Piše: Prof. dr. Kenan Drljević
Adenomi tijela maternice (polpi korpusa) zapravo i nisu pravi tumori, već benigne hiperplazije endometrija. Mogu se javiti od djetinjstva pa sve do senija, ali se najčešće javljaju kod žena u klimakteriju neposredno po gašenju ovarijalne funkcije.
Oštećenje polipa
Uzroci pojave ovih benignih tumora nisu poznati, a njihova simptomatologija je relativno oskudna. Do sada zabilježeni simptomi su vezani za neuredno krvarenje koje nastaje zbog oštećenja samog polipa i povrede njegovih sudova, zatim bijelo pranje i, eventualno, bolovi koji dovode do kontrakcija maternice.
Bolovi u predjelu maternice su povremeni, a mogu se javiti i u vidu grčeva. Bijelo pranje je posljedica sekundarne infekcije oštećene površine polipa. Polipe korpusa maternice treba razlikovati od placentnih polipa. Posebna opasnost ovih tumora je što mogu maskirati karcinom korpusa, odnosno eksplorativnu kiretažu radi dijagnostike.
Fibromiomi maternice, čvrsti, mesnati tumori glatke muskulature i vezivnog tkiva, sastavljeni su iz gusto zbijenih mišićnih i vezivnih vlakana maternice. Odnos ove dvije komponente nije uvijek podjednak. Ponekad je više mišićnog, a nekad prevladava vezivno tkivo. Zbog toga što je u tumoru zastupljeno i mišićno i vezivno tkivo, mnogi autori nazivaju ih fibromiomima ili čak fibromima.
U svakom slučaju, fibromiomi su najčešći tumori ženskih genitalnih organa. Empirijskim istraživanjima ustanovljeno je da predstavljaju 9,5 posto svih benignih tumora maternice. Najčešće se javljaju kod žena u dobi između 33 i 35 godina života, relativno rijetko se javljaju kod žena prije 25. godine života. Moguće je da od ovog vida benignog tumora obole i djevojke za vrijeme adolescencije ili čak prije, što do sada nije zabilježeno u velikom broju.
Spontani nestanak
Kad se jave, obično rastu i napreduju sve do menopauze, a u klimakteriju i seniju najčešće dolazi do njihove spontane regresije i atrofije. Poslije menopauze do nastanka novih fibriomima neće doći, a ukoliko dođe do javljanja ili rasta, poslije su maligni tumori. Mnogi eksperti dovode u vezu da se ovi tumori pojavljuju povećanim lučenjem estrogenih hormona.
Ova pretpostavka nije do sada potvrđena, pa se ne zna tačno jesu li fibromiomi na maternici posljedica hiperestrogenemije ili je hiperestrogenemija posljedica nekog trećeg još nepoznatog i nedovoljno ispitanog faktora.
Oni se mogu javiti na bilo kojem dijelu maternice, ali se najčešće javljaju na tijelu i istmusu, a daleko rjeđe na grliću maternice i na okruglim vezama. Prema mjestu nastanka, mogu se podijeliti na korporalne, istmične, cervikalne i fibromiome okruglih veza.
Broj i veličina
Na maternici može biti veliki broj fibrioma. Ukoliko nastaju pojedinačno, obično su krupniji, a ako ih je više, onda se, uz krupnije, mogu naći i mali, čak kao zrno prosa ili graška. Još jedna karakteristika subseroznih fibromioma jeste da, ukoliko su na peteljci, mogu se uvrnuti i zatvoriti krvne sudove. Zbog zatvaranja krvnih sudova, izazovu kongestiju i nekrozu tumora, sa peritonitisom.
Najčešći simptomi
Simptomi fibriomioma maternice u početnom razvoju ne pokazuju nikakve simptome. Prvi simptomi se javljaju pri izvjesnoj veličini u vidu pritiska na susjedne organe (mokraćna bešika, uretru i rektum). Kao najčešći simptomi se navode: nadutost u donjem dijelu stomaka, dizurija i opstipacija; neuredna aciklična krvarenja i menoragije, sekundarna anemija.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza fibromioma maternice postavlja se uobičajno ginekološkim pregledom. Pregled se obavlja ultrazvukom koji pruža precizne i tačne podatke o veličini, položaju i eventualnim tkivnim promjenama postojećeg fibromioma. Terapija ide u skladu sa preporukom, da se treba liječiti tek kada fibromiomi počnu pričinjavati izvjesne tegobe ili kada dostignu određenu veličinu. Kod mladih žena nastoji se operativnim putem odstraniti samo izraslina, a ako to nije moguće, vrši se operativna ekstirpacija maternice, histerektomija.
