Tri su glavna razloga za posjetu ortopedu: bol u donjem dijelu leđa, bol u koljenu i bol u ramenu. U ovom tekstu fokusirat ćemo se na donedavno neprepoznat uzrok bola u ramenu, a to je diskinezija lopatice (skapule), odnosno njeno nepravilno kretanje pri podizanju ruke iznad glave. 

Brojni mišići

Rame je u biomehaničkom smislu vjerovatno najkompliciraniji zglob na tijelu. Zapravo, pokret u ramenu dešava se u četiri zgloba: humeroskapularni, skapulotorakalni, akromioklavikularni i sternoklavikularni.

Diskinezija lopatice utječe na način njenog kretanja po grudnom košu. To nije zglob na kakav smo inače naučili, praktično se radi o klizanju lopatice po rebrima, u čemu učestvuje veliki broj mišića.

Prema definiciji, skapularna diskinezija znači problem u rotaciji lopatice u bilo kojoj od tri ravni. Bilo kakva povreda u regiji ramena ili vrata, bilo da je na nivou kosti ili mekog tkiva, utječe na promjenu položaja lopatice u pokretu, ali i mirovanju.

Lopatica se može početi nepravilno kretati ne samo nakon povrede nego i nakon prekomjerne upotrebe ramena, naprimjer kod stalnog ponavljanja određenog pokreta kod sportista ili radnika koji obavljaju težak fizički posao. Obično ispočetka ne daje simptome, da bi se oni počeli polako pojavljivati, a kada se jave veliki bolovi, uzrok često bude neprepoznat.

Najčešći simptomi: bol i napetost oko stražnjeg i gornjeg aspekta ramena kada se ruka podiže iznad nivoa ramena ili kada se podiže teret; osjećaj drobljenja i preskakanja oko lopatice u toku pokreta; gubitak snage; asimetrija posture (pogođena strana obično je niža); pomicanje lopatice ustranu; ponekad osjećaj nestabilnosti.

Uzroci su disbalans u snazi mišića, poremećaj biomehanike i stalno ponavljanje pokreta iznad nivoa glave, kao kod bacanja ili serviranja u tenisu.

Rizik od razvoja diskinezije povećava se kod povreda, ali na problem treba posumnjati i kod bavljenja sportovima koji imaju aktivnost iznad nivoa glave, kod kojih se objekt baca ili koji imaju pokret sličan bacanju. Sljedeći problem je urođena labavost zglobova, kada se više zamara muskulatura kako bi održavala dinamičku stabilnost.

O diskineziji treba razmišljati i kod pacijenata s podacima o povredama koje su se davno desile, kod stanja gdje se gubi fleksibilnost tkiva te kod pacijenata koji imaju problem s držanjem tijela.

Redovne vježbe

Najbolji način liječenja je prevencija, a ona podrazumijeva: adekvatno zagrijavanje i rastezanje prije aktivnosti; restrikciju pretjerane aktivnosti kod mladih sportista; redovno vježbanje manevra zamaha i bacanja, kako bi se biomehanika dovela na adekvatan nivo.

Većina diskinezija odlično se popravi kroz rehabilitacioni program i redovno vježbanje. Oporavak traje u ovisnosti o godinama starosti te stepenu i dužini trajanja simptoma prije početka liječenja. U principu, potrebna su oko dva mjeseca da bi se diskinezija riješila.

Moguće komplikacije

Ako se adekvatno ne liječi, simptomi se mogu drastično pogoršati, a bol produžiti. Ovakvo stanje prati gubitak fleksibilnosti tkiva i takva ramena postaju kruta. Povratak simptoma moguć je ako se previše požuri s povratkom na nivo aktivnosti kakav je bio prije simptoma.

Pravila za liječenje

Ispočetka se aplicira krioterapija (hladno) radi kontrole bola, a potom se najprije radi „starching tkiva“ radi poboljšanja fleksibilnosti, a tek onda vježbe jačanja. Bilo bi dobro da pacijent potpuno izbjegne aktivnost koja je dovela do problema, kako bi se ramenu dalo dovoljno vremena da se oporavi. Veoma je bitno na vrijeme doći do ljekara i terapeuta koji će najprije prepoznati problem, a zatim ga početi rješavati.