Dana 17. juna 1994. cijeli svijet je posmatrao u nevjerici. Možda ne kod nas u BiH, jer u ratnom haosu struje nije bilo, a imalo smo i važnije stvari od O Džeja. No tog dana sve televizije u Sjedinjenjim Američkim Džavama prekinule su program i počele direktan prenos policijske potjere za bijelim Fordom na autoputu u Los Anđelesu.

Amerikanci su bili zakovani za televizore

Potjere u Americi nisu rijetke, no ovo nije bila potjera za bilo kim. U Fordu se nalazio jedan od najvećih sportista te zemlje - O Džej Simspon, NFL zvijezda tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Policijska potjera uskoro je postala jedna od najgledanijih u historiji SAD, a sve što joj je prethodilo i što je iza nje slijedilo trajno će obilježiti O Džeja i baciti u sjenu veliku sportsku karijeru nekadašnjeg igrača Bafalo Bilsa i San Francisko 46-ersa.

Razlog ove potjere bila su mrtva, izmasakrirana tijela O Džejove bivše supruge Nikol Braun Simpson i njenog prijatelja Rona Goldmena.

Prije njihovog ubistva, Simson je svoju bivšu suprugu nakon razvoda opsjedao, uhodio i prijetio joj da će je ubiti ako je vidi s drugim muškarcem i da ga niko neće uhvatiti. A onda je u junu1994. godine Nikole zajedno sa svojim prijateljem pronađena mrtva u Brentvudu u Los Anđelesu.

Imala je nekoliko ubodnih rana nožem po glavi i vratu. Imala je tragove napada po rukama, što je sugeriralo da se opirala, a napadač joj je metodom klasične egzekucije prerezao vrat do te mjere da se kroz posjekotinu vidio presječeni grkljan, a glava joj se doslovno jedva držala za ostatak tijela.

Par metara dalje ležalo je tijelo njezina prijatelja Ronalda Goldmana na kojemu su također bili tragovi borbe. Imao je također nekoliko velikih ubodnih rana po glavi i vratu. Kraj njegova tijela bila je krvava rukavica, a krvavi tragovi stopala vodili su prema stražnjim vratima. Nikakvih svjedoka nije bilo, a dvoje Nikoline djece spavalo je u gornjoj sobi.

O Džej je satak nakon ubistva sjeo u automobil da se preveze na aerodrom i odleti u Čikago. Kasnije će na suđenju tvrditi da je u vrijeme ubistva Nikol bio u stanu i spremao se za let.

Simpson je trebalo leti za Čikago, gde je sledećeg dana trebalo da igra golf na konvenciji. Let je trebalo da bude u 23:45, a vozač koji je po njega došao oko 22:25 nije mogao da ga dobije na interfon.

On je kasnije svjedočio da je u jednom trenutku vidio figuru Simsonove veličine kako ulazi u kuću, prije nego što su se svjetla u do tada mračnoj kući upalila. Nijedna druga kola nisu bila parkirana u dvorištu.

Otprilike u vrijeme kada je vozač limuzine vidio kako se ova „figura“ uputila prema stazi gdje će kasnije biti pronađena krvava rukavica.

Vozača je na kraju pustio unutra Kato Kejlin, glumac koji je privremeno živio kod Simpsona. Simpson se konačno pojavio nekoliko minuta kasnije, tvrdeći da se uspavao. I vozač limuzine i Кejlin će kasnije svjedočiti da je Simpson te noći djelovao uznemireno.

Simpson je u kola ubacio četiri torbe, od kojih je jedna bila ranac koji nije dao vozaču da ga dodirne. Portir na aerodromu je svjedočio da je Simpson te noći predao samo tri torbe, a policija da je nestali prtljag isti onaj koji je vozač limuzine ranije pomenuo.

Drugi svjedok koji nije saslušan na suđenju tvrdio je da je vidio Simpsona na aerodromu kako baca predmete iz kese u kantu za smeće.

Detektivi Tom Lang i Filip Vanater vjeruju da je tako bačeno oružje, obuća i odjeća koju je Simpson nosio tokom ubistva.

Simpson je stigao na let i noć proveo u hotelu O’Hare Plaza. Sutradan je u njegovoj sobi pronađeno razbijeno staklo, poruka sa telefonskim brojem i posteljina sa krvlju. Menadžer hotela se prisjetio da je Simpson tražio flaster za prst na recepciji, jer se „isjekao na papir“.

Policija pronalazi krv u njegovom autu

Losanđeleska policija je, shvativši da je jedna od žrtava Nikol Braun, naložila pomenutim detektivima Langu i Vanateru, kao i Ronu Filipsu i Marku Furmanu da obavijeste Simpsona o njenoj smrti, da ga otprate u policijsku stanicu da pokupe djecu bivšeg para, koja su spavala u majčinom kondominijumu u vreme ubistava.

Detektivi su zvonili na Simpsonov interfon više od 30 minuta, ali nisu dobili odgovor. Primjetili su da je njegov automobil parkiran pod nezgodnim uglom i da je na vratima bilo krvi, zbog čega su se plašili da bi neko unutra mogao da bude povrijeđen.

Vanater je naložio Furmanu da se popne na zid i otključa kapiju kako bi ostala tri detektiva ušla. Detektivi bi tvrdili da su ušli bez naloga za pretres zbog nužnih okolnosti – posebno iz straha da bi neko unutra mogao biti povređen.

Furman je nakratko pričao sa Кejlinom, koji je detektivu rekao da je auto pripadao Simpsonu i da je ranije te noći čuo udarce o zid.

Tražeći šta je moglo da izazove udarce, Furman je otkrio krvavu desnu rukavicu, za koju je utvrđeno da je par onoj lijevoj rukavici pronađenoj pored Goldmanovog tela.

Utvrđeno je da su ovi dokazi vjerovatan razlog za izdavanje naloga za hapšenje Simpsona.

Filips je svjedočio da je Simpson, kada ga je pozvao u Čikago da mu kaže za Nikolino ubistvo, zvučao „veoma uznemireno“, ali da je bio čudno nezabrinut zbog okolnosti njene smrti.

Filips je primjetio da je Simpson samo pitao da li su djeca vidjela ubistvo ili majčino tijelo, ali nije bio zabrinut ni zbog toga da li je napadač povredio djecu.

Policija je Simpsona dovela na ispitivanje 13. juna. Lang je primjetio da Simpson ima posjekotinu na prstu na lijevoj ruci koja je bila u skladu sa mjestom odakle je ubica krvario, i upitao je Simpsona kako je dobio posjekotinu.

Njegove priče su bile kontradiktorne, ali je dao svoju krv za DNK poređenje sa onom koja je nađena na mjestu zločina.

Policijska potjera koju je pratila cijela nacija

Sljedećeg dana Simpson je angažovao advokata Roberta Šapira, koji je počeo da okuplja Simpsonov tim advokata (koji se danas naziva „timom snova“).

Nakon što se ispostavilo da se njegova krv poklapa sa onom na mjestu zločina, detektivi su preporučili da Simpson bude optužen po dvije tačke za ubistvo prvog stepena.

Policija Los Anđelesa je 17. juna obavijestila Šapira u 8:30 ujutro da će Simpson morati da se preda tog dana.

U 9:30 sati, Šapiro je otišao u dom advokata Roberta Кardašijana (kod koga je Simpson boravio, inače oca rijaliti zvezda Kardašijan) da kaže Simpsonu da će morati da se preda do 11 sati.

Simpson je rekao Šapiru da želi da se sam preda, na šta je policija pristala, vjerujući da neko tako poznat kao Simpson neće pokušati da pobjegne.

Policija je pristala da odloži Simpsonovu predaju do podneva kako bi ga pregledao specijalista za mentalno zdravlje, jer je pokazivao znake samoubilačke depresije – promijenio je testament, pozvao majku i djecu i napisao tri zapečaćena pisma: jedno za svojoj deci, jedno svojoj majci, a jedno javnosti.

Više od hiljadu novinara čekalo je Simpsona u policijskoj stanici, ali on nije stigao kako je predviđeno.

Policija Los Anđelesa je tada obavijestila Šapira da će Simpson biti uhapšen u Кardašijanovoj kući. Кardašijan i Šapiro su to rekli Simpsonu, ali kada je policija stigla sat vremena kasnije, Simpson i Al Kolings su nestali.

U 13:50, komandant Dejv Gaskon, glavni portparol losnađeleske policije, javno je proglasio Simpsona beguncem; policija je izdala potjeru za njim i nalog za hapšenje Kolingsa.

U 17 časova, Кardašijan i jedan od njegovih branilaca pročitali su Simpsonovo pismo za javnost.

„Svi razumiju da nisam imao nikakve veze sa Nikolinim ubistvom“, napisao je on.

On je opisao svađe sa Nikol i njihovu odluku da se ne pomire i zamolio medije „kao posljednju želju“ da ne smetaju njegovoj djeci.

„Nemojte me sažaljevati. Imao sam sjajan život, sjajne prijatelje. Molim vas, mislite na pravog O Džeja, a ne na ovu izgubljenu osobu“, napisao je.

Većina je ovo protumačila kao samoubilačku poruku; Simpsonova majka se srušila nakon što je to čula, novinari su se pridružili potrazi, a preko televizije, Šapiro je apelovao na Simpsona da se preda.

Iako je pristao da se preda, Simpson je 17. juna pobjegao sa prijateljem Kolingsom u svom bijelom „fFrdu bronko“.

Sa sobom je imao pasoš, masku i 8.750 dolara u gotovini. Njegov auto je primjećen tog popodneva, ali je on odbio da se odmah preda. Prijeteći da će se ubiti, poveo je policiju u potjeru autoputevima Los Anđelesa dok je cijela nacija pratila potjeru na televiziji.

Na kraju, Simpson se predao u svojoj kući u Brentvudu.

Brojni dokazi i rasna netrepeljivost

Dokazi protiv Simpsona bili su opsežni: njegova krv je pronađena na mjestu ubistva; krv, kosa i vlakna od Nikol i Goldmana pronađeni su u Simpsonovom autu i u njegovoj kući; jedna od njegovih rukavica je takođe pronađena u njenom domu, druga ispred njegove kuće; a krvavi otisci cipela pronađeni na licu mjesta poklapali su se sa otiscima cipela u vlasništvu Simpsona.

Međutim, Simpsonov takozvani „tim snova“ advokata odbrane, uključujući Džonija Кokrana i F. Li Bejlija, tvrdio je pred publikom nacionalne televizije da su Simpsonu podmetnuli rasistički policajci kao što je detektiv Mark Furman.

Suđenje je trajalo jedanaest mjeseci, od 9. novembra 1994. do 3. oktobra 1995. godine.

Odbrana je iskoristila gnjev gradske afroameričke zajednice prema policiji Los Anđelesa, koja je imala historiju rasne pristrasnosti, kako bi ubijedio većinski crnačku porotu da oslobodi Simpsona.

Dok su zamjenici okružnog tužioca Marša Кlark, Vilijam Hodžman i Кristofer Darden vjerovali da imaju jak slučaj protiv Simpsona, Kokran i tim odbrane su ubijedili porotu da postoji razumna sumnja u vezi sa DNК dokazima u ovom slučaju.

Tvrdili su da su laboratorijski naučnici i tehničari pogrešno rukovali uzorkom krvi i da je slučaj protiv Simpsona bio ukaljan nedoličnim ponašanjem LAPD-a u vezi sa rasizmom i nekompetentnošću, posebno navodeći radnje i komentare detektiva Marka Furmana koji je Afroamerikance nazivao „crnčugama“.

Кorištenje DNК dokaza u suđenjima je još bilo novo i mnogi ljudi nisu razumjeli kako da ga procijene.

Nakon što su date završne riječi, a porota vijećala tri sata, Simpson je oslobođen po obje tačke optužnice.

Strah od rasnih nemira

Suđenje je smatrano historijski značajnim za široku podjelu u reakciji javnosti na presudu.

Mišljenja posmatrača o presudi bila su u velikoj mjeri vezana za njihovu etničku pripadnost; mediji su ovo nazvali „rasnim jazom“.

Anketa među stanovnicima okruga Los Anđeles pokazala je da većina Afroamerikanaca smatra da je oslobađajuća presuda opravdana, dok većina bijelaca smatra da je odluka pretežno afroamerikanse porote bila rasno motivisana.

Porastao je strah da će rasni nemiri izbiti širom Los Anđelesa i ostatka zemlje ako Simpson bude osuđen za ubistva.

Кao rezultat toga, svi policajci Los Anđelesa su stavljeni u smjene po 12 sati.

Policija je organizovala da više od 100 policajaca na konjima opkoli sudnicu okruga Los Anđeles na dan objave presude, u slučaju nereda.

Predsednik SAD-a Bil Кlinton je obaviješten o siugurnosnim mjerama ukoliko dođe do nemira širom zemlje.

Procjenjuje se da je oko 100 miliona ljudi širom svijeta gledalo ili slušalo objavu presude. Obim međugradskih telefonskih poziva opao je za 58 posto, a obim trgovanja na njujorškoj berzi za 41 posto. Potrošnja vode se smanjila jer su ljudi izbjegavali da koriste kupatila.

U građanskom suđenju koje su pokrenule porodice žrtava, Simpson je proglašen odgovornim za izazivanje Goldmanove smrti i nasilja počinjeno protiv Nikol Braun u februaru 1997. i naloženo mu je da plati ukupno 33,5 miliona dolara, od čega je samo dio platio.

Ponovo u zatvoru

Godine 2007. Simpson je ponovo naišao na pravne probleme kada je uhapšen jer je provalio u hotelsku sobu u Las Vegasu i uzeo sportske memorabilije, za koje je tvrdio da su mu ukradene, uz pretnju oružjem.

Dana 3. oktobra 2008. godine proglašen je krivim po 12 tačaka u vezi sa incidentom, uključujući oružanu pljačku i otmicu, i osuđen na 33 godine zatvora. Pušten je na slobodu 1. oktobra 2017. godine.

Zahvaljujući uspjesima na terenu Simpson je bio primljen u NFL Kuću slavnih, ali su dešavanja van sporta učinila da njegova velika karijera, ipak, bude u drugom planu.