Od 18. januara naredne godine Teodor Meron (Theodor) neće biti predsjednik Mehanizma za međunarodne krivične tribunale (MICT).
U intervjuu za „Dnevni avaz“ on objašnjava zašto napušta tu poziciju te odgovara na pitanje ide li u penziju.
Preživio holokaust
Meron se smatra jednim od najvećih živih pravnih eksperata svijeta. U njegovoj izuzetnoj biografiji je i činjenica da je kao dječak preživio holokaust i jedan od nacističkih koncentracionih logora u Poljskoj.
Zašto napuštate mjesto predsjednika MICT-a i šta ćete raditi dalje? Kada tačno prestaje Vaš mandat u MICT-u? Idete li u penziju?
- Bila mi je privilegija obavljati dužnost predsjednika Mehanizma od njegovog osnivanja. Trenutno obavljam dužnost predsjednika u trećem mandatu, nakon što je generalni sekretar Ujedinjenih naroda produžio moje imenovanje na ograničeni rok, do 18. januara 2019., kako bi mi omogućio da završim predmet "Karadžić", za koji sam očekivao da će biti okončan do kraja ove godine.
Sudija Karmel Ađijus (Carmel Agius), s kojim sam godinama blisko sarađivao, preuzet će funkciju predsjednika Mehanizma 19. januara 2019.
Nakon što se moj mandat okonča 18. januara 2019., nastavit ću obavljati dužnost sudije Mehanizma. Također ću nastaviti predavati na Univerzitetu u Oksfordu, kao što sam radio i za vrijeme mog predsjedavanja.
Drugim riječima, ne namjeravam se penzionisati kada mi istekne mandat predsjednika.
Ocjena rada Tribunala? Koliko su njegove konačne presude zaživjele, s obzirom na to da se sistemski negiraju. Srbija, naprimjer, ne priznaje presude Tribunala da je u Srebrenici izvršen genocid.
- Tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ostavio je neporeciv trag na polju međunarodnog pravosuđa, kao i na region. Kao posljedica rada MKSJ-a, kada danas vidimo užasna zvjerstva na vijestima, mi jednostavno više ne prihvatamo to nasilje kao okrutnu stvarnost.
Umjesto toga, u sve većoj mjeri političari, diplomate, novinari, predstavnici civilnog društva, kao i javnost žele znati šta će biti učinjeno u vezi s tim zločinima - kada, gdje i kako će neko biti pozvan na odgovornost.
Ne želim sugerirati da će ta pitanja uvijek dobiti odgovor koji zaslužuju, ali činjenica da mi takva pitanja uopće postavljamo jeste dokaz jednog velikog pomaka koji je donio MKSJ.
Danas jednostavno zahtijevamo i očekujemo pozivanje na odgovornost. To nije bio slučaj prije 25 godina.
MKSJ je, također, donio brojne činjenične i pravosudne zaključke u vezi sa sukobima u bivšoj Jugoslaviji, koji su nakon toga doveli do internog dijaloga unutar regiona o tim sukobima i doprinio je tome da nacionalni sudovi počnu voditi postupke protiv pojedinaca osumnjičenih da su počinili zločine tokom sukoba. Ti postupci pred nacionalnim sudovima bili bi nezamislivi prije 25 godina.
Uvijek će biti onih koji osporavaju ono što se dogodilo tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji i koji se protive presudama koje je izrekao MKSJ. Politika podjela i mediji imaju ulogu u podršci dovođenja u pitanje presuda, kao i činjeničnih nalaza koji su sadržani u njima. To se dešava u raznim kontekstima i zapravo je vrlo ljudska stvar.
Međutim, ja bih rekao da niko ne može osporiti da je u žalbenoj presudi u predmetu "Krstić" Sudsko vijeće jednoglasno zaključilo da zločini počinjeni u Srebrenici predstavljaju djelo genocida. Taj zaključak je potvrđen u brojnim drugim presudama koje je izrekao MKSJ, kao i Međunarodni sud pravde.
