Piše: Prof. dr. Muhamed Ajanović

Umnjaci ili treći kutnjaci su posljednji u zubnom nizu gornje i donje vilice. Budući da su posljednji, nalaze se na svakoj strani gornje i donje vilice iza dva sjekutića, jednog očnjaka, dva pretkutnjaka i dva kutnjaka, znači na poziciji 8 pa otuda i popularni naziv „osmice“. Ukupno bi ih u ljudskim čeljustima trebala biti četiri.

Mudrost i zrelost

Njihovo ime (lat. Dens sapiens) ili "zub mudrosti“ vezan je uz doba njihovog nicanja, između 18. i 20. godina života, kad bi čovjek već trebao biti odrastao pa samim tim, kako se nekad smatralo, i mudar i zreo. Čest je slučaj da nicanje umnjaka počinje i kasnije pa čak i do 30. godine.

Zametak umnjaka ne mora postojati, može izniknuti djelimično ili uopće ne mora izniknuti.

Umnjaci spadaju u genetski raznolike zube, kao, uostalom, i svaki od posljednjih zuba u pojedinim grupama zuba. Uz njihovu genetsku varijabilnost, još je jedan razlog zbog kojeg pacijenti često imaju problema s umnjacima. Razvojem ljudske vrste, evolucijom te promjenom prehrane došlo je smanjenja vilice, dok je veličina zuba ostala približno ista, pa često nema dovoljno mjesta da bi umnjaci pravilno ili uopće izniknuli, jer, ako i postoje, susjedni zubi blokiraju njihovo izrastanje. Umnjaci su morfološki najraznovrsniji od svih zuba pa nalazimo vrlo različit broj kvržica, korijena i korijenskih kanala kod umnjaka.

Zbog toga rijetko kod pacijenata nalazimo sva četiri potpuno pravilno iznikla umnjaka. Mnogo češće se događa da uopće ne postoji zametak umnjaka, da je samo djelimično izniknuo ili da uopće nije izniknuo, odnosno da je izniknuo, ali položaj nije ispravan. Najčešći problemi koji se javljaju u vezi s umnjacima su otežano nicanje, impaktirani i semiimpaktirani umnjaci te karijes. Simptomi otežanog nicanja su bol, crvenilo, oteklina, a u težim slučajevima i ograničena mogućnost otvaranja usta, bol koja se širi prema uhu te oteklina limfnih čvorova i povišena tjelesna temperatura. Terapija se u početku sastoji od ispiranja prostora između zubnog mesa i djelimično izniklog zuba nekim od antiseptika te od tzv. cirkumcizije, odstranjivanja dijela zubnog mesa oko djelimično izniklog zuba.

Međutim, takva terapija najčešće nije dugog vijeka, upala se ponavlja i pojačava pa u konačnici dovodi do vađenja zuba. Impaktirani i semiimpaktirani umnjaci su zubi koji se nalaze u vilici i koji uopće nisu niknuli ili su samo djelimično izniknuli. Razlozi njihovog nenicanja su najčešće mehaničke prirode: ili ih blokiraju susjedni zubi ili su im korijeni svinuti ili su u vilici usmjereni u pogrešnom smjeru.

Upala mesa

Potpuno impaktirani zubi u pravilu ne stvaraju nikakve probleme, iako se ponekad oko takvog zuba može stvoriti tzv. folikularna cista pa u tom slučaju zub treba izvaditi. Semiimpaktirani umnjaci stvaraju veće probleme, od upala zubnog mesa do karijesa na nedostupnim mjestima te je najčešća sudbina takvih zuba, također, vađenje.

Treći problem je nastanak karijesa na umnjacima. Ako su u potpunosti i pravilno izniknuli i na umnjacima nastane karijes, on je relativno jednostavno rješiv izradom ispuna na tom zubu. Međutim, umnjaci često niknu samo djelimično ili u nepravilnom položaju. Nadalje, zbog položaja umnjaka na samom kraju vilice, pacijentima je teže održavati dobru higijenu.

Teško vidljiv karijes

Karijes na umnjacima nastaje na teško vidljivim mjestima te napreduje u dubinu, što dovodi do neophodnog liječenja živca zuba. Vrlo često su korijeni umnjaka zavinuti, a i sam položaj umnjaka ograničava kvalitetan pristup korijenskim kanalima i kvalitetno liječenje pa je najčešći ishod takvih zuba vađenje.

Kada je vađenje jedina opcija

Vađenje, kao najčešći postupak u vezi s umnjacima, može biti jednostavno i komplicirano. Kod kompliciranog vađenja mora se otvoriti zubno meso i odstraniti dio kosti koji sprečava "normalno vađenje“. Zahvat se obavlja u lokalnoj anesteziji, ali radi se o manjem operativnom zahvatu i treba mu pristupiti ozbiljno, pazeći na okolne anatomske strukture, kao što su mandibularni i jezični živac.

Oporavak nakon zahvata

Nakon vađenja javljaju se simptomi boli, otežanog otvaranja usta, moguća oteklina te povišena tjelesna temperatura. Kako bi se ti simptomi ublažili, pacijentu je potrebno dati upute kako se ponašati idućih nekoliko dana (ne ispirati ranu, hladni oblozi izvana, glava na povišenom kod spavanja, jesti mekšu i ne vruću hranu) te ponekad prepisati analgetike pa sve poteškoće prestaju već nakon nekoliko dana.