Smatra se da je već blagi nedostatak hroma povezan s takozvanim sindromom X. Ovaj poremećaj obuhvaća niz simptoma kao što su:

1. inzulinska rezistencija (stanje u kojem tjelesne ćelije ne reagiraju na prisutnost inzulina),

2. povišen krvni pritisak,

3. povišeni trigliceridi,

4. povišen šećer,

5. nizak “dobar” HDL holesterol.

Sve navedeno povećava rizik od dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, što je potvrda izuzetne važnosti ovog elementa u tragovima za naše zdravlje.

Hrom se, naime, ubraja u skupinu elemanata u tragovima ili mikrominerala koji su organizmu potrebni u vrlo malim količinama, ali su ipak nužni za mnoge životne funkcije.

Zašto nam je potreban

Ovaj je mineral 1797.godine otkrio francuski hemičar Louis-Nicholas Vauquelin.

Trebalo je proći gotovo stoljeće i po prije nego je otkriveno da je hrom sastavni dio biljnog i životinjskog svijeta, a da ga sadržava i ljudsko tijelo, dokazano je tek prije manje od pola stoljeća.

Hrom ima ključnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata odnosno održavanju ravnoteže šećera u krvi, a neka istraživanja pokazala su da je važan i za ravnotežu holesterola i krvnog pritiska.

U ljudskom ga organizmu ima vrlo malo, svega 14 mg kod osobe teške 70 kilograma.

Dobivamo ga iz hrane, no tijelo uspije iskoristiti u njoj sadržanog hroma svega 1-2 procenta.

Apsorbirani se hrom uglavnom izlučuje urinom, a samo male količine gube se stolicom, znojenjem ili putem žuči. Na pojačani gubitak utječu visok unos šećera, iscrpljujuće vježbanje, infekcije, trudnoća, dojenje i tjelesne ozljede.

Do najvećeg gubitka hroma dolazi pod utjecajem stresa.

Određivanje količine hroma u hrani može rezultirati pogrešnim zaključcima jer se nalazi u različitim oblicima koji se različito apsorbiraju, a sama apsorpcija iz hrane je vrlo mala.

Trovalentni hrom (Cr3+) je esencijalni element u tragovima koji pomaže tijelu normalizirati nivo šećera u krvi. On poboljšava toleranciju glukoze i podiže nivo poželjnog HDL kolesterola.

Također ima ulogu u ostalim metaboličkim aktivnostima ovisnim o inzulinu, u metabolizmu lipida i proteina. Tako manifestacije deficita hroma mogu biti vrlo neugodne jer on sudjeluje u nizu značajnih bioloških procesa koji se svakodnevno odigravaju u organizmu.

Kako djeluje? 

Uz dobro proučene efekte kod dijabetesa, preliminarne studije pokazale su da dodavanje hroma hrani poboljšava toleranciju glukoze u ljudi s Turnerovim sindromom (bolest povezana s slabom tolerancijom glukoze).

Hrom igra ulogu u povišenju nivoa HDL kolesterola ("dobar" holesterol) i sniženju nivoa ukupnog holesterola. U formi hrom pikolinata korišten je u preliminarnim studijama koje su provođene na životinjama i ljudima a pokazale su da hrom pikolinat pojačava gubitak masnog tkiva i stvaranje mišićnog tkiva.

 Deficit hroma

Većina ljudi ne unosi preporučenu dozu od 50 – 200 mcg dnevno. Velika učestalost pojave dijabetesa tipa II u starijoj dobi ukazuje da bi ga svakodnevno trebalo uzimati u manjim količinama.

Apsorpcija hroma iz hrane veoma je mala, od 2 do 10 posto. Zbog toga se smatra da marginalni nedostatak hroma u ljudi nije rijetka pojava. Kako se hrom u tijelu veže za iste receptore kao i željezo, veće količine hroma mogu ometati apsorpciju željeza.

Zbog toga se ta dva minerala ne preporučuje konzumirati zajedno, osobito ako patimo od deficita željeza. Antacidi (lijekovi protiv žgaravice) također mogu smanjiti apsorpciju, dok se čini da je salicilati povećavaju.

Najbolji prirodni izvori hroma su pivski kvasac, cjelovite žitarice, neke vrste piva, jetra, nemasno meso, perad, jaja, šunka, tvrdi sirevi, pšenične mekinje, dimljeni bakalar, sojino brašno, skuša, dagnje, pšenične klice, špinat, smeđa leća, grašak, soja, ribe i rakovi te školjke i klice žitarica. Slatke namirnice siromašne su hromom, a mogu pridonijeti i njegovu gubitku iz tijela.

Koliko dnevno?

Nutricionisti preporučuju dnevni unos 200 mcg hroma u formi hrom pikolinata. Normalnom se prehranom dnevno unese od 50-200 mcg hroma. Količina hroma u hrani je različita i određena je za mali broj namirnica:

- brokula, 1 šalica, kuhana - 22 mcg,

- puretina, batak, 100 g, kuhan - 10,4 mcg,

-sok od grejpa, 1 šolja - 7,5 mcg.

Preliminarne studije pokazale su da vitamin C pospješuje apsorpciju hroma.

 Je li toksičan?

Toksičnost hroma ovisi o obliku u kojem se on nalazi. Naime, trovalentni hrom nije toksičan za ljude, dok je šesterovalnetni krom (Cr6+) poznati karcinogen.

Postoji nekoliko izvještaja o tome da je u terapijskim dozama hrom u obliku hrom pikolinata izazvao neželjene nuspojave u nekoliko ljudi.

To su većinom bili ljudi koji su bolovali od poremećaja funkcije bubrega ili jetre, a neželjene nuspojave sastojale su se u pogoršanju stanja. Zbog toga se ovaj oblik hroma ljudima koji boluju od premećaja bubrega i/ili jetre ne preporučuje u dozama većim od 200 mcg na dan.

Preparati hroma koje nalazimo na tržištu obično sadrže od 50 do 200 mcg elementarnog hroma. Najbolje se apsorbiraju organski oblici kao što su hrom u kvascu i hromni pikolinat. Kromni klorid se nešto slabije apsorbira.

 Na dijeti ste, a ne mršavite – možda vam nedostaje hrom?

Studije su pokazale da hrom djeluje na nekoliko frontova: aktivira mišiće i povećava spaljivanje masnoća za čak 400 posto. Manjak hroma stoga može biti jedan od razloga da unatoč zdravoj prehrani ne gubite na kilaži.

Naučne studije su pokazale da su osobe koje su u organizam unosile dovoljno hroma mršavile dva puta brže u odnosu na osobe čija ishrana je bila siromašna kromom.

Uloga hroma u dijabetesu

Brojne studije ukazale su i na to da nedostatak hroma igra važnu ulogu kod dijabetesa. Nivo hroma u tkivu smanjuje se s godinama, pa se njegov nedostatak može povezati s povećanjem broja oboljelih od šećerne bolesti u starosti.

Izraelski liječnici uspjeli su dokazati da ovaj mineral snižava nivo šećera u krvi kod starijih dijabetičara za 40 mg/dl i holesterola za 14 mg/dl. Ispitanici su tokom tri sedmice kao dodatak prehrani dva puta puta dnevno uzimali po 200 mcg hroma.

 Hrom smanjuje rizik od srčanog udara

Studije pokazuju i da hrom i HbA1c (glycohemoglobin) smanjuju rizik od kardiovaskularnih bolesti. U istraživanju koje je provedeno u čak osam europskih zemalja i Izraelu sudjelovala su 684 muškaraca koji su već pretrpjeli prvi srčani udar i 724 zdrava ispitanika.

Rezultat je bio iznenađujući. Kod bolesnika koji su preživjeli srčani udar razina hroma je 15 posto niža nego kod zdravih ljudi. Naučnici su tako došli do zaključka da osobe koje unose dovoljno hroma u organizam imaju 35 posto manji rizik od srčanog udara.