Hiperglikemija je stanje povišenog nivoa šećera u krvi, iznad 6,1 milimola po litru, i to stanje se najčešće povezuje sa stresnim situacijama, bilo da su to infekcije ili neka druga oboljenja, ekstremni fizički napor, često i emocionalni stres...
Uzroci hiperglikemije
Ipak, hiperglikemija uglavnom predstavlja manifestaciju dijabetesa kao znak loše regulirane bolesti.
Hiperglikemije kod oboljelih od dijabetesa mogu nastati zbog:
1. nedovoljne doze inzulina ili tabletiranog lijeka,
2. neredovnog uzimanja terapije,
3. prevelikog unosa hrane naročito ugljenih hidrata,
4. nedostatka fizičke aktivnosti,
5. povećanog stresa,
6. prisustva neke druge bolesti ili infekcije.
Ukoliko kod osoba koje nemaju dijagnozu dijabetesa šećer u krvi ostaje na visokom nivou danima ili nedjeljama, treba posumnjati na dijabetes.
Najčešći simptomi
Najčešći simptomi koji ukazuju na hiperglikemiju su
- žeđ,
- suhoća usta,
- povećan unos tečnosti,
- učestalo mokrenje,
- izrazito noćno mokrenje,
- umor,
- pojačan apetit ali uz gubitak tjelesne težine.
Takva stanja zahtijevaju dodatna ispitivanja poput mjerenja nivoa glikemija natašte ili nivoa glikozina hemoglobina, a često i dvosatni test opterećenja glukozom, kako bi se utvrdilo da li pacijent sa stanjima hiperglikemije boluje od dijabetesa.
Ukoliko se hiperglikemija inicijalno dobro, agresivno i adekvatno ne liječi, može dovesti do veoma teških i ozbiljnih akutnih i hroničnih komplikacija.
Moguće komplikacije
Te hronične komplikacije mogu dovesti do infarkta srca i mozga, amputacije, sljepila, oboljenja bubrega i nervnog sistema, dok akutne komplikacije poput dijabetesne ketoacidoze ili hiperosmolarnog hiperglikemijskog neketogenog stanja mogu biti opasne po život.
Ukoliko hiperglikemija traje više dana, dolazi do pojave ketona u mokraći, povraćanja, konfuzije i dehidracije, potrebno je potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Za liječenje hiperglikemije postoje savremena terapijska sredstva. Velika stvar i veliki napredak u smanjenju varijabilnosti glikemije je naročito učinjena primjenom dugodjelujućih inzulinskih analoga koji su po svojoj genetici superiorniji u smislu ne samo dužeg djelovanja, već ujednačenijeg djelovanja.
Veliki značaj pridaje se i edukaciji, odnosno tome da pacijent shvati i nefarmakološke mjere, koliko je bitno promijeniti životni stil i sprovoditi samokontrolu kako bi imali uvid u dnevno kretanje šećera u krvi.
Savjet endokrinologa
Endokrinolozi savjetuju reguliranu, redovnu i pravilnu ishranu, kao i svakodnevnu fizičku aktivnost kao najbolji i najdjelotvorniji način za održavanje nivoa šećera u krvi između 3,9 i 6,1 milimola po litru, i za njegovo snižavanje ukoliko do skokova dođe.
ZAPAMTITE
- Hiperglikemija je posljedica potpunog neliječenja ili nedovoljnog i nepravilnog liječenja dijabetesa. Ukoliko bolesnik izostavi insulinsku terapiju, nastaje hiperglikemija.
- I u dobro liječenom dijabetesu, sa dobro reguliranim šećerom u krvi, u određenim stanjima može nastati hiperglikemija.
- Takva stanja su razne upale, povišena temperatura, povraćanje, proljevi, povrede, operativni zahvati.
- Dijabetičari ne smiju tokom ovih stanja prekidati inzulinsku terapiju niti terapiju tabletama za šećernu bolest, ali moraju češće kontrolirati šećer u krvi.
- Za sve nastale nedoumice i nejasnoće potrebno je konsultirati liječnika.
Prevencija hiperglikemije
Naučite se ponašati kao dijabetičar, a to znači:
1. sarađujte sa liječnikom,
2. kontrolirajte šećer u krvi na način kako vam je preporučio liječnik,
3. naučite prepoznati simptome i reagirajte brzo, prije nego što se nivo šećera otme kontroli,
4. držite se plana prherane za dijabetičare i prilagođavajte ga po potrebi,
5. redovno uzimajte lijekove za dijabetes onako kako su vam prepisani,
6. svakodnevno šetajte i vježbajte.
