Gripa, prehlada, proljev – niko se ne može odbraniti od ovih tipičnih virusnih oboljenja. Ti sićušni izazivači bolesti mogu nas sedmicama izbaciti iz normalnih životnih tokova.
Pritom, virusi nisu živa stvorenja, oni nemaju vlastiti metabolizam. Virusi nisu ništa drugo do genetička informacija upakirana u proteinski omotač. Da bi se mogli razmnožavati virusima je stoga potrebna ćelija-domaćin.
Nju koriste za dalju svoju reprodukciju nakon čega je u većini slučajeva unište. Posljedica: Zavisno od mjesta na kojem se nalazi ćelija domaćin, nastaju različiti simptomi kao šmrcanje ili proljev.
Koliko će se brzo virusi dalje širiti zavisi od više faktora. Odgovor će stići najbrže ako detaljno posmatramo puteve prenošenja virusa – direktni kontakt, zrak ili krv. Virusi čiji su putevi prenošenja aerosol ili kontaktna infekcija šire se mnogo brže od virusa koji se dalje prenose krvnim kontaktom.
Virusi se ponekad skrivaju u tijelu i tek se godinama kasnije počinju širiti. To se događa kada ćelija domaćin ne umre, ali virus pređe ćeliju kćerku. Uvijek je, naime, potrebna početna infekcija, ali ne morate je primijetiti zbog nedostatka simptoma.
Ova takozvana spora infekcija virusom može se dogoditi, na primjer, kod ospica: Kada se zarazi, virus ospica povuče se u ćelije mozga, ostaje skriven godinama i odatle se počinje razmnožavati - to dovodi do komplikacija.
Proces je sličan o kod virusa HPV (humani papiloma virus), koji traje mnogo godina prije nego što može izazvati rak grlića maternice. Tipičan primjer takozvane latentne infekcije je herpes simplex: male čireve HSV-a dolaze i odlaze u nepravilnim intervalima jer virus ostaje i boravi u tijelu.
Također nema općeg odgovora na pitanje koliko dugo virusi preživljavaju na površini. Jedno je sigurno: Ne baš dugo, jer im je potrebna ćelija-domaćin da bi se održali. Ključna je struktura virusa.
Postoje virusi sa i bez zaštitne ovojnice. Ovojnica znači da virusi imaju dodatni lipidni sloj izvana. Virusi koji nisu prekriveni ovim slojem masti - tj. nisu obuhvaćeni - otporniji su na utjecaje okoline.
Temperatura također igra ulogu. Općenito, vrijedi pravilo: Što je hladnije, virusi mogu na površini duže ostati zarazni. To je vjerovatno razlog što se gripa i prehlada lakše prenose zimi.
Suprotno tome, što je viša temperatura, manja je vjerovatnost da će virusi preživjeti. Poznavanje osjetljivosti virusa na toplinu koristi se pri radu u laboratorijima, gdje viruse, kako bi ih održali funkcionalni, mogu u svrhu istraživanja desetljećima držati na minus 70 ili 80 Celzijevih stupnjeva. Životni vijek virusa također ovisi o vrsti virusa i putu prenosa. U slučaju respiratornih virusa, to jest virusa koji se mogu prenijeti kontaktnom ili kapljičnom infekcijom i često zahvatiti dišne puteve, „radni vijek“ je u rasponu od nekoliko sati. O tome, ipak, ne postoje tačne brojke.
S druge strane, norovirusi koji uzrokuju gastrointestinalne tegobe mogu preživjeti i dulje vremena. Na određenim površinama i nekoliko dana ili sedmica, na primjer, na tepihu.
Kako nema preciznih podataka o preživljavanju virusa, važno je zaštititi se što je više moguće, savjetuju stručnjaci. Napokon, nakon što se virus uhvati, liječenje je teško. To je zato što virusi nemaju vlastiti metabolizam i lijekovi uvijek oštećuju ćelije oboljele osobe. Stoga se često liječe samo simptomi i čeka da imunološki sistem uništi patogen. Za nekoliko virusnih infekcija poput hepatitisa B i hepatitisa C, HIV-a ili herpes simpleksa postoje antivirusni lijekovi poznati kao virostatici. Posebno ciljaju viruse. Otpornost na ove pripravke dosad se javljala samo u relativno malom obimu.
Kako se zaštititi od virusa? Virolozi i dalje zagovaraju odgovarajuću higijenu kao što je učestalo i temeljito pranje ruku, na primjer nakon što se koristi toalet. Razlog tome je što gastroenteritis virusi traju vrlo dugo i čak su i male količine dovoljne za infekciju.
Možete se zaštititi od virusa koji se prenose kapljičnom infekcijom maskama za usta. Kondomi i antiretrovirusni lijekovi koriste se za sprečavanje virusa koji se mogu prenijeti spolnim kontaktom.
Vakcinacije se koriste za sprečavanje mnogih virusa u cijelom svijetu, mada postoje i čitavi pokreti protiv. Međutim, vakcinacija je jedini način izbjegavanja brojnih bolesti poput ospica ili infekcije virusom hepatitisa B.
