Saša Bešlić, je Bosanac je kojeg je još 2011. godine Svjetski ekonomski forum u Davosu proglasio mladim svjetskim liderom i danas je upravo on senior savjetnik Svjetskog ekonomskog foruma.

U otvorenom razgovoru sa urednicom TV emisije "Interview20" Sanelom Prašović Gadžo na samom početku govorio je o tome zbog čega su Bosanci i Hercegovci uspješni u Švedskoj:

„Bosanci i Hercegovci koji su došli u Švedsku tokom rata i poslije rata su jako uspješni u Švedskoj zato što u sebi imaju dosta kreativnosti, imaju jako dobro obrazovanje u većini slučajeva i želju da napreduju. S obzirom da Švedska daje takve fantastične mogućnosti za svakog ko dođe u ovu zemlju. Bosanci i Hercegovci su bili veoma pametni, jer nisu samo trčali da rade već su školovali djecu i sebe i to je veliki razlog zašto su Bosanci i Hercegovci tako uspješni. Naravno, i Švedska zemlja kao zemlja, na koji način je uređena i koja prava ima i koje ekonomske mogućnosti ima, stvara mogućnosti za bilo koga ko dođe u Švedsku da uspije i u privatnom životu i u profesionalnom.“

Saša Bešlić kazao je koliko mu osobno znači to što je proglašen najboljim bankarom u Švedskoj:

„Jako mnogo, ali ja već 25 godina živim u Švedskoj. Velika je svtar kada se dobije takva nagrada. S jedne strane razmišljam o tome kao jednom signalu da sam do sada napravio to jako uspješno i naravno signal da treba da se ide dalje, da trebam napredovati dalje, doprinijeti ne samo Švedskoj državi nego i razvoju financijske ekonomije na jedan odgovoran način u svijetu.

Dobio sam mnogo nagrada u svom životu. Sve su te nagrade jako važne i dobre, ali moja najveća nagrada jeste da ja sam vidim na koji načn moj posao dopirnosi da se ekonomija razvija na jedna odgovaran način, da zaštita prirode i zaštita ljudi ulazi u financijski sistem, koji ja hoću da razvijem, ne samo u Švedskoj nego i u Evropi i čitavom svijetu i da naravno na taj način mi svi i ja lično, moja banka za koju ja radim doprinose na taj način da stvorimo svijet koji je možda malo bolji od svijeta u kojem živimo danas.“

Na upit urednice Prašović Gadžo da li ga je, s obzirom na njegove iznimno važne pozicije u svijetu ikada kontaktirao neko od zvaničnika Bosne i Hercegovine s upitom da ih posavjetuje kako neke stvari da urade, Bešlić je kazao:

„Nažalost ne. To su me pitale i moje kolege, ne samo iz financijskog sektora u kojem radim nego i drugi ljudi. To mi je uvijek bilo malo čudno zašto ti ljudi nisu zainteresovani za to. Ja sam lično zainteresovan i za BiH i za ravoj Bosne i Hercegovine kao moje bivše države gdje sam rođen i odrastao i da vidim na koji način ja svojim znanjem ili iskustvom mogu doprinijeti za ekonomski razvoj BiH. Što se tiče tih kontakata sa zvaničnicima iz BiH, ja ih nažalost do sada nisam nikad imao.“

Otvoreno je Bešlić prokomentirao što mu to uistinu govori, taj odnos BiH prema uspješnim Bosancima i Hercegovcima u svijetu:

„Možda se radi o tome da je BiH još uvijek zainteresovana Bosnom i Hercegovinom, a ne zbivanjima u svijetu i ekonomskom razvoju. BiH je još uvijek preokupirana svojom žalosnom historijom i problemima koji su strukturalni u BiH. BiH je danas još jedna država gdje su investicije u suštini jako teške zbog nedostatka pravne države, zbog velikog pristupa korupcije i kada se kroz ekonomski pogled gleda BiH nema jedinstveno tržište, ima zakonsku politiku koja dovodi do puno pitanja za dugoročne investicije, BiH za sada nije interesantna država da se prave neke velike stvari.“

O tome što misli kada će se to promijeniti i kada BiH može u tom smislu napraviti iskorak:

„Mislim da se BiH i ljudi koji upravljaju Bosnom i Hercegovinom moraju pogledati u ogledalo malo češće, pogotovo to ekonomsko ogledalo. I da stave BiH kroz to ogledalo u prizmu i u tečaj razvoja Evrope i razvoja svijeta. Za mene je jako interesantna stvar da BiH još uvijek ima velike strukturalne probleme korupcije i velike strukturalne probleme sigurnosti investitora sa vanjske strane, iz inostranstva. Ako pogledate tu situaciju u kojoj se BiH nalazi danas, da bi ona bila država interesantna za nas kao što su to Mađarska, Hrvatska itd treba da dođe do strukturalnih promjena, i političkih i ekonomskih. Evropska unija očekuje velike stvari od BiH da bi je primila u EU, a da bi to uradila treba da se izvrše fundamentalne promjene na koji način bilo koji bh. političar i ljudi koji žive u BiH gledaju svoju ekonomsku budućnost. BiH mora da napravi veliki korak naprijed i brzi korak naprijed da bi svojoj omladini i mladim ljudima koji su obrazovani u BiH donijela neku vrstu mogućnosti da se razviju i žive normalanživot.

Slika Bosne i Hercegovine u svijetu, s obzirom da me pitaju odakle sam porijeklom, jeste da je to država koja je izašla iz rata i ostala u ratu. I ekonomski, i politički, i mentalno. Radi se o državi u kojoj investitori i ekonomisti gledaju na razvoj BiH sa velikim upitnikom i pitaju se kad će se ovi ljudi koji žive u BiH preorijentirati ekonomskom razvoju, a ne ostati u tim nekim političkim rudnicima, koji su sve dublji i dublji.“

Saša Bešlić je prokomentirao svoju izjavu da Bosance i Hercegovce ne treba biti strah da pokažu da imaju svoj glas i svoje mišljenje, ne samo u Švedskoj nego bez obzira gdje se nalazili u svijetu, da budu glasni:

„Jako je važno da moramo da gledamo kroz to što jesmo i to iskustvo i snagu koju imamo na taj način. Ne smijemo da se stidimo ni odakle smo, ni ko smo i da imamo pravo glasa bilo gdje u svijetu, s obzirom da smo školovani i uspješni, u mnogim državama u svijetu i da moramo da prihvatimo to i sami sebe na taj način.“

U emisiji je riječi bilo i o APU mreži, odnosno fantastičnom uvezivanju i povezivanju uspješnih Bosanaca i Hercegovaca kroz APU Network:

„APU mreža je jedna fantastična kombinacija Švedskog sistema i bosanskohercegovačke duše, želje za druženjima, razmjenom iskustava i razvoja. Gledamo na koji način možemo da uspostavimo i poslovnu saradnju sa BiH i kako se mi između sebe kroz APU mrežu možemo povezati i pomoći jedni drugima da bi bili još bolji. To je interesantna stvar, i posao koji ta mreža pravi i ljudi koji vode tu mrežu je zaista fantastičan primjer na koji način se mi možemo organizovati. Zamislite da bi mi mogli da napravimo tako jednu vrstu mreže u čitavoj BiH i da povežemo i mlade i poslovne ljude, i nađemo načina na koji način možemo doprinijeti BiH kroz naše iskustvo.“