Vijeće Odjela I za ratne zločine Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine donijelo je presudu kojom su žalba branioca optuženog Milomira Davidovića i žalba optuženog Milomira Davidovića, izjavljena lično, odbijene kao neosnovane te je ranija presuda Suda BiH potvrđena. 

Prvostepenom presudom Suda od 27. februara optuženi Milomir Davidović proglašen je krivim da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

Na osnovu Zakona o krivičnom postupku BiH, djelimično je usvojen imovinskopravni zahtjev oštećene pa je optuženi Milomir Davidović obavezan da oštećenoj na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 10.000 KM.

Na ime pretrpljenog straha, pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, zbog povrede slobode, dostojanstva, morala i prava ličnosti dužan je platiti iznos od 6.000 KM, i na ime duševnih bolova zbog umanjenja opće životne sposobnosti iznos od 4.000 KM.

Sve to dužan je isplatiti sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose od dana presude, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom izvršenja. Oštećena je sa zahtjevom preko dosuđenog iznosa nematerijalne štete upućena na parnični postupak.

Optuženi Milomir Davidović je u odnosu na osuđujući dio presude obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka čiju će visinu Sud odrediti posebnim rješenjem nakon što pribavi potrebne podatke, dok je u odnosu na oslobađajući dio presude oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka koji padaju na teret budžetskih sredstava Suda.

Protiv navedene presude žalbu je podnio branilac optuženog, i to zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka (član 297. ZKP BiH), povrede krivičnog zakona (član 298. ZKP BiH), pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja (član 299. ZKP BiH) i odluke o krivičnopravnoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu (član 300. ZKP BiH), sa prijedlogom da Apelaciono odjeljenje Suda BiH prvostepenu presudu ukine i održi ponovni pretres.

Žalbu je podnio i optuženi Davidović lično, osporavajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (član 299. ZKP BiH) i zbog odluke o krivičnopravnoj sankciji i imovinskopravnom zahtjevu (član 300. ZKP BiH).

Tužilac je dostavio odgovore na žalbu ističući da su obje izjavljene žalbe neosnovane, te predložio vijeću Apelacionog odjeljenja da žalbe odbije kao neosnovane i da potvrdi prvostepenu presudu.

Vijeće Apelacionog odjeljenja je javnu sjednicu u predmetu održalo 9. jula na kojoj su branilac optuženog, optuženi, kao i Tužilaštvo, u cijelosti ostali kod navoda iz pismeno podnesenih žalbi i odgovora na žalbu, saopćeno je iz Suda BiH.