Na današnji dan prije 47 godina Željezničar je u Beogradu potopio domaći Partizan 4:0 i tako osvojio titulu prvaka Jugoslavije.

Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća na mjesto trenera Željezničara dolazi Milan Ribar, jedan od najtrofejnijih trenera u bogatoj historiji velikana s Grbavice. Pod njegovom palicom zaigrala su Željina djeca i vrlo mladi fudbaleri, a u igru je uveo takozvani totalni fudbal. 

Pod njegovim kormilom "Plavi" su 1970. završili na četvrtoj poziciji, godinu kasnije na drugoj poziciji, a 1972. godine "Plavi" su pokorili Jugoslaviju i s tada rekordnim brojem bodova osvojili titulu prvaka.

"Plavi" su najčešće igrali u sastavu: Janjuš, Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Deraković. 

- Nošeni neviđenim navijanjem i bodrenjem Željinih tifoza, "Plavi" su asovi tog dana, 11. juna 1972. godine, razmontirali Partizanovu mašineriju i slavili 4:0! Čitav je tok utakmice Željo bio superioran i svima je bilo jasno da je Željo novi šampion Jugoslavije, da ovu utakmicu "Plavi" ne mogu izgubiti. A onda je nastao urnebes…

Milan Ribar, slavni trener ovog tima, našao se na rukama svojih igrača na centru Partizanovog stadiona. Dresovi su pobacani Željinim tifozima za uspomenu. Orili su se pjesma i urnebesni pokliči: "Željo, Željo, šampion, šampion!".

Iz Sarajeva su javili da je Crvena zvezda pobijedila Sarajevo na Koševu, ali joj to ništa nije značilo. Novi je prvak, prvi put u historiji naš Željo. I to je ono što je bilo jedino važno, što će ući u historiju i spominjati se vječno. 

Nakon utakmice i općeg urnebesa na stadionu, slavlja i pjesme, uz aplauze i Željinih i Partizanovih navijača, sve se to prelilo na beogradske ulice. Na Terazijama Željini navijači zaustavljaju saobraćaj. Zagrljeni mašu zastavama i pjevaju, deru se iz već promuklih grla: “Šampioni, šampioni!”, a građani Beograda ih sa strane gledaju sa simpatijama i čestitaju -  citat iz knjige "Plava krv" autora Đevdeta Sarača.