atmosfera. Svojim duhovitim i sadržajnim odgovorima, Tito je imresionirao i najprovokativnije predstavnike "sedme sile".

- Gospodine, predsjedniče, šta predstavlja najveći pozitivan rezultat Niksonove posjete Jugoslaviji?

To što sam ja danas u Americi - lakonski je odgovorio Tito.

Tito i Staljin

Josip Broz Tito, predsjednik Jugoslavije, je bio ljubimac Zapada, prihvatljivo komunizma i jednako prijatelj državnika kao i kraljevskih familija. Ali arhitekta "bratstva i jedinstva", koji još budi nostalgiju među mnogima u bivšoj Jugoslaviji bio je zakleti neprijatelj većine Srba koji su izbjegli u Britaniju poslije Drugog svjetskog rata. Oni su svoje neprijateljstvo dijelili sa neočekivanim saradnicima.

Poslije raskida odnosa između Jugoslavije i SSSR 1948., Tito nije bio najpopularniji revolucionar iza gvozdene zavjese i u nekoliko navrata Staljin je, navodno, pokušao da izvrši njegovu asasinaciju. Navodi se da je Tito bio primoran da otvoreno piše Staljinu.

- Prestani da šalješ plaćene ubice da me ubiju. Već smo uhvatili petoricu, jednog sa bombom, jednog sa puškom… Ako ne prestaneš da šalješ ubice, ja ću poslati jednog u Moskvu i neću morati da pošaljem drugog - napisao je.

Ne zna se šta je Staljin na to odgovorio.

Titove gozbe

U 1979. u toku njegove posljednje strane posjete, Tito je posjetio Irak i imao priliku da bude ugošćen sa Sadamom Huseinom.

Sadam je pripremio očekivani bagdadski đuvec i urme u sirupu kao dezert. Nažalost, ne zna se o čemu su dva diktatora razgovarala u toku večere.

U 1972. Jugoslavija je bila prva komunistička država posjećena od strane kraljice Elizabete Druge koja se takođe gostila sa Titom. Leskovački uštipci su bili na meniju uz kajmak i pogaču, urnebes salatu i sve je to bilo saprano sa domaćom rakijom.

Navodno kraljici se dopao leskovački roštilj i način na koji je bio serviran. Slike sa večere prikazuju čase na stolu u obliku gumenih (Velington) čizama. Nemamo potvrdu o mogućim komentarima o časama.

Novinar platio Titu ručak

U podzemnom prolazu na Terazijama, koji je otvorio Josip Broz Tito, bio je instaliran i dotad neviđeni aparat za pečenje pilića, koji je radio automatski kad se u njega ubaci dinar, koji je tad bio "velik kao kuća"!

Organizatori svečanosti su poželjeli da pečeno pile iz automata prvi proba predsjednik Republike.

- Ja nemam dinar - rekao je Tito, a i njegova supruga Jovanka nije imala para, pa je organizator upitao prisutne novinare može li ko od njih da pomogne u razrješenju neočekivane teškoće.

"Imam ja", javi se prvi novinar Ljubiša Milanović.

Poslije su kolege zavitlavale Ljubišu kako nesvakidašnju investiciju nije najbolje iskoristio napisavši, na primjer, feljton s naslovom "Kako sam Titu platio ručak"!