Nisam mogao da prešutim to poštovanje samo svojih, a neosjetljivost za tuđe žrtve. To je bio povod za komentar o postupku Nemanje Matića. 

Tako nam je u ekskluzivnom razgovoru rekao legendarni srbijanski sportski komentator Milojko Pantić, koji je biranim riječima održao lekciju mladom fudbaleru Mančester junajteda, srbijanskom reprezentativcu. Matić je odbio nositi cvijet maka, pravdajući se da ga to podsjeća na NATO bombardiranje Srbije. Pantić ga je podučio da mak i NATO nemaju previše veze, ali bombardiranje...

- A što se bombardovanja tiče, i tvoji i naši sunarodnjaci i nekadašnji zemljaci su čitave četiri godine držali pod opsadom, bombardovali i granatirali nedužne stanovnike grada Sarajeva. U tom Sarajevu živio je i veliki poeta Izet Sarajlić - kazao je, izrecitirao čuvenu pjesmu "Večeras ćemo za njih voljeti" i zaplakao.

Tabloidni glib 

Pantić kaže da je Matić human čovjek, koji je nedavno Fondaciji za liječenje teško oboljele djece uplatio 70.000 eura. 

- Nigdje se nije hvalio tim. Međutim, i on je kao i veliki broj Srbijanaca, pod utjecajem neviđenog nacionalističkog tabloidnog gliba, postao pobornik klišea da su za sva stradanja Srba krivi drugi. I on misli da su Srbi jedan divan narod, koji nikada nikome nije nanio zlo. Tako je nekada i bilo. No, raspadom Jugoslavije na vlast u Srbiji dolazi komunističko-nacionalistička i kriminogena koalicija, koja je samo radi očuvanja vlasti, a pod lažnom parolom za spas ugroženog srpstva, uvela Srbiju prvo u rat s okruženjem, a onda i s cijelim svijetom. Nažalost, ta klika i politički nasilnici Dačić, Šešelj, Nikolić, Palma i Vučić i danas su na vlasti i ne daju građanima Srbije da saznaju istinu - kaže nam Pantić.

On ističe da se i zato u svojoj emisiji pokušava oduprijeti, suprotstaviti potpunoj neuređenosti društva u kojem živi, ako može, pokazati i kakav je čovjek, šta misli, osjeća.

- Mislim da je obaveza svakog mislećeg stvorenja ne da se miješa, nego da se brani od nakaradne politike i političara, koji uz pomoć kriminalizovanih i privatizovanih tzv. službi bezbjednosti, gazeći Ustav i sve zakone, uzurpiraju svu vlast i počnu da uređuju živote građana po sopstvenim ološkim, primitivnim i mafijaškim mjerilima i kriterijumima. U Srbiji kažu vratili smo se u devedesete. Nismo iz devedesetih ni izlazili, jer se službena Srbija nikada nije zvanično ogradila od zločinačke ratne politike Slobodana Miloševića i njegovog omiljenog opozicionera, ratnog zločinca Vojislava Šešelja - govori otvoreno.

Vjeruje da se i danas ta vlast prepoznaje, kako su njeni akteri Miloševićevi i Šešeljevi kadrovi.

- Od njih nema gorih, jer je njihova vlast pravi teror lopova i prevaranata – dodaje Pantić.

Kaže da je "u sudijskoj nadoknadi života" i ne plaši se istine koju govori.

Raja i ustanak

- Zbog unuka Vasilija, svih budućih generacija, nastojim da ostavim istiniti trag o vremenu u kojem živimo. A istina je da je Srbija zarobljena država od Slobinih i Šešeljevih učenika. Srbija je talac izgubljenih ratova, vođenih u ime srpstva, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu. To su ratni zločini i protiv svog i protiv svih naroda u okruženju. To je zatim kriminalizacija, instrumentalizacija službi bezbjednosti, i uz njihovu pomoć devastiranje i pljačka kompletne društvene i državne imovine i privrede u vidu divlje i burazerske privatizacije - kaže Pantić i dodaje da pripada generacijama koje su svoje karaktere formirale najprije kućnim pa onda školskim obrazovanjem.

Cijenu svoje istine, napominje na kraju, ne plaća samo on.

- Plaćaju i svi penzioneri, kojima su državni razbojnici četiri godine otimali dobar komad davno stečene i zagarantovane lične imovine. Plaćaju i svi građani Srbije, jer im vlastodršci svakodnevno zagorčavaju život, podizanjem cijena, povećanjem poreza i silnim nametima i globama, od kojih običan čovjek bukvalno ne može živjeti. Zbog te svakodnevne pljačke pod zaštitom države, nadam se da će "raja" kad-tad podići ustanak, jer državni razbojnici vlast mirnim putem sigurno predati neće - kaže Pantić na kraju.

Drži se ti sporta!

Potpuna entropija, neuređenost srpskog društva, pod vlašću kvazinacionalista, izaziva kod građana apatiju. Postajemo neosjetljivi, utrnuli, ravnodušni, dižemo ruke i od pomisli da se može nešto promijeniti. To vidim i kod svojih dugogodišnjih prijatelja. Često od dragog kolege Bobija Jankovića čujem ono rezignirano, otegnuto, sa svačim pomireno: "Svaka je vlast ista i tu se ništa ne može promijeniti. Drži se ti sporta, nemoj se miješati u politiku".

Jezik rupe na sjeveru Zvezdinog stadiona  

Pantić vjeruje da nedostatak odgoja i morala ne može nijedna visoka škola nadomjestiti.

- Dokaz za to je srpski vlastodržac. On se često hvali da je bio student generacije na Pravnom fakultetu u Beogradu. Ali, otkriva ga njegov vokabular, jezik huligana iz rupe na sjeveru Zvezdinog stadiona, gdje je početkom devedesetih i formiran njegov karakter, u međunacionalnim tučama navijača Zvezde i Dinama iz Zagreba, a sve pod komandom najvećeg kriminalca Evrope toga doba Arkana. To je, takođe, jezik njegovog učitelja, najveće srpsko-hrvatske kvazinacionalističke hulje, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Šešelja. Male su šanse, dok su oni na vlasti, da izraste generacija koja će poštovati sve, a ne samo svoje žrtve – zaključuje Pantić.