Tretman dijabetesnih promjena na oku usmjeren je prema različitim patofiziološkim mehanizmima. Dok se za pojavu katarakte i trakcionih ablacija retine te krvarenja u oku preporučuje hirurško liječenje, tretman promjena žute mrlje i retine zasniva se na upotrebi lasera ili/i aplikaciji injekcija različitih susptanci u oko s ciljem da se zadrži zatečeni nivo vidne oštrine te da se ona, ukoliko je moguće, popravi.
Od nehirurških metoda liječenja, najdjelotvornija je terapija injekcijama različitih supstanci steroida, anti VEGF, koje sprečavaju rast novih krvnih sudova, dovode do smanjenja otoka na očnom dnu te do bržeg povlačenja eksudata, što za rezultat ima oporavak vidne oštrine. Ovaj oporavak je najčešće nepotpun i, prema posljednjim izvještajima, rezultati su sljedeći:
Kod skoro polovine tretiranih pacijenata vidna oštrina popravlja se za jedan red slova na tabli, a debljina retine se smanjuje za skoro 20 posto u odnosu na početnu. Ova grupa se naziva „responderima“, tj. oni koji dobro reagiraju na terapiju.
Kod ostalih pacijenata, koje nazivamo „nonresponderi“, ne dobivamo poboljšanje vidne oštrine, ali se ona može održavati kroz duže vrijeme bez daljnjeg propadanja, što se do prije nekoliko godina samtralo uspjehom u terapiji.
Kod onih pacijenata kod kojih nijedna primijenjena terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate, razmatra se upotreba novih lijekova, koji su usmjereni prema inflamatornom odgovoru retine kao potencijalnom patofiziološkom mehanizmu oboljenja ili se primjenjuje kombinirani pristup, tj. hirurško-lasersko-medikamentno liječenje.
Veliki broj pacijenata s dijabetesom nema očne komplikacije te je od iznimne važnosti da obavljaju redovne godišnje oftalmološke preglede. Blagovremenim liječenjem spriječili bi ili odgodili pojavu smanjenja vidne oštrine.