Piše: Dr. Edin Buljugić

Miogeloza (miogelosis) je još jedan oblik česte komplikacije povrede mišića koji je tipičan za sportiste rekreativce-početnike, tzv. vikend-sportiste. One predstavljaju nakupine mliječne kiseline u mišiću ili neposredno oko njega, što dovodi do upale potpornog tkiva unutar mišića. Ta se upala, u pravilu, kasnije prenosi i na samo mišićno tkivo.

Duži napor

Svjesni smo da postoji nedostatak vremena za potrebe održavanja zadovoljavajućeg tjelesnog statusa i kondicije te smo često svjedoci povreda sportista koje se pojavljuju tokom bavljenja nekom rekreativnom sportskom aktivnošću zbog nedovoljne pripreme lokomotornog aparata za opterećenja.

Tijelo pamti traume koje mu zadajemo i kad-tad će se oglasiti. Tipičan primjer takvog problema jeste miogeloza. Ona se pojavljuje nakon dužeg napora nepripremljene muskulature u obliku bolnog otvrdnuća mišića. Sportisti rekreativci često i ne pamte uzrok ni tačan početak simptoma, ali bol je toliko frustrirajuća i u svakodnevnom životu da na kraju rezultira prestankom bavljenja sportskom aktivnošću.

Miogeloze su uzrokovane refleksnim povećanjem mišićnog tonusa, a na mikroskopskom nivou prikazuju umnoženo degenerirano vezivno – ožiljno.

Reumatske promjene

Najčešće lokacije tih promjena su leđni mišići trapezius te mišići ramena, i to kod rukometaša, vaterpolista i bejzbolaša, zatim mišići aduktori natkoljenice i mišići potkoljenice kod nogometaša i atletičara.

Tokom ljekarskog pregleda i ultrazvučne dijagnostike potrebno je isključiti rupture muskulature i reumatske promjene.

Fizikalna terapija

Kako u prevenciji tako i u liječenju, najučinkovitije su masaža i fizikalno liječenje muskulature Deep Oscilation terapijom, radiofrekventnom terapijom (Tekar), ultrazvukom, laserom i manuelnim tehnikama radi poboljšanja cirkulacije kroz oštećeno tkivo mišića. Također, potrebno je masirati bolna mjesta, i to tako da masaža smije biti umjereno bolna.

Posljedice sjedenja

Miogeloze nisu samo specifične za sportiste i rekreativce. Sedetarni način života doveo je do toga da se posturalni mišići, prije svega antigravitacioni mišići, više slabe ili nepravilno zamaraju, što dovodi do stvaranja miogelotičnih (upalnih promjena vezivnog tkiva unutar mišića) koje se poput „grozdova“ povezuju unutar mišića ili čak između susjednih mišića. Time dolazi do stvaranja fibromialgičnih vrpci koje su predispozicija za oboljenje koje se zove generalizirani fibromiositis.