Svaka četvrta osoba starija od 65. godina ima „suho“ oko, a taj se problem još češće javlja kod osoba koje pate od reume, kod dijabetičara i kod bolesne štitne žlijezde.
Šta je „suho oko“? Riječ je o smanjenju kvaliteta ili količine suza zbog čega površina oka nije dovoljno vlažna pa oči „peku“, „grebu“, vid postaje zamagljen, a mogu se razviti i upalne promjene koje zahvaćaju rožnicu i spojnicu oka.
Od promjena koje su posljedica suhih očiju najteža je tzv. Sjögrenov sindrom. To je autoimuna bolest koja napada i uništava žlijezde koje održavaju vlažnima oči, usta i ostale dijelove tijela.
Zbog suhih očiju koje su učestali znak Sjögrenovog sindroma, mnogo slučajeva bolesti ostane nedijagnosticirano, a bolest napada oba spola u bilo kojoj dobi.
Stručne procjene kažu da bar jedna od 10 osoba sa sindromom suhog oka ima Sjögrenov sindrom, a često je potrebno i nekoliko godina da bi se došlo od ispravne dijagnoze.
Ovaj se sindrom još teže dijagnosticira kod žena, koje od njega obolijevaju češće od muškaraca i to u periodu između 40. i 60 godine, a to je vrijeme menopauze pa se simptomi njoj i pripisuju.
Za Sjögrenov sindrom karakteristična je autoimuna upala i destrukcija suznih i pljuvačnih žlijezda. Primarni sindrom postoji kada je stanje izolirano, a sekundarni kada je povezano sa drugim oboljenjima, poput reumatoidnog artritisa, lupusa, sistemske skleroze, primarne bilijarne ciroze, hroničnog hepatitisa, miastenije gravis...
Primarni Sjögrenov sindrom je češći kod žena, a simptomi su suhoća u ustima i osjećaj pijeska u očima, postoje i znacima uvećanja pljuvačnih žlijezda i povremeno suznih žlijezda, suhih nosnih puteva, smanjena je vaginalna sekrecija pa može doći do bolnih spolnih odnosa (dispareunija), Raynaudovog fenomena, kutanog vaskulitisa, artralgije, mijalgije itd.
Karakteristične su i komplikacije u vidu dentalnog karijesa, refluksnog ezofagitisa, gastritisa, malapsopcije (zbog ispada u radu pankreasa), limfoma, pulmoloških i bubrežnih oboljenja, te polineuropatije.
Testovi koji pomažu u dijagnosticiranju su: Schirmer test, serumska antitijela i biopsija pljuvačnih žlijezda. Tretman bolesti uključuje simptomatsko liječenje, salivatorne stimulanse, imunosupresive sa sistemskim steroidima i citotoksične faktore.
Najčešći očni simptomi su osjećaj suhoće, pijeska u očima i žarenje, koje se karakteristično pogoršavaju tokom dana. Karakteristični su i prolazno zamagljenje vida, crvenilo i krmeljanje kapaka.
Znakovi Sjögrenovog sindroma na očima su stražnji blefaritis i disfunkcija Meibomovih žlijezda, umjerena keratinizacija i hiperemija spojnice, sluzavo pjenušavi sekret, epitelne tačkaste, fluorescein pozitivne erozije na rožnici.
U težim slučajevima mogu se javiti komplikacije u vidu topljenja rožnice, perifernih površnih neovaskularizacija rožnice, perforacija (pucanja) rožnice, bakterijskog keratitisa i slično.
Testovi mjere sljedeće parametre: stabilnost suznog filma (TBUT – tear break up time test), produkciju suza (Schirmer test), bojenje fluoresceinom i osmolarnost suza, te bolesti očne površine (kornealna zamućenja).
Schirmer test je korisna metoda za ispitivanje produkcije suza. Test uključuje mjerenje količine suza na specijalnom filter papiru, a obavlja se uz topikalnu anesteziju ili bez nje. Rezultati su promjenjivi i pojedinačno Schirmer test ne možemo smatrati osnovnim kriterijem za dijagnozu suhog oka, ali ponovljeni pozitivni rezultati smatraju se ipak visoko signifikantnim.
Što se terapije tiče prvenstveno je potrebna edukacija pacijenta – valja postaviti realna očekivanja, izbjegavati toksične lijekove ili faktora okoline, a treba procijeniti i uslove koji vladaju u poslovnom okruženju te pacijentu objasniti važnost treptanja prilikom rada na računaru ili prilikom čitanja.
Važno je oboljelom objasniti i kontraindiciranost refraktivne hirurgije i nošenja kontaktnih sočiva.
U liječenju se koristi nadoknada suza. Vještačke suze su vrlo jednostavnog sastava i ne mogu nadoknaditi kompleksni sastav prirodnih suza jer većinom nemaju mukusne komponente, a parafin imitira funkciju suznih lipida.
U liječenju se kao vještačke suze koriste kapi, gelovi i masti. Od kapi i gelova za umjereno teške slučajve dovoljni su derivati celuloze (Hypromeloza), za duže trajanje koriste se karbomeri (Viscotears, Geltears).
