Osim što se katkad pogrešno pobrka s pojmom GMO, riječ pesticid se i općenito nerijetko krivo razumije. Ljudi su većinom uvjereni, možda zbog proizvođača organske hrane ili aktivista za zaštitu okoliša, da su pesticidi nešto neprirodno, opasno i da ne spadaju nigdje u opskrbu zdravom hranom.
To je, međutim, u suprotnosti s razumijevanjem biologije. Pesticidi su sve one hemijske tvari, prirodne ili one stvorene od strane čovjeka, sačinjene da ubiju druge žive organizme.
Ukoliko koristimo tako široku definiciju, može se onda reći i da u prirodi postoji na stotine hiljada. Ispostavlja se da je svojevrsno biološko ratovanje izmislila te usavršila sama majka priroda.
Na primjer, neke gljivice i bakterije proizvode antibiotike koji ubijaju druge mikroorganizme. Te antibiotike ne zovemo pesticidima, ali je u stvari to tačno ono što oni predstavljaju.
Za ćeliju bakterije, mikroorganizam različite vrste najčešće nije ništa drugo osim opasnog takmaca koji mora umrijeti. Tako ona počinje proizvoditi hemijske tvari s ciljem da ubije svog suparnika. To bi bio pesticid.
Biljke rade sličnu stvar. Sa stajališta biljaka, puno insekata im nije ništa drugo nego opasni parazit koji im jede listove. Biljke tako proizvode pesticide, poput kofeina i nikotina, kako bi otjerale štetočine. Kad konzumiramo biljke, jedemo i te pesticide.
Dr. Bruce Ames je još 1990. godine pisao da 99.99 posto pesticida koje mi konzumiramo proizvode – same biljke. Popularnost organske hrane i antiznanstvena mitologija oko te teme čine njegova saznanja sada važnijima nego ikad.
Prema timu dr. Amesa, svaka biljka zasebno proizvodi nekoliko desetaka toksina, od kojih su neki i otrovni za ljude. Kupus, na primjer, proizvodi 49 poznatih pesticida.
Dr. Ames smatra kako dnevno konzumiramo od 5 do 10 hiljada prirodnih pesticida od kojih mnogi od njih uzrokuju karcinom kad se testiraju na životinjama.
Ames također piše: “Kancerogeni su prisutni u sljedećim namirnicama: ananas, anis, bosiljak, banana, brokula, breskva, cimet, celer, cvjetača, crni biber, čaj, dinja, gljive, grašak, grožđe, grejp, hren, jabuka, kajsija, kupus, krompir, kakao, kruška, klinčići, leća, lubenica, malina, mango, mrkva, med, muškatni oraščić, naranča, paradajz, peršin, prokulice, repa, rotkvice, ruzmarin, salata, senf, sezam, šljiva, trešnje.
Eto, skoro svako povrće i voće je kancerogeno. Nivoi kancerogena su obično i hiljadu puta veće nego što su kod sintetičkih pesticida. Kuhana hrana proizvede čak još i više pesticida. Za svaki sintetički pesticid koji stvori čovjek, majka priroda je sigurno stvorila gori. I vjerojatno ga redovino jedemo.”
Ko je dr. Ames
Bruce Nathan Ames (rođen 16. decembra 1928.) je američki biokemičar. Bio je profesor biokemije i molekularne biologije emeritus na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu i viši znanstveni radnik u Dječijoj bolnici Oakland Research Institute (CHORI). On je izumitelj Amesovog testa, sistema za lako i jeftino ispitivanje mutagenosti spojeva.
