U nastavku intervjua koji je “Slobodna Bosna” objavila 31. oktobra 1998. godine pod naslovom: “Izetbegović je morao znati za atentat na mene: Bez njega i njegovog sina u Sarajevu ne možete otvoriti granap, a kamoli ubiti drugog čovjeka Armije!!!”, general Sefer Halilović, bivši komandant Armije RBiH i aktuelni predsjednik BPS-a, novinaru Adnanu Buturoviću odgovorio je na pitanje o prvim indicijama da se sprema Halilovićevo uklanjanje iz vojnog vrha.

Etnička podjela

Poslije pada naselja Otes u jesen 1992., prvi put se među novinarima sarajevskih listova spominjala mogućnost Vašeg uklanjanja iz vojnog vrha. Motiv je navodno bio taj što ste insistirali pred predsjednikom Alijom Izetbegovićem, ministrom Jusufom Pušinom i članovima Predsjedništva RBiH da se snage policije potčine vojnoj komandi i da se krene u ofanzivna djelovanja?

- Politički vrh, na čijem je čelu bio Alija Izetbegović, držao se Lisabonskog dogovora i "neke teritorije za muslimane", što mi je postalo jasno kada sam na sjednicu Izvršnog odbora SDA, a gdje se raspravljalo o lokaciji izgradnje izbjegličkih naselja za izbjeglice iz istočne Bosne, poslao generale Rifeta Bilajca i Zićru Suljevića. Oni su u ime tadašnjeg Republičkog štaba TO (krajem maja 1992., op. a.) predložili da se ta naselja prave u Kiseljaku, Busovači i Vitezu, što je Omer Behmen energično odbio tvrdeći da se tu naselja ne mogu graditi, jer je to "hrvatski nacionalni prostor".

Za nas u Glavnom štabu, i za mene osobno, Ustav iz 1990. sa ustavnim amandmanima i Platforma za rad Predsjedništva u ratnim uslovima bili su svetinje i po tom Ustavu nije bilo ekskluzivno ni hrvatskog, ni srpskog, ni muslimanskog nacionalnog prostora. Na tom sastanku Bilajac i Suljević su se posvađali sa Behmenom i sastanak je prekinut.

Što se policije tiče, naše mišljenje u Republičkom štabu TO, odnosno Glavnom štabu Armije BiH, bilo je da policija od samog početka rata nije učestvovala u odbrani prema onome kako je to bilo predviđeno Ustavom RBiH i Zakonom o odbrani. Nakon upornog insistiranja, uspio sam isposlovati, budući da sam istovremeno po Ustavu bio i član Predsjedništva RBiH, da Predsjedništvo donese odluku da rezervni sastav policije uđe u sastav Armije, a da aktivni sastav policije obavlja redovne policijske dužnosti. Takva odluka Predsjedništva, iako je donesena, nikada nije ispoštovana.

Vještom zamjenom teza, Izetbegović je u javnim istupima to prikazao kao nemogućnost da se ja i tadašnji ministar unutrašnjih poslova Jusuf Pušina dogovorimo. Ja sam, naravno, tada odbio svaki dogovor, jer nije bilo nikakve potrebe da se ja sa Pušinom bilo šta dogovaram, već sam tražio od Pušine, Izetbegovića, a i od ostalih članova Predsjedništva, da se odluka ili ispoštuje do kraja ili da se stornira. Nije učinjeno ni jedno ni drugo, a Armija je ostala uskraćena za oko 30.000 dobro naoružanih boraca, od čega je samo u Sarajevu bilo oko 10.000 ljudi. Potpuno je sigurno da bi situacija na ratištu bila znatno drugačija da je Armija ojačana s ovim ljudima – ustvrdio je Halilović, nakon čega je novinar SB-a postavio sljedeće pitanje:

Zašto gospodin Izetbegović, po Vašem mišljenju, nije želio da se ta odluka izvrši?

- On se od početka rata, a i prije rata, nije ponašao kao predsjednik Predsjedništva zemlje, već se sam proglasio za lidera Bošnjaka i, ne poštujući Ustav i Platformu Predsjedništva za rad u ratnim uslovima, od prvog dana je išao na etničku podjelu zemlje. Da je Armija bila ojačana sa novim borcima i da su novac i ostala vrsta pomoći koja je bila poslana i namijenjena Armiji stigli do Armije, tada bi propali svi dogovori o etničkoj podjeli Bosne. Izetbegović, u tom slučaju, ne bi mogao ispuniti obećanja koja je dao beogradskim i zagrebačkim prijateljima.

S njima će kasnije, tačnije 14. septembra 1993. sa Tuđmanom potpisati zajedničku Deklaraciju i odrediti komisiju za razgraničenje između tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne i tzv. Bosanske republike. Za šefa pregovaračkog tima će sa bosanske strane odrediti Harisa Silajdžića, a Tuđman će sa hrvatske strane odrediti Matu Granića. Samo dva dana nakon toga, nakon intenzivnih razgovora sa Krajišnikom i Karadžićem, Izetbegović će sa Krajišnikom potpisati tzv. srpsko-muslimansku deklaraciju i odrediti komisiju za razgraničenje između tvz. Republike Srpske i Bosanske republike. Ponovo će Silajdžić biti na čelu bosanskog tima, a Karadžić će odrediti Krajišnika za vođu svog tima.

U vrijeme potpisivanja ovih deklaracija, Armija broji oko 250.000 ljudi i umjesto da je ojača sa ovih 30.000 ljudi i izvrši dodatnu stabilizaciju, on će nakon radikalnih smjena u toku 1993., tačnije od kraja 1993. do početka 1995. naročito, nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, smanjiti Armiju za više od 50.000 ljudi, što će biti pred javnošću opravdanje za "dobijeni remi", kako on kaže, odnosno za etničku podjelu. Kada je govorio o tzv. remiju, zaboravio je na veliki gubitak slobodne teritorije u istočnoj Bosni, Srebrenicu i Žepu. Ukupnu situaciju čini još tragičnijom podatak da je u vrijeme potpisivanja ovih deklaracija u sastavu Armije bilo preko 25 posto bosanskih Srba i bosanskih Hrvata koji su, nažalost, uz Bošnjake i najveće žrtve ovog rata - odgovorio je Sefer Halilović.

Razgovor za SB od 31. oktobra 1998. godine nastavlja:

Maloljetna djeca

Šta su, po Vašem mišljenju, bili motivi da Vas likvidiraju, jer nikada nisam čuo da se fizički odstranjuje vojni zapovjednik od ljudi koji su se borili na istoj strani, a da motiv nije kažnjavanje izdaje?

- Morate priznati da se u normalnoj državi i, kako Vi kažete, kažnjavanje izdaje vrši na sudu pravosnažnom presudom, a ne stavljanjem eksplozivne naprave na terasu pored koje je dnevni boravak u kome se tada, pored nastradalih, nalazilo i dvoje maloljetne djece, jedno do 13, a drugo do 15 godina. Motivi takvog postupka očito su drugačiji, jer nisam ja bio samo zapovjednik koga je neko postavio na tu funkciju nego jedan od ključnih ljudi za organiziranje Patriotske lige i Armije BiH. Armija je bila tako koncepcijski organizirana da je i po sastavu i po ciljevima za koje se borila uistinu bila bosanskohercegovačka.

Izdajničkoj grupi koja je težila etničkoj podjeli BiH i koja se dogovarala sa autorima Memoranduma SANU nije odgovarala ovako koncipirana Armija. Oni će se poslije mog udaljavanja iz Armije veoma lako obračunati sa probosanskim snagama u rukovodećim strukturama, etnički očistiti Armiju i od bosanske Armije napraviti vojsku SDA - rekao je Halilović za SB.

Priča o državnom udaru

Početkom 1993. vrh SDA je prema Vama izražavao otvoreno neprijateljstvo. Govorilo se da general Halilović, uz podršku viših armijskih komandi i dijela MUP-a, sprema državni udar?

- Priča o državnom udaru nikada nije javno iznesena, nego ju je KOS-ovsko, SIS-ovska agenturna mreža koja je bila integrisana u državne, političke, vojne, vjerske, kulturne i druge institucije plasirala svojim kanalima u namjeri da prikrije prave razloge neslaganja oko Vance-Owenovog plana. Podsjetio bih da je jedino Armija, odnosno ja u njeno ime, iznijela razloge koji su govorili u prilog odbacivanja Vance-Owenovog plana koji je predviđao etničke provincije, nedefinisane granice, a naročito smo bili protiv demilitarizacije BiH, jer je to u osnovi značilo razoružavanje bošnjačkog naroda. Koju bi to vlast rušila Armija RBiH kada vlast nigdje na slobodnim teritorijama nije ni funkcionisala?

Šta bismo mi to dobili da smo, recimo, Juru Pelivana, Hadžu Efendića, Milu Akmadžića ili Zlatka Lagumdžiju iz “Holiday Inna” ili jednog podruma prebacili u neki drugi podrum. I stavili ih pod kontrolu, osim što bismo ih morali hraniti, a ionako hrane nismo imali, jer smo tada u Glavnom štabu jeli dva obroka dnevno, uskratili bismo ih samo zadovoljstva otmjenih večera i pića iz “Holiday Inna”.

Prava vlada u Zagrebu bila je veoma udobno smještena u Zagrebačkoj džamiji, a Čengićeva rezidencija u tzv. Zelenoj kući, koja se nalazila u Mandalićevoj ulici, bila je uređena kao predsjednička palata arapskih kraljeva i svi su bili, kao i dio Izetbegovićeve porodice koji se nalazio u Zagrebu, pod zaštitom hrvatskih vlasti iako je Hrvatska vojska već odavno izvršila agresiju na BiH, a sukobi sa HVO-om bili su žestoki - izjavio je Sefer Halilović.

(Sutra: Naručena dženaza za Cacu i Sefera)