Scintigrafije su neinvazivne dijagnostičke procedure u oblasti nuklearne medicinde, kojima se pacijentu pomoću vrlo tanke (inzulinske) igle u venu injicira radio-farmak, a potom se, ovisno o kakvom protokolu snimanja se radi, vrši snimanje obično bez kontakta sa aparatom za snimanje.

Raspon doza zraćenja koje pacijent dobije ovisi o vrsti pretrage (scintigrafije) koja je rađena i obično su usporedive sa dozama zračenja koje se dobiju tokom avionskih letova.

Pacijentima koji dolaze na scintigrafska snimanja preporučuje se izbjegavati duže kontakte sa trudnicama i malom djecom tokom 24 sata nakon snimanja. Nadalje se im preporučuje piti što više tekućine i ići što češće mokriti tokom slijedeća 24 sata.

Zbog zračenja se ne preporučuje trudnicama i dojiljama raditi nuklearno medicinske procedure, osim u situacijama kada je korist veća od eventualnog štetnog učinka zračenja.

 Scintigrafija štitnjače

Scintigrafija štitnjače je funkcionalna pretraga pomoću koje se procjenjuje rad štitnjače u cijelosti kao i rad pojedinih njenih dijelova štitnjače. Pola sata nakon injiciranja radiofarmaka radi se 10 minutno snimanje gama kamerom u ležećem ili sjedećem položaju pacijenta.

Nakon snimanja se dobivena digitalna slika kompjuterski analizira i kvantificira, kako bi se izračunala funkcionalna sposobnost štitnjače i njezinih dijelova. Scintigrafije štitnjače se rade već više od 50 godina i do sada nisu zabilježene nuspojave.

Ž4 = Scintigrafija kosti (skeleta)

Scintigrafija skeleta to jest svih kostiju u tijelu je vrlo osjetljiva pretraga kojom se otkivaju promjene na kostima i do 6 mjeseci ranije nego na RTG snimkama.

S druge strane velika prednost ove funkcionalne pretrage leži u činjenici da se istovremeno dobiva informacija o svim kostima i zglobovima u ljudskom organizmu, a što je iznimno važno u liječenju mnogih bolesti, a naročito tumora.

Ž4 = Scintigrafija bubrega

Postoji više vrsta scintigrafija bubrega. Najčešće se koristi dinamička scintigrafija bubrega, pomoću koje se prati stvaranje mokraće u bubrezima i put te iste mokraće od bubrega, preko mokraćovoda (uretera) do mokraćnog mjehura i dalje mokraćnom cijevi do izlaska iz organizma.

Znatno rjeđe i to uglavnom kod djece koristi se statička scintigrafija bubrega pomoću koje se procjenjuje oštećenja bubrega nakon upalnih događanja.

Scintigrafija bubrega je jedina neinvazivna dijagnostička pretraga koja može odgovoriti na pitanje kako radi jedan a kako drugi bubreg. Odgovor bubrega na razne terapijske pokušaje moguće je pratiti ovom dijagnostičkom tehnikom kao i postavljanje dijagnoze mobilnog bubrega, što često nije jednostavan dijagnostički zadatak. Nadalje se ovom pretragom dobivaju brojne korisne informacije od trenutka stvaranja mokraće do njezina izlučivanja iz ljudskog organizma.

Ž4 = Scintigrafija srca

GATED SPECT tehnologija ulazi u kliničku praksu početkom ovog stoljeća i omogućuje istovremeno dobivanje informacija o perfuziji i funkciji miokarda lijevog ventrikla, čime se prethodno postojeće dvije nuklearno-kardiološke pretrage: perfuzijska scintigrafija miokarda i radionuklidna ventrikulografija,  stapaju u jednu: GATED SPECT perfuzijsku scintigrafiju miokarda.

Činjenica da uredan nalaz GATED SPECT perfuzijske scintigrafije miokarda čini izrazito malom vjerovatnost koronarnog incidenta u slijedećih godinu dana, favorizira ovu tehniku u procjeni rizika koronarne bolesti.

Ž4 = Scintigrafija dojki

Rezultati scintigrafije dojki pomažu u procjeni koju žarišnu leziju u dojkama punktirati, te koju leziju u dojkama je potrebno preventivno operativno odstraniti. Nadalje je pomoću scintigrafije moguće razlučiti postoperativne ožiljne promjene od recidiva primarnog tumora dojke.

Ž4 = Scintigrafija testisa

Scintigrafija testisa se radi u svrhu otkrivanja položaja atipično smještenog testisa te u svrhu procjene prokrvljenosti određenog testisa. Razvojem ultrazvuka sa color Dopplerom te magnetske rezonance (MR-a) scintigrafija testisa se znatno rjeđe koristi i obično je rezervirana za kompleksne kliničke situacije koje nije lako razriješiti.

Ž4 = Scintigrafija Meckelovog divertikula

Meckelov divertikul je relativno rijedak poremećaj koji se vrlo teško dijagnosticira a može izazivati značajne zdravstvene tegobe pacijentu. Meckelov divertikul predstavlja prirođeno proširenje završnog dijela tankog crijeva, koja se javlja u 2 do 3% stanovništva. Često sadržava heterotopično tkivo želuca ili gušterače.

Simptomi su bol, krvarenje, opstrukcija („zapetljaj“) crijeva, upala itd. Dijagnozu je teško postaviti a obično zahtijeva radionuklidne i radiološke pretrage.

Scintigrafija pomoću Tc-99m pertehnetata utvrdit će prisustvo ektopične želučane sluznice pojačanim nakupljanjem u divertikulu i u slučaju postojanja krvarenja izlaska radiofarmaka putem krvi u šupljinu crijeva. Liječenje je operativno.

Ž4 = Scintigrafija pljuvačnih žlijezda

Scintigrafija pljuvačnih žlijezda je vrlo elegantna i jednostavna dinamička nuklearno medicinska procedura pomoću koje se vrši istovremena procjena rada sva tri para ovih žlijezda. Pretraga je iznimno važna za procjenu funkcionalnog kapaciteta ovih žlijezda u različitim poremećajima i naročito autoimunim bolestima kao što je Sjogrenov sindrom.

Ž4 = Scintigrafija hemangioma u jetri

Hemangiomi su dobroćudni tumori krvnih žila koji se mogu pojaviti bilo gdje u tijelu. S obzirom na činjenicu da je jetra velikim dijelom građena od krvnih žila, za očekivati je da se u njoj i češće nađu tumori krvnih žila odnosno hemangiomi.

Nažalost osim hemangioma u jetri se relativno često mogu naći i druge vrste dobroćudnih i zloćudnih tumora, kao i metastaza udaljenih zloćudnih tumora. Razlikovanje hemangioma od zloćudnih tumora moguće je na osnovu veličine krvnih prostora unutar samog tumora.

Pošto su hemangiomi građeni od krvnih žila, njihovi krvni prostori će biti veći nego kod drugih tumora. U krvnim žilama se nalazi krv i krvne stanice kao što su eritrociti, pa ako se uspije označiti eritrocite može se slikovno prikazati razlika u veličini krvnih prostora u različitim dijelovima tijela. Na tim principima se temelji scintigrafija hemangioma bilo gdje u tijelu pa tako i u jetri.

Ž6 = Praćenje putova limfe u organizmu

Scintigrafija limfnih čvorova i limfnih putova ili limfoscintigrafija je nuklearno-medicinska tehnika kojom se može pratiti put limfe u ljudskom organizmu.

Premda je pojam kao i primjena limfoscintigrafije u onkologiji poznat već desetljećima, to nije jednoznačno značilo i korištenje samo jednog koncepta u dijagnosticiranju i liječenju onkoloških bolesnika.

Prvi i sada već napušteni koncept primjene limfoscintigrafije kod onkoloških bolesnika odnosio se na procjenu tumorske invazije u području obično regionalnih limfnih čvorova. Iz tog vremena su i pokušaji korištenja ove tehnike u terapijske svrhe, što se danas također rijetko koristi.

Drugi koncept koji je različito često korišten premda pruža izvrsne mogućnosti u adekvatnijoj terapiji i praćenju onkološkog bolesnika je zapravo određivanje limfne drenaže iz područja primarnog tumora.

Konačno najnoviji koncept lokalizacije limfnog čvora čuvara ili stražara (sentinel) otvara nove mogućnosti egzaktnoj a u isto vrijeme manje invazivnoj hirurškoj terapiji onkoloških bolesnika.

Koncept limfnog čvora čuvara vrlo brzo je postigao popularnost tako da ga danas primjenjuje većina velikih onkoloških centara. Ovaj koncept traži izvrsnu timsku saradnju hirurga, nuklearnog medicinara i patologa.