Oboljenja oka mogu se liječiti na različite načine. Refrakcione anomalije, kao što su kratkovidost, dalekovidost i druge, korigiraju se upotrebom naočala, kontaktnih leća ili hirurškim putem.
ORDINACIJA
U hemijskom smislu, primjenu nalazi u poboljšavanju karakteristika lijekova koji su već duže vrijeme u upotrebi
Bolja penetracija lijeka kroz tkiva. Ilustracija
Oboljenja oka mogu se liječiti na različite načine. Refrakcione anomalije, kao što su kratkovidost, dalekovidost i druge, korigiraju se upotrebom naočala, kontaktnih leća ili hirurškim putem.
Upale oka, alergije i određeni stadiji glaukoma liječe se ukapavanjem kapi u oči dok se mrena - katarakta uspješno operira uz pomoć ultrazvuka, a dijabetesne promjene na očnom dnu se tretiraju laserom ili aplikacijom injekcija u oči.
No, u terapeutskom procesu i dalje veliki problem predstavljaju različite tkivne barijere kroz koje lijek treba da prođe da bi djelovao tačno na određenom željenom mjestu u potrebnoj koncentraciji. Kada kap ukapamo u oko, mi smo je, ustvari, samo stavili na površinu oka. Aktivna supstanca imat će izvjestan učinak na samoj površini oka, a manjim dijelom će dospjeti putem krvotoka u sistemsku cirkulaciju, ali malo ili skoro nimalo lijeka će proći kroz rožnicu i djelovati na strukture koje se nalaze iza nje. Slično je i s aplikacijama injekcija.
Dr. Enesa Begović. Avaz
Oftalmolozima je danas veliki izazov terapija oboljenja koja nastaju kao posljedica starenja organizma, kao što je senilna makularna degeneracija, zatim nasljednih oboljenja, kao što je retinitis pigmentoza, ili neurodegenerativnih oboljenja, među kojima je najpoznatiji glaukom.
Iz ovih potreba ne samo u oftalmologiji, već u medicini uopće, došlo je do primjene novih terapeutskih agenasa u formi malih molekula – nanočestica, koje su toliko male da ih je moguće dopremiti direktno u ćeliju. Nanotehnologija, u hemijskom smislu, primjenu nalazi u poboljšavanju karakteristika lijekova koji su već duže vrijeme u upotrebi, a odnosi se na bolju rastvorljivost lijeka, njegovu bolju penetraciju kroz tkiva.
U fizičkom smislu, nanotehnologija podrazumijeva primjenu jontoforeze, ultrazvuka, fotodinamsku terapiju, upotrebu mikroigala kako bi se lijek dopremio tamo gdje je neophodan. Procedura primjene mikroigala, u odnosu na ostale navedene invazivne metode i u poređenju sa standardnim iglama, minimalno je invazivna.
U terapiji opekotina radi ubrzavanja regeneracije oštećenog tkiva koristi se nanotehnologija. Isti terapeutski efekt očekuje se i kod oštećenih vlakana očnog živca, jer najnovija istraživanja pokazuju da je moguća njihova reparacija, što se doskora smatralo nemogućim. Nema sumnje da je primjena nanotehnologije u oftalmologiji otvorila novu eru u tretmanu oboljenja za koja se donedavno smatralo da su neizlječiva.
VREMENSKA PROGNOZA
ODRŽAN ŽRIJEB U NIONU