Bio sam dežurni sportski novinar u Dnevniku Radio televizije Srbije (RTS) avgusta 1991. Na samom kraju Dnevnika pročitana je dramatična vijest ilustrirana gomilom crnih plastičnih vreća u kojima se u to vrijeme iznosilo smeće iz stanova, piše Milojko Pantić, novinar iz Srbije, za portal "Danas".

Državna agencija Tanjug je javila da su u okolini Vukovara pronađena iskasapljena tijela srpske djece koje su ubile ustaše.

Dva sata poslije te izmišljene vijesti u Dnevniku, tenkovi JNA su krenuli prema Vukovaru a građani Novog Beograda obmanuti lažnom viješću ispratili su to posipajući ih cvijećem.

A kada je u Večernjim novostima objavljena čuvena slika velikog srpskog realiste Uroša Predića „Dječak na majčinom grobu“ sa potpisom ispod slike: „Fotografija srpskog dječaka kome su ubili majku“, sebi sam stavio u zadatak da ću dok sam živ, svjedočiti protiv projektanata najveće ratne nesreće u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Protiv Slobodana Miloševića, najvećeg političkog zločinca otkad postoji Srbija, i njegovog omiljenog „opozicionara“ ratnog zločinca Hulje Šešelja.

Znao sam da se iza njihove morbidne zamisli očuvanja vlasti po svaku cijenu i poslije pada komunizma krije stvaranje nekakve Velike Srbije putem navodne odbrane ugroženog srpstva i u ime nekakvog srpskog nacionalnog korpusa koji „ne zna da radi ali zna da se bije“.

Smrtonosni pohod kroz Jugoslaviju

To su bile sumanute riječi kojima je Milošević zarazio dobar dio Srba ne samo u Srbiji već i u čitavoj Jugoslaviji.

I krenulo je neviđeno zlo i ratno ludilo. Vukovar je sravljen sa zemljom.

Bombardovani su Dubrovnik, Zadar, Zagreb, a Sarajevo je sa okolnih brda uništavano četiri godine.

Hrvatski vođa Franjo Tuđman u dogovoru sa srpskim zlikovcem Miloševićem realizuje svoju ideju o „humanitarnom preseljenju“ napisanu u knjizi „Bespuća povijesne zbiljnosti“.

Vrhunac srpsko-hrvatskog ratnog ludila predstavljaju genocid nad Muslimanima u Srebrenici, i tzv. Oluja, odnosno protjerivanje preko 250.000 Srba iz Hrvatske.

Svoj smrtonosni pohod kroz Jugoslaviju, Miloševićeve horde zla, završile su protjerivanjem stotine hiljada Albanaca sa Kosova u namjeri da tu naseli iseljene Srbe iz Hrvatske.

Mnogi ubijeni Albanci sahranjeni su u masovnim grobnicama u okolini Beograda. To zločinačko ludilo lažnih patriota i lažnih branilaca srpstva zaustavljeno je NATO bombardovanjem Srbije i Crne Gore 1999. godine.

Zlo je poharalo prostore bivše velike države i stacioniralo se u Srbiji. Sve ovo i pišem zbog mladih ljudi koji nisu bili ni rođeni kada je nastajalo zlo koje je danas okovalo Srbiju.

Kancer slobizma i šešeljizma metastazirao je u vučićizam, nacistički sistem koji nadzire sve do kućnog savjeta.

Čovjek je čovjeku u Srbiji postao vuk

Onog trenutka kada se, poslije pada zločinačkog Miloševićevog režima, odustalo od tzv. lustracije, odnosno zabrane javnog i političkog djelovanja svim projektantima i učesnicima u ratnom ludilu u ime izmišljene ugroženosti srpstva, postalo je jasno da će se zlo i zločinci vratiti na vlast da završe posao, odnosno unište srpsko društvo i razore državu.

Tako je Srbija danas postala prostor u kome se svakodnevno dešavaju sve moguće vrste razbojništava.

Zlo se vratilo i svakoga dana nam dokazuje da se zločin isplati.

Ratni zločinac, opskurni Australijanac Kapetan Dragan, postaje počasni član Crvene zvezde i eno ga, organizuje peticiju za oslobađanje ubice Zorana Đinđića.

A čuvaju ga fašisti i Vulinovi policajci. Čovjek je čovjeku u Srbiji postao vuk.

Stradaju ljudi na razne načine.

I što je najgore, iza svega toga stoje isti oni ljudi koji su devedesetih godina prošlog vijeka stekli ogromno bogatstvo preko parola „U boj u boj, za narod svoj“ i „Sto Muslimana za jednog Srbina“.

Sav taj kriminogeni i ratnohuškački šljam zarobio je državu Srbiju i bukvalno radi sa našim životima šta mu je volja. Nekažnjeno zlo se dakle vratilo na vlast i prijeti da nas uništi.

Prošle nedjelje je tu prijetnju otvoreno izrekao Dragan Marković Palma, nasljednik stranke ratnog zločinca i kriminalca Arkana.

Naime, prvi svodnik Vučićevog društveno-političkog kupleraja i kriminalnog bratstva nastavlja svoj morbidni jagodinski pir.

Živimo u vremenu kada riječ malo znači

Njegovu najnoviju poljoprivrednu „bunga-bunga“ žurku pozdravio je telefonski lično srpski „Kralj Sunce“ a svodnik mu se zahvalio riječima: „Hvala, predsjedniče. Bio je ovo sadašnji i budući predsjednik Srbije, a oni ostali neće biti ni statistička greška.“

Nova članica Palminog svodničkog kluba, nekada ugledna estradna pjevačica Gordana Lazarević predsjedniku je otpjevala pjesmu: „Ne može nam niko ništa, jači smo od celog sveta.“

Zlo, dakle, otvoreno prijeti da će normalni ljudi u Srbiji postati statistička greška.

Živimo u vremenu kada riječ malo znači i kada je sve nasilje: verbalno, pravno, fizičko i svako drugo.

U takvim uslovima pitanje je kome je bolje, onima koji odlaze iz života ili nama koji ostajemo.

Ipak, nas nekoliko desetina slobodarskih ovisnika na društvenim mrežama, u Danasu, NIN-u i Vremenu, nastavljamo da tražimo riječi koje mogu da otvore oči ljudima, poput ovih velikog revolucionara iz Meksika Emilijana Zapate: „Ako nema pravde za narod, neka ne bude mira za vlast.“