U modernoj terapiji česte su nuspojave, odnosno neželjene manifestacije, posebno u situaciji kada se lijek ili lijekovi uzimaju dugotrajno, kao kod epilepsije.  

Mala razlika

Većina standardnih lijekova koji se primjenjuju u praksi najčešće je netoksična. Kod primjene nekih lijekova mogu nastati više ili manje opasne komplikacije, posebno kod ordiniranja lijekova kod kojih postoji mala razlika između efikasnih i toksičnih doza. Kod ordiniranja ovih lijekova zahtijevaju se veliko znanje i pedantnost.

Najveći broj nuspojava nastaje u situacijama kad dijagnoza nije precizno postavljena, kada je izabran pogrešan lijek, kada se lijek ordinira u pogrešnoj dozi ili se daje na neadekvatan način, ili u situaciji kada se uzima više vrsta lijekova (politerapija).

Nije potrebno uzimati više vrsta lijekova kod kriza svijesti gdje nije precizno provedena dijagnostika, kod banalnih tegoba poput lakih infekcija gornjih respiratornih puteva ili kod slabije izraženih smetnji u početnom obliku arterijske hipertenzije.

Osnovni zadatak ljekara u praksi je da obavijesti bolesnika o mogućnosti nuspojava.

Oblik i doza

Nastajanje neželjenih efekata ovisi o više faktora. Na prvom mjestu su fizikohemijske i farmakokinetičke osobine lijeka - oblik, doza, brzina i put aplikacije, interakcija lijekova - ali su važne osobine bolesnika poput životne dobi, spola, trudnoće, pothranjenosti, genetske predispozicije, ili patološke (prateće hronične bolesti, usputna prolazna akutna bolest ili alergija).

Alkohol, pušenje... 

Važnu ulogu igraju i konzumiranje alkohola, pušenje te greške ljekara, medicinskih sestara, apotekara ili samog bolesnika.

Najveći broj nuspojava lako se predvidi, poput hipoglikemije kod diabetes melitusa ili hipotenzije kod primjene antihipertenziva.