Odontogene upale ili apscesi su, kako sam naziv kaže, upale čiji je uzrok nastanka vezan za zub. Posljedica su zubnog karijesa, traume zuba, parodontnih džepova ili perikoronitisa.  

Najčešći klinički simptomi odontogene upale su: bol - intenzivna, probadajuća, spontana, a zub osjetljiv na perkusiju i na zagriz; povećana mobilnost zuba, oteknuće u području gingive - gingiva je glatka, sjajna, osjetljiva na dodir i eritematozna.

Crvenilo kože

Također, simptomi su i limfadenopatija (povećanje limfnih čvorova), jedan ili više zuba mogu biti uključeni; oteknuće u području lica; toplina i crvenilo kože na mjestu upale; povišena tjelesna temperatura; slabost; trizmus; disfagija.

Radiološki, u akutnoj fazi nema vidljivih znakova u kosti (tek nakon 8-10 dana od početka trajanja upale), osim ako se radi o rekurentnom hroničnom apscesu, gdje je došlo do osteolize. Jedna od diferencijalnih dijagnoza odontogene upale može biti parodontni apsces, a terapeut mora biti siguran u svoju dijagnozu, jer liječenje ova dva apscesa se razlikuje.

Prognoza liječenja odontogene upale je dobra ako se primijeni na vrijeme i ako je endodontsko-hirurška terapija adekvatna. Međutim, nerijetko takva terapija nije dovoljna za konačno izlječenje i zub uzročnik se vadi. To su slučajevi kada je zub ozbiljno uništen karijesom ili ako postoji uznapredovala parodontna bolest.

Nakon neuspješne endodontske terapije ili njene revizije te ukoliko terapeut procijeni da se odontogena upala ne može drugačije liječiti, po smirivanju simptoma upale indicirana je hirurška terapija kod zuba gdje je taj zahvat moguće obaviti zbog pristupa. A kod zuba gdje nije moguće izvesti apikotomiju neophodno je vađenje.

Uz vađenje, kod formiranog apscesa, ako se može osigurati bezbolnost, indicirana je incizija apscesa i drenaža gnoja. Obavezno se propisuju antibiotici, najčešće iz penicilinske grupe te analgetici/antipiretici.

Apscesi lica

U liječenju odontogene upale osnovno je eliminirati uzrok, omogućiti evakuaciju gnoja, antibiotsku terapiju i poboljšati opće stanje bolesnika.

Intraoralni apscesi, nakon što se prepoznaju, odmah se incidiraju. Apscesi lica smješteni su dublje i tek je pojava fluktuacije indikacija za inciziju.

Indikacije za primjenu antibiotika u odontogenim upalama su: lokalna infekcija, povišena tjelesna temperatura, regionalni limfadenitis ili širenje upale u okolna meka tkiva.

Koji antibiotici se primjenjuju

Lijek za odontogene upale je penicilin koji ima uzak, ali odgovarajući spektar djelovanja i malu toksičnost. Ali sve je više anaeroba rezistentno pa se primjenjuje u kombinaciji s metronidazolom. Može se primjenjivati kod trudnica tokom svih devet mjeseci. Nuspojave su rijetke, a u slučaju alergija daju se klindamicin ili eritromicin.

Amoksicilin s klavulonskom kiselinom jedan je od najčešće primjenjivanih antibiotika u odontogenim upalama. Uspješno inhibira bakterije koje luče beta laktamazu.

Klindamicin ima visoku učinkovitost protiv svih anaeroba i većine aeroba koju uvjetuju odontogenu upalu. Klindamicin je lijek za bolesnike preosjetljive na penicilin. Najozbiljnije nuspojave su proljev i pseudomembranozni kolitis.

Metronidazol djeluje na 85 posto anaeroba te je u kombinaciji s penicilinom ili aminoglikozidima vrlo dobar izbor kod odontogenih upala. Dobro se oralno resorbira.