Srčanica ima dugu historiju korištenja u ublažavanju srčanih, fizičkih i emocionalnih problema. U današnje vrijeme uglavnom se koristi kod pojave anksioznosti koja dovodi do simptoma kao što su palpacije i nepravilan rad srca.

S mnogim ljekovitim biljem srčanica dijeli istu sudbinu jer je i ona pala gotovo posve u zaborav. Tek je u novije vrijeme vrijednost te bil|ke, kao ljekovite biljke, ponovo priznata i to zahvaljujući engleskim liječnicima.

Biljka uspijeva na rubovima seoskih putova, uz ograde, u šikarama, a dolazi i na obroncima i neobrađenim zemljištima, a nekada se nalazila kao vrlo cijenjena ljekovita biljka u seljačkim vrtovima.

Izvorno joj je stanište centralna Azija. Vrijeme cvatnje od juna do septembra, a cvjetovi su joj mali, ružičasti. Sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Leonuri), suši u hladu i čuva po uobičajenim pravilima za droge biljnog porijekla.

Narodni nazivi su joj: Srčanica, prava srčenica, kopriva od sarca, sarčenica, kraknica, trava od kraknice, kopriva od srca, koprivina, srdaljk, a od nekoliko latinskih naziva najčešće se koristi Leonurus cardiaca L.

 Starnski kućni lijek

Ranije je bila ne samo u službenoj upotrebi, nego i kao vrlo obljubljeni kućni lijek koji nije nikada manjkao u seljačkim domaćinstvima. Korištena je kao srčani tonik, tonik za maternicu, protiv nesanice, grčeva u želucu itd… Koristi se i u tradicionalnoj kineskoj medicini.

Ljekovite i djelotvorne tvari: do sada je utvrđena jabučna, vinska i citronska kiselina i gorka tvar leonurin. Srčanica nadalje sadrži fosfornu kiselinu, kalij, kalcij, smolu i jednu, pobliže neoznačenu taninsku materiju. Čitava biljka iziskuje još temeljitije farmaceutsko ispitivanje

Zanimljivo je da su Teofrast i Dioskurid hvalili srčenicu samo kao lijek za želudac. Kao lijek za srce hvali se ta biljka tek u srednjovjekovnoj knjizi "Vrt i zdravlje" i kasnije kod Fuchsa i Mattiolija.

Za srce i želudac

Srčanica je dobar lijek kod neuroze srca, kod slabosti srca uvjetovanog neurozom i kod lupanja srca, ako je to uvjetovano nadutošću trbuha, pa se treba složiti sa shvaćanjem antičkih liječnika da je srčenica lijek za želudac, jer se upravo nadutost želuca i grčevi želuca liječe tom ljekovitom biljkom. Dobro djeluje u kombinaciji s glogom, odoljenom i pasiflorom.

Drugi važan učinak srčanice je pomoć u normalizaciji menstruacijskog ciklusa. Ima važnu ulogu u ublažavanju simptoma menopauze, valova vrućine i promjena raspoloženja.

No treba još spomenuti da srčanica daje dobre uspjehe kod teškog disanja i kod prekomjerne sluzi organa za disanje. Što se tiče ljekovitosti u pogledu smirenja grčeva, kao i umirenja živaca, srčenica ima slično djelovanje kao i odoljen. 

Primjena u narodnoj medicini

Čaj od srčenice prilično se hvali u narodnoj medicini kod želučanih teškoća i kod gušavosti.

Kao prikladna ljekovita biljka spominje se kod histerije, općenitih teškoća neuroze i razdražljivosti, nemira, nervoznog osjećaja straha i nesanice, kao i kod alkoholizma povezanog s nemirom i drhtavicom (delirium tremens).

Za doziranje preporučuje se uzimanje 2 šalice čaja dnevno, priređeno u obliku oparka, a pije se nezaslađeno i u gutljajima. Za 1 šolju uzima se 1 čajna kašičica sitno izrezane droge.

Ova nezahtjevna biljka lako se uzgaja iz sjemena u vrtu. Napomena: srodnik srčanice je i vrsta Leonurus lanatus (L.) čija se staništa nalaze na području Rusije i Azije.

U Rusiji, a ponegdje i u Evropi, uzgaja se kao ljekovita biljka. U ljekovite svrhe sabire se čitava biljka (Herba Ballotae lanatae) koja uz gorke tvari sadrži eterično ulje, vosak, tanin, gumu i dr. Biljka nalazi primjenu u liječenju gihta i reumatizma, kao sredstvo za izlučivanje mokraće, kod vodene bolesti i dr.