Koliko puta ste se našli u situaciji da, ukoliko ne možete otvoriti bocu soka ili vode, rukama krenete čep odvrnuti zubima? Jeste li razmišljali zašto dizači utega stišću zube dok se opterećuju velikim teretom? U mišićima zatvaračima usta nalazi se velika snaga.

Opterećenje kičme

Povezanost zuba i viličnog zgloba je neraskidiva, a povezana je i s ostatkom lobanje i tijela. Žvačni mišići donju vilicu mogu pritisnuti u tolikoj mjeri da se na griznim plohama zubi stvara sila od oko 800 N (oko 80 kg). Ukoliko ta sila nije ravnopravno raspoređena po preostalim zubima i priležećim strukturama, dolazi do disbalansa opterećenja i mogućeg oštećivanja udaljenih struktura.

Sile koje nastaju na zubima prenose se na zubnu pulpu i parodont pa preko kostiju vilice na bazu lobanje. Od baze lobanje sila se dalje usmjerava na kičmu i cijeli skelet. Ukoliko je sila unilateralna, njen traktorij je nepravilan pa se usmjerava samo na jednu stranu kičme, što dugoročno gledano uzrokuje probleme sa zglobom, sluhom i posturom jer kičma konstantno „pati“ zbog unilateralnog pritiska.

Ljudsko tijelo je neodvojiva cjelina i nikako ne bi trebalo razdvajati jedan sistem od drugog. Ukoliko imate problema s kičmom i bolovima u vratu, možda biste trebali pitati svog stomatologa imate li pravilan zagriz i je li vam jedna strana previše opterećena.

Vilični zglob (temporomandibularni zglob) se sastoji od zglobne čahure gornje vilice i kondila donje vilice između kojih je hrskavični disk koji ne dozvoljava „struganje“ jednog zglobnog tijela po drugome. Svi zglobovi u tijelu su jednostruki, a temporomandibularni je dvostruki, odnosno jedna strana ne može raditi bez druge pa tako, nažalost, i problemi zgloba zahvataju obje strane. Svaki zglob funkcionira kao poluga i može se rotirati oko zamišljene osi, jedan dio zgloba je pomičan dok drugi nije.

Pacijenti često smatraju da su obje vilice pomične. To nije fiziološki nemoguće, jer je gornja vilica fiksirana za ostatak skeleta lobanje. Donja vilica (mandibula) je ta koja je pomična i pomoću koje žvačemo. Da bi funkcija vilice bila optimalna i ispunjena, potrebno je imati očuvan zubni niz s obje strane i na obje vilice. Gubitkom zuba remeti se ta harmonija.

Mogući uzroci

Tijelo u velikom broju slučajeva kompenzira probleme nastale gubitkom malog broja zuba, ali u određenom postotku se javljaju vrlo neugodni problemi. Zub koji je i najvažniji u razvijanju pravilne okluzije (odnos gornje i donje čeljusti) je donja šestica (prvi molar) koja se često izgubi zbog karijesa. Nije nužno da su uzročnici problema samo zubi, već problem može biti i mišićne odnosno skeletne prirode.

Svi problemi proizlaze iz disbalansa zglobnih struktura te je potrebno terapeutski djelovati na njih. Da bi se bilo koji problem riješio, kreće se od uzroka. Nije moguće liječiti zglob bez otklanjanja uzroka nastanka problema. Ovdje može biti riječ o mnogim uzročnicima kao što su: trauma/udarac, stiskanje i škripanje zubima (bruksizam), nedostatak zuba, ortodontska anomalija, loše napravljen protetski rad...

Škljocaj zgloba

Škljocaj zgloba nastaje kad hrskavični disk „preskoči“ preko zglobnih struktura donje vilice. Povratkom vilice u mirovanje vrati se i disk. Bolovi nastaju ukoliko je zglob pritisnuo tkivo koje se nalazi u okruženju. To može biti vrlo neugodno i potrebno je reagirati na vrijeme repozicijom zgloba.

Opuštanje mišića

Terapija se provodi izrađivanjem relaksacijske udlage da bi se mišići žvakači opustili te rješavanjem uzročnika problema. Ukoliko su problemi nastali zbog koštanih ili prirođenih deformiteta, potrebno je pristupiti operacijskom zahvatu kod specijalista maksilofacijalne hirurgije.

Šta se dešava

Najčešći simptomi problema viličnog zgloba su:

1. Škljocaj (jednostrani ili obostrani)

2. Bolovi u zglobu

3. Struganje (krepitacije)

4. Preskakanje zgloba

5. Kombinacija nekih ili svih simptoma