Iako većina ljudi smatra da su zubi bijele boje, oni mogu biti i žute, sive, plave, zelene, smeđe, crne, crvene, pa čak i ružičaste boje.
RIJEČ STRUČNJAKA
ORDINACIJA
Mogu biti i žute, sive, plave, zelene, smeđe, crne, crvene, pa čak i ružičaste boje
Bijela boja je uobičajena boja intaktnih i zdravih zuba. Ilustracija
Iako većina ljudi smatra da su zubi bijele boje, oni mogu biti i žute, sive, plave, zelene, smeđe, crne, crvene, pa čak i ružičaste boje.
Najšire gledajući, svaka promjena boje zuba različita od uobičajene bijele boje može se nazvati obojenjem ili diskoloracijom zuba. Promjena boje može samo djelimično ili potpuno zahvatiti zub, odnosno njegovu krunu.
Iako se različita obojenja zuba opisuju ovisno o njihovom uzroku, pokazalo se da je pacijentu najpristupačnije samoprepoznavanje. Anatomska kruna zuba građena je od dva tvrda zubna tkiva: cakline i dentina. Caklina se nalazi na površini krune intaktnog i zdravog zuba prekrivajući podležeći dentin.
Prof. dr. Muhamed Ajanović. Avaz
Caklina je najčešće sive ili plavkastobijele boje, ali je, ujedno, i poluprozirna. Upravo zbog tog svojstva da propušta zrake svjetlosti, boja zuba ne ovisi jedino o boji cakline nego i o boji dentina ispod cakline, koji je blijedožute boje. To najviše dolazi do izražaja u područjima gdje je caklina tanka.
Bijela boja je uobičajena boja intaktnih i zdravih zuba. Iako su trajni zubi bijele boje, njene nijanse mogu varirati od plavičastobijele do žućkastobijele boje. Mliječni zubi su obično svjetlije boje od trajnih. Boja im je bijela sa plavkastim odljevom i kredastim odsjajem. Na zubima normalne boje moguće je pronaći i veća ili manja područja različitih oblika (crtice, tačkice i sl.) koja su mutne bijele boje.
Riječ je o hipomineraliziranim područjima zubne cakline, koja zbog manjega udjela minerala drugačije lome zrake svjetlosti u usporedbi s normalnom caklinom, koja je i do 98 posto građena od anorganske tvari. S obzirom na to da su ta područja bijele boje i da imaju kredast odsjaj, stvara se veliki kontrast u odnosu na okolne dijelove zuba, koji stoga najčešće izgledaju tamniji nego što jesu.
Uzroci hipomineralizacije mogu biti različiti. Neki se pojavljaju tokom razvoja zuba, a neki nakon toga.
Dentalna fluoroza do koje dolazi zbog pretjerane količine fluora u vodi i hrani tokom embrijskog razvoja tvrdih zubnih tkiva, može se manifestirati pojavom upravo takvih bjelkastih promjena boje, koje su najčešće vidljive na usnenim plohama gornjih sjekutića.
KO' DA SUTRA NE POSTOJI
NAKON NAJAVE PRIMIRJA
NA KIOSCIMA ŠIROM BIH
GRADSKO VIJEĆE