Kontaktna sočiva, tanke membrane umjetnog materijala, jedna su od metoda korekcije vida. Te membrane imaju snagu loma svjetlosnih zraka i postavljaju se na rožnicu.
No, korekcija vida nije im jedina funkcija jer se koriste i kao terapeutska sočiva (zavoj nakon povreda ili operacija na oku, providna su i omogućavaju normalan, jasan vid), a postoje i sočiva u boji čija je funkcija – estetska.
Ideja rješavanja refraktivnih anomalija oka pomoću kontaktnih leća nije nova, razmatrao ju je još Leonardo da Vinci, za njim Descartes i Thomas Young, skleralna sočiva izumljena su prije skoro 150 godina, a rožnična, mnogo manja i ugodnija, nastala su sredinom prošlog stoljeća.
Prije osnovnih informacija o kontaktnim sočivima treba razumjeti fiziologiju rožnice. Zdrava rožnica je glatka, sjajna i transparentna, nema krvnih sudova, a njeno tkivo hrani se kisikom iz zraka tokom dana, a kisikom iz krvi – tj. krvnih sudova na unutrašnjoj strani kapaka kad su oči zatvorene tokom noći.
Kontaktna su sočiva pogodna prije svega osobama koje ne vole nositi naočale, idealne su za nošenje u svečanim prilikama ili prilikom sportskih te drugih vanjskih aktivnosti.
Za razliku od dioptrijskih naočala ova su sočiva pogodna za nošenje ispod sunčanih naočala. Pogodna su i za djecu školskog uzrasta, ljude srednjih godina, kao i zreliju populaciju.
Zanimljivo je da se vid osoba oboljelih od nekih bolesti rožnice (kao što je keratokonus) daleko bolje korigira pomoću sočiva nego uz pomoć naočala. Međutim, nošenje kontaktnih sočiva ne savjetuje se osobama sa aktivnim infekcijama, alergijama i sa sindromom suhog oka.
Uglavnom se savjetuje nositi ih do 8 sati dnevno, kako bi se oko „odmorilo“ i kako bi se izbjegle komplikacije dugotrajnijeg nošenja poput infekcija oka, urastanja malih krvnih sudova u rožnicu (koja inače nema krvne sudove), zamućenja rožnice, erozija – oštećenja epitela rožnice, upale rožnice ili spojnice oka i drugih iritacija.
Poslije dugogodišnjeg nošenja kontaktnih sočiva može doći do poremećaja kvaliteta suznog filma te posljedično sindroma suhog oka ili do nepodnošenja i „odbacivanja“ sočiva.
Uz pregled na kojem se odredi vrsta i jačina sočiva pogodnih za pacijenta, prolazi se obuka za pravilno stavljanje i skidanje sočiva te za njihovo adekvatno održavanje i čuvanje. Pravilnom upotrebom kontaktnih sočiva, pridržavanjem savjeta oftalmologa i odlaskom na redovne oftalmološke kontrole nošenje sočiva je ugodno iskustvo bez komplikacija.
Kontaktna sočiva ili leće dijele se na osnovu materijala od kojeg su napravljene na pet tipova: silikon-hidrogel, hidrogel, GP (gas permeabilna) te hibridna i PMMA sočiva.
U svijetu se danas propisuje oko 64 posto silikon–hidrogel sočiva, zatim 22 posto mekih (hidrogel) sočiva, 11 procenata gas permeabilnih, 2 procenta hibridnih i 1 posto PMMA sočiva.
Meka, hidrogel kontaktna sočiva napravljena su od materijala koji je poput gela i sa određenim udjelom vode, takozvanog hidrogela. Tanka su i savitljiva te se prilagođavaju prednjoj površini oka. Već od prvog trenutka stavljanja ovih sočiva pacijenti gotovo nisu ni svjesni njihovog prisustva.
Popularna su i pacijenti su vrlo zadovoljni jer su ugodna za nošenje. Hidrogel materijali, međutim, čine sočivo direktno zavisnim od količine suza u oku pa tako oko sa manjom količinom suza dovodi do isušivanja i diskomfora kod dužeg nošenja.
Silikon hidrogel sočiva su naprednija verzija mekih kontaktnih sočiva, još su ugodnije, jer propuštaju veću količinu kisika do rožnice. Sadrže mnogo manji procenat vode, a silikonska komponenta propušta veliku količinu kisika do rožnice pa su adekvatna za zdravlje oka.
Predstavljene su prije nešto više od 15 godina, a danas su u svijetu ovo najpopularnije i najčešće korištene leće. Neki proizvođači čak garantiraju zdravu rožnicu, bez komplikacija i pri nošenju ovih sočiva tokom noći.
Gas permeabilna/gas propusna sočiva (GP) poznata i kao kisik–propusna, su tvrda sočiva, koja propuštaju kisik do rožnice. Od kako su predstavljena prije 40 godina, gotovo su u potpunosti zamijenila nepropusna tvrda PMMA sočiva. Osim ugodnosti, pružaju i bolju vidnu oštrinu, a naročio su pogodna za osobe sa astigmatizmom, jer ispravljaju rožnicu i dovode je u prirodni, poželjni oblik. Po tom su pitanju čak pogodnija i od mekih i silikon – hidrogel sočiva.
Ispravljajući rožnicu, pogodna su za oboljenje poznato kao keratokonus ili za postoperativne ektazije, gdje je potrebno ispravljanje nepravilne zakrivljenosti rožnice. Manje su u upotrebi od mekih sočiva iz prostog raloga što zahtijevaju period adaptacije pri prvom stavljanju, dok se kod mekih sočiva osjeća momentalna ugodnost.
Hibridna kontaktna sočiva sastoje se od centralne čvrste gas–permeabilne zone, koja je okružena zonom hidrogela ili silikon–hidrogela. Unatoč tome, nisu postigla veliku popularnost.
PMMA sočiva napravljena su od čvrstog materijala poznatog kao polimetil metakrilat (PMMA) koji se također koristi i za prozore (Plexiglas). Ovo su prva, ikad predstavljena sočiva za rožnicu – 1949 godine.
Ova tvrda sočiva ne propuštaju kisik do rožnice pa nisu ugodna za nošenje i danas su gotovo u potpunosti zamijenjena mnogo ugodnijim, gas permeabilnim sočivima.
Bifokalna i multifokalna sočiva koriste se za korekciju staračke dalekovidnosti (prezbiopije). Staračka dalekovidnost javlja se poslije 45. godine zbog slabije mogućnosti akomodacije izazvane gubitkom elasticiteta prirodne leće u oku.
Kako ne postoji dovoljno jaka akomodacija, potrebna je dodatna korekcija dioptrije prilikom rada na blizinu (čitanje, pisanje, pletenje, kuhanje, rad na računaru).
Kod osoba koje od ranije nose naočale za daljinu, sada se dioptrija razlikuje pa im je potrebno dvoje različitih naočala. Kako bi se svakodnevne aktivnosti pojednostavile, napravljena su bifokalna sočiva sa dvije optičke zone i multifokkalna sočiva sa različitim jačinama leće za vid na blizinu, na srednju udaljenost i na daljinu.
