Ove godine u našoj zemlji izvršeno je tek sedam transplantacija od živih davalaca organa, a nijedna od mrtvih davalaca. U isto vrijeme u Evropi je izvršeno 26.726 transplantacija bubrega, a u svijetu 85.508 transplantacija. 

Nažalost, veliki broj pacijenata u BiH osuđen je na aparate koji im život znače, a dijalizni centri koje posjećuju čak i po nekoliko puta sedmično predstavljaju im nešto poput druge kuće.

Vlastitoj koži

 Muhamed Kadrić od 6. aprila 2000. godine ne vodi, kako kaže, normalan život. Njegove i navike njegove porodice su se okrenule za 360 stepeni, a kao prosvjetni radnik nekada od slabosti nije mogao otići na čas. 

- Na dijalizi sam 20 godina. Bio sam 8 godina na hemodijalizi te pet godina bio na kućnoj dijalizi. To mi je malo pomoglo da se spasim i srce i organe. Ali, ima već pet godina da sam ponovo na hemodijalizi jer kućna nije mogla funkcionisati. Kada sam početi novi život, bilo je samo 13 aparata. Sve je bilo puno, nekada smo morali i dijeliti aparat na pola. Sve sam bio podredio dijalizi. Bez nje, nema mog života- kazao je Kadrić.

Prije samo nekoliko dana bh. građane je potresla vijest da se dijalizni pacijent Armin Ćurić Ćura objesio u dvorištu porodične kućeu u Gračanici. Kadrić pojašnjava da niko ko nije osjetio na svojoj koži ne može shvatiti šta znači život na aparatima, te koliko puta dnevno nađete u beznađu.

- Morate paziti na svaku čašu vode koju popijete. Nikada za 20 godina nisam se slatko napio i sa ćejfom. Aparati su najveći problem sada. Nama je svaka podrška, a transplantacija jedini izlaz iz ovog vrtloga - istakao je Kadrić.

Dvije trećine

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, ističe da se svi oglušuju na njihove zahtjeve. Najavljuje da će 30. oktobra biti organiziran štrajk ispred Kliničkog centra u Sarajevu. 

- Imamo problem sa dvije trećine pacijenata koji ne mogu imati transplataciji te će do kraja života biti na dijalizi, i to na jako lošim aparatima - kazao je Žuljević.