Krajem svake godine mnogi od nas rade novogodišnju listu odluka prema kojoj od 1. januara govorimo zbogom nezdravim navikama. 

Obavezujemo se da ćemo smanjiti alkohol, pušenje, slastice, nezdravu prehranu, društvene mreže, ali nađe li se na toj listi i smanjenje stresa i prevelika količina posla? Radoholizam, vjerovali ili ne, u nekim slučajevima može biti podjednako destruktivan kao i drugi poroci koje svake godine pokušavamo obuzdati.

Psihičko i fizičko zdravlje

Marija Hoze Serano Fernandez (María-José Serrano-Fernández) sa svojim saradnicima istraživala je opasnosti radoholizma i njegovu sposobnost razvijanja anksioznosti i depresije.

Ustanovili su da radne navike zaposlenika mogu utjecati i na psihičko i na fizičko zdravlje, dok neizbalansirani radni zahtjevi mogu dovesti do negativnih ishoda kao što su depresija, anksioznost i stres. U svojoj studiji otkrili su da osjećaji izazvani poslom i pretjeranim radom mogu biti uzrok depresije i anksioznosti.

Ovi naučnici definirali su radoholičara kao “osobu koja provodi prekomjerno vrijeme radeći na takav način da to negativno utječe na njihov društveni razvoj, obitelj i slobodno vrijeme.” Također, primijetili su da takvi ljudi imaju visoka očekivanja od sebe te da poslu posvećuju više energije nego što je potrebno, što dovodi do načina razmišljanja o poslu čak i kada ne rade.

Istraživači su naglasili da takvo ponašanje obično dovodi do iscrpljivanja energetskih resursa, čak i za zaposlenike koji vole svoj posao. Iz tog razloga, radoholičari prijavljuju niže razine energije, sreće i angažmana, te visoke razine anksioznosti, depresije i umora.

Ponavljajuće recenzije

Što se tiče mehanizma kojim radoholizam može dovesti do osjećaja depresije i anksioznosti, istraživači primjećuju da kada se individualne karakteristike i radna situacija percipiraju kao prijeteći i nadmoćni, anksiozni ljudi će potrošiti dodatno vrijeme i trud kako bi dovršili svoje zadatke. 

Takav pretjerani rad može funkcionirati kao mehanizam za bijeg povezan s anksioznošću i depresijom.

Objašnjavaju da se ljudi koji su anksiozni boje neuspjeha i mogu se upustiti u ponavljajuće recenzije svog radnog proizvoda ili odbijati dolazeće zadatke kako bi spriječili preopterećenje, dok ljudi koji su depresivni rade sporije, često zbog manje energije, i na kraju moraju raditi više sati kako bi završili posao.

Umor se može shvatiti kao prirodni ishod dugog, neugodnog radnog dana, ali također može proisteći iz stvarnosti da u firmama s konvencionalnim rasporedom rada zaposlenici doživljavaju pritisak da postignu ciljeve u najkraćem mogućem vremenu.