Crijeva se popularno nazivaju “drugim mozgom” zbog postojanja dvosmjerne komunikacije između mozga i crijeva, a i zbog činjenice da je u njima smješteno čak 100 miliona neurona.  

Pa zato i jedan čest poremećej u probavnom sistemu - sindrom iritabilnog crijeva (IBS - irritable bowel syndrome) – ponekad nazivaju trbušnom glavoboljom ili nervoznim crijevima.

Poremećaj se očituje bolovima u abdomenu i promijenjenim ritmom pražnjenja crijeva. Zahvaća tanko i debelo crijevo te najčešće dovodi do epizoda proljeva i zatvora. Od njega pati 10 do 15 posto odraslih, a dvostruko je veća učestalost kod žena.

Za sindrom iritabilnog crijeva karakteristična je kombinacija sljedećih simptoma:

- trbušna bol,

- izmjenjena funkcija crijeva, zatvor (konstipacija) ili proljev (dijareja),

- hipersekrecija sluznice kolona,

- dispeptični simptomi (nadurost,mučnina,anoreksija),

- različiti stupanj anksioznosti ili depresije.

 Zahvaća sve više mladih zbog stresa, tjeskobe i depresije

Prolazak hrane i stolice kroz crijeva je ubrzan pa često dovodi do neugodnih proljeva, a jake kontrakcije izazivaju bolne grčeve u donjem dijelu trbuha, pa osim što može izazvati slabljenje organizma, utječe na radne sposobnosti, spavanje te osobne i obiteljske odnose.

Kako zahvaća sve više mladih, kod njih su mogući uzroci stres, tjeskoba i depresija, no, tačan uzrok nije poznat. Smatra se ipak da su tri glavna faktora značajna u nastanku sindroma iritabilnog crijeva:

1. Motorna aktivnost crijeva

Ne postoje poremećaji bilo pokretljivosti ili električne aktivnosti crijeva koje bi bile specifične za ovaj sindrom. Motorna aktivnost debelog crijeva (kolona) je nenormalno povećana kod osoba sa bolovima u njemu, npr. poslije jela, poslije nekih lijekova, ili poslije emocionalnog stresa.

2. Psihološki stres

Većina bolesnika sa sindromom iritabilnog crijeva ispoljava smetnje u vrijeme stresa. Poremećaj funkcije crijeva je uobičajena tjelesna manifestacija emocionalne napetosti.

Različiti emocionalni činioci mogu dovesti do promjena u funkciji probavnog sistema. Tako prilikom javnih nastupa nekim ljudima se osuše usta, drugi imaju „knedlu“ u grlu, a prilikim psihičke napetosti i strahu iznenada dobiju proljev, imaju mučninu, povraćaju.

Tegobe obično nestaju sa prestankom psihičkog podražaja. Od psihičkih faktora znatnu ulogu u nastanku ovog sindroma imaju i razmirice u porodici i na radnom mjestu, bolest i smrt u porodici, razvod braka kao i novčane poteškoće.

I psihičke traume iz djetinjstva, alkoholizam, gubitak roditelja ili bračnog partnera, psihička i fizička kažnjavanja, pojave su na koje se često nalazi u anamnezi bolesnika s različitim funkcionalnim promjenama u probavnom sistemu.

3. Dijetalne navike

Prehrana sa malo vlakana može biti predisponirajući faktor u nastajanju ovoga sindroma dok uzimanje alkohola te pušenje pogoršavaju već postojeće simptome. Kod nekih ljudi postoji i mogućnost nepodnošenja mlijeka i mliječnih proizvoda.

Još neki prehrambeni faktori utječu na razvoj i pogoršanje simptoma. To su preosjetljivost na hranu, neravnoteža crijevne mikroflore, pretjeran unos masnoća, preosjetljivost na sorbitol i fruktozu, prejedanje, neredovito i prebrzo uzimanje hrane, a na tom popisu su i alkohol, kafa i gazirana pića.

Lijek je – dijetalna prehrana

Približno 60 posto ljudi koji pate od sindroma iritabilnog crijeva vjeruje kako određena hrana pogoršava njihove simptome, no istraživanja pokazuju i kako intolerancije i alergije na hranu mogu biti “okidač”.

Brojni načini liječenja koji podrazumijevaju izbjegavanje hrane koja može pogoršati simptome ili uključuju dodatke prehrani s vlaknima, probiotike, antidepresive, psihoterapiju, promjene u prehrani, akupunkturu i laksative, daju dobre rezultate, no najboljom se ipak pokazala prehrana s niskim udjelom prirodnih šećera, tzv. low-FODMAP dijeta.

Dr. Peter Gibson, njen suosnivač, smatra da su kratkolančani ugljikohidrati molekule koje se slabo apsorbiraju u crijevima i brzo fermentiraju, te su odgovorni za crijevne simptome poput nadutosti, vjetrova, abdominalne boli i promjena u načinu pražnjenja crijeva.

Ovu su dijetu razvili na Univerzitetu Stanford i prvi se put spominje još 2005. Preporučuje se i onima koji su osjetljivi na gluten, a iako nema velik učinak na gubitak težine, ublažava proljev, nadutost i druge probavne smetnje.

 Nepoželjne namirnice

Izraz FODMAP odnosi se na fermentabilne oligosaharide (uključujući pšenicu, raž, luk, bijeli luk, artičoku) te galaktooligosaharide (iz graha, slanutka i leće), disaharide (mliječni proizvodi osim tvrdog sira), monosaharide (voće koje sadrži više fruktoze nego glukoze, med, jabuke, mango, kukuruzni sirup) i poliole (sorbitol, manitol, jabuke, kruške, gljive, karfiol, maltitol, ksilitol), a 'low FODMAP' znači niski unos navedenih namirnica i sastojaka hrane. 

Poželjne namirnice

Voće - banana, borovnica, dinja, brusnica, grožđe, grejp, kivi, limun, limeta, mandarina, naranča, marakuja, malina, jagoda.

Povrće - artičoka, mrkva, celer, endivija, krastavac, salata, zeleno lisnato povrće, bundeva, špinat, maslina, pastrnak, krompir, žuta paprika, tikvica, batat.

Bilje - bosiljak, chili, korijandar, mažuran, menta, origano, peršin, ružmarin, timijan.

Žitarice - kruh bez glutena ili žitarice bez glutena, riža, zob, palenta, psyllium, kvinoja, tapioka.

Mliječni proizvodi i zamjene - mlijeko bez laktoze, sojino “mlijeko”, zobeno “mlijeko”, rižino “mlijeko”, tvrdi sirevi, jogurt bez laktoze, maslac zamijeniti maslinovim uljem.

 Hrana koju treba izbjegavati

1. Velika količina fruktoze - jabuka, mango, kruška, lubenica, voće u limenkama, voćni sokovi, velike porcije voća.

2. Laktoza - kravlje, kozje i ovčje mlijeko, sladoled, jogurt, kremasti sirevi.

3. Fruktani - šparoga, cvekla, brokula, prokulice, kupus, patlidžan, komorač, češnjak, poriluk, luk, vlasac, pšenica, raž, velika količina kruha, krekera, keksa, kus-kusa ili tjestenine, cikorija, maslačak, inulin

4. Galaktoza - zapečene grahorice, slanutak, grah, leća

5. Polioli - jabuka, marelica, avokado, višnja, lychee, nektarina, breskva, kruška, šljiva, suha šljiva, lubenica, zelena paprika, gljiva, kukuruz.

Koliko dugo i kako provoditi dijetu?

Od tri do četiri sedmice jesti samo dozvoljene namirnice (s popisa), a zatim postupno dodavati i ostalu hranu, te pritom obrati pažnju na pojavu simptoma. Ako se primijeti da neka hrana uzrokuje probavne smetnje, potrebno ju je izbjegavati. Obroke valja dobro rasporediti, a to se postiže pauzama od 3 sata između obroka. 

 Kako još ublažiti simptome

- Ulje peperminta - opušta glatku muskulaturu crijeva i ublažava simptome.

- Probiotici - odnosno živi mikroorganizmi primijenjeni u adekvatnom broju, učinkovito rješavaju “nervozna” crijeva. Probiotičke kulture prirodno su prisutne u fermentiranoj hrani, a uzimaju se i u kapsulama.

- Prebiotici - su vlakna topiva u vodi koja predstavljaju dobar izvor za crijevnu mikrofloru. Inulin, prirodni ugljikohidrat koji ima prebiotičko djelovanje, u pripravcima se najčešće kombinira s probiotičkim sojevima.

- L-triptofan – njegov lokalni učinak manifestira se preko 5–HT receptora u probavnom sistemu i tako modulira sekrecijske procese.

- Topljiva vlakna - nisu sva vlakna jednako djelotvorna. Najkorisnija su topljiva vlakna (npr. psyllium) za rješavanje konstipacije, a netopljiva prehrambena vlakna (npr. mekinje) ne ublažavaju simptome.