Štitnjača je važna žlijezda s unutarnjim lučenjem čija je glavna uloga proizvodnja i lučenje hormona štitnjače - T4 i T3. Hormoni štitnjače iznimno su važni je imaju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma svih organa i sistema u organizmu - kardiovaskularnog, muskuloskeletnog, reproduktivnog, probavnog, neurološkog, bubrežnog…
Poremećaj funkcije štitnjače ili čvorovi u štitnjači obično se otkrivaju nakon 30., a najčešće nakon 40. godine, no to ne znači da se bolesti štitnjače ne mogu javiti i ranije. Moguće je poremećaje funkcije štitnjače, pa i čvorove, otkriti i u djece.
Zašto obolijeva štitna žlijezda
Zašto dolazi do problema sa štitnjačom? Ranije je glavni uzrok nevolja bio nedovoljan unos joda, koji je, ovisno o stepenu nedostatka, rezultirao cijelim nizom poremećaja, od hipotireoze i gušavosti (koja je ponekad znala biti izrazito velika) do miksedema, (koji je mogao rezultirati komom i smrću) i kretenizma.
Danas je, međutim, situacija drukčija, navedeni problem je riješen jodiranjem soli, pa je uzrok većine poremećaja štitnjače neki oblik autoimune bolesti ovog organa.
Kako medicinska nauka još nije uspjela u znatnijoj mjeri razjasniti uzroke autoimunih bolesti, tako je najvećim dijelom nepoznat i uzrok bolesti štitnjače. Moguće je da je i stres jedan od okidača, ali još nema dokaza koji bi govorili u prilog tome.
Negativan utjecaj pušenja
Za nastanak neke bolesti često optužujemo i svoje navike. No, kod štitne žlijezde, osim za pušenje, još nema čvrstih dokaza o tome kako i koliko životne navike utječu na pojavu bolesti.
Za cigarete se zna da povećavaju rizik prvenstveno za autoimune bolesti štitnjače te smanjuju mogućnost izlječenja. Ovaj efekt je najizraženiji kod hipertireoze.
Što se tiče ostalih životnih navika, bez obzira na trenutni manjak dokaza, nikako neće škoditi zdrava prehrana i dovoljno kretanja.
Simptomi bolesne štitnjače
Kad se poremeti rad štitne žlijezde dolazi i do promjene nivoa njenih hormona, a oni reguliraju metabolizam. Zato je svaki simptom ubrzavanja ili usporavanja metabolizma istovremeno i pokazatelj nepravilnog rada ove žlijezde.
A simptomi su: umor, malaksalost, pospanost, usporeni i neredoviti ciklusi što može otežavati začeće, usporena probava kod usporenog rada štitnjače; a ubrzan rad srca, ubrzana probava, nesanica, brz i značajan gubitak tjelesne težine, skraćeni i bolni ciklusi kod ubrzanog rada štitnjače.
Dijagnosticiranje poremećaja funkcije štitnjače je vrlo jednostavno: dovoljno je odrediti serumski nivo TSH, a po potrebi i odrediti nivo hormona štitnjače (F)T3 i (F)T4. Ako je nivo TSH uredan, gotovo uvijek je i rad štitnjače u redu.
Liječenje oboljele žlijezde
Hipotireoza, odnosno smanjen rad štitnjače njena jenajčešća bolest i liječi se nadomjesnom terapijom levotiroksinom (T4 u tableti), a hipertireoza, odnosno pojačan rad, blokatorima enzima koji sudjeluju u proizvodnji hormona štitnjače, tzv. Tireostaticima - metimazolom (MMI) i propiltiouracilom (PTU).
Terapija levotiroksinom je izrazito učinkovita te u slučaju kvalitetno i precizno određene doze dovodi do potpune normalizacije nivoa hormona štitnjače. Osoba pod takvom terapijom u biti je zdrava, bez obzira na "bolesnu" štitnjaču.
Kod tireostatika situacija je nešto kompliciranija, to su izvrsni lijekovi koji vrlo efikasno dovode u normalu ubrzan rad štitnjače, ali su nužne česte kontrole i doziranje lijeka i, što je možda i važnije, ima određenih nuspojava.
U visokim dozama ovi lijekovi mogu izazvati alergijsku reakciju u vidu osipa (prvenstveno MMI), imaju hepatotoksični efekt, ne bi se smjeli koristiti tokom trudnoće, a u vrlo rijetkim slučajevima mogu suprimirati koštanu srž i dovesti do agranulocitoze.
Ipak, u većini slučajeva se pomoću MMI, koji je ipak znatno efikasniji lijek, hipertireoza dosta brzo dovodi u donekle mirniju fazu te se bolest relativno jednostavno kontrolira niskim dozama lijeka.
Čvorovi u štitnjači
Zahvaljujući modernim dijagnostičkim metodama sve češće se otkrivaju čvorovi u štitnjači. Prema studijama gotovo svaka druga žena ima jedan ili više manjih ili većih čvorova koji su većinom su benigni.
Kod čvorova je zapravo važno otkriti koji su maligni i koji zahtijevaju operativno liječenje. Na liječnički pregled treba obavezno otići ako se pojavi neki od simptoma poremećaja funkcije štitnjače.
Kad je o operativnim zahvatima na štitnjači riječ, oni su apsolutni indicirani u slučaju citološki postavljene sumnje na rak štitnjače, u slučaju velike, obično nodozne guše i u slučaju teško kontrolirane hipertireoze.
Hirurške metode liječenja nodozne strume i raka štitnjače značajno su učinkovitije i imaju manje komplikacija od svega što se i danas pokušava uvesti u kliničku praksu.
Posljedice neliječene bolesti štitnjače
Ako se bolest štitne žlijezde ne prepozna ili se ne liječi posljedice mogu biti blage i samo na nivou simptoma kao što su umor, malaksalost, dobivanje na težini, ali i teže - otežano začeće, povećan rizik od neželjenog ishoda trudnoće, pad koncentracije i kognitivnih sposobnosti.
U hipertireozi kod starijih osoba i kardiopata povećan je rizik zatajenja srca. Ipak većina simptoma i stanja povećanog rizika može se normalizirati pravilno određenom terapijom.
Kako pomoći sam sebi
Prije svega treba voditi zdraviji život ne samo zbog štitnjače, nego zbog ukupnog zdravlja. Osim prestanka pušenja, jedina stvarna preporuka za zdravlje štitnjače je izbjegavati preparate s velikom količinom joda.
Uzimanje preparata koji sadrže velike količine joda, npr. Lugolove otopine, dovodi do prekomjernog unosa joda koji u toj situaciji postaje toksičan za štitnjaču i također može dovesti do njezine upale i poremećaja funkcije.
