Nisam mogla ići u Potočare, nešto sam bila slaba. A i nije imao ko da me vozi, kaže jučer Nura Alispahić, srebrenička majka koja je u genocidu izgubila dva sina i muža.
KOMENTAR DANA
TUGA
A bit će naše Bosne uvijek. Neće njoj niko stati ukraj i neće je izbrisati i ukinuti, kroz suze govori majka Nura
Nisam mogla ići u Potočare, nešto sam bila slaba. A i nije imao ko da me vozi, kaže jučer Nura Alispahić, srebrenička majka koja je u genocidu izgubila dva sina i muža.
Sina Azmira (16) ubili su zloglasni “Škorpioni” u Godinskim barama kod Trnova, a Admir je poginuo na tuzlanskoj Kapiji.
Nura je izgubila i muža.
- Svi su dali živote za ovu Bosnu i Hercegovinu. A eto kakva je država, pola obilježava, pola ne obilježava. Meni je to kao drugi rođendan - kaže Nura.
Dodaje da bi voljela da su njeni sinovi tu da vide kako imamo državu.
- Ni ja ne bih bila sama. Ali, džaba, teško mi je i pomisliti kako bi izgledala moja unučad, Azmirova i Admirova djeca. Prokleti rat - govori Nura dok lomi ruke.
Kako koja godina, sve joj je teže.
- Kad vidim porodice na okupu... stegne me nešto u grlu. Ali, eto, valja mi živjeti s tim i nositi se s tom boli. A bit će naše Bosne uvijek. Neće njoj niko stati ukraj i neće je izbrisati i ukinuti - kroz suze govori majka Nura.
Na kraju nas ispraća i govori da uslikamo Memorijalni centar u Potočarima i da je to najbolje svjedočanstvo kolika je žrtva plaćena za Bosnu.