Piše: Prof. dr. Muhamed Ajanović

U svakodnevnoj stomatološkoj praksi često susrećemo pacijente s različitim oblicima nekarijesnih oštećenja zuba. Takve patološke promjene dijelimo na abfrakciju, abraziju, atriciju i eroziju. Obično su etiološki međusobno povezane te više oblika nalazimo kod istog pacijenta. Današnji stresan i ubrzan život može dovesti do raznih navika koje mogu direktno uzrokovati ili doprinijeti njihovoj pojavi.

Djelovanje sile

Abfrakcija je klinasta lezija u području vrata zuba nastala zbog savijanja zuba uzrokovanog okluzalnim opterećenjem (neispravne restauracije, nefunkcionalni kontakt, ekstrahirani susjedni zub) i parafunkcijama. Abfrakcijske lezije uzrokovane su savijanjem i krajnjim zamorom materijala zahvaćenog zuba na mjestu udaljenom od mjesta na kojem djeluje sila.

Veličina lezije zavisi o snazi, trajanju, smjeru, frekvenciji i lokaciji sile. Prijenos sila pritiska na vrat zuba dovodi do mikrofraktura u kristalnoj strukturi cakline i dentina. Gubitak zubne strukture konačno se pojavljuje u regijama gdje se koncentrira naprezanje.

Nakon pokretanja lezije, njeno napredovanje može biti ubrzano djelovanjem kiselina, erozije i abrazije. Razlikujemo aktivnu (bez sjaja, s dentinskom preosjetljivošću) i hroničnu (tamnija, skelrotična, sjajna, bez dentinske preosjetljivosti) leziju.

Trošenje tvrdih zubnih tkiva nastalo djelovanjem neprirodnih i neobičnih fizičkomehaničkih posrednika koji se često unose u usta i u tijesnom su kontaktu sa zubima. Razlikujemo više vrsta abrazije:

* Demastikacijsku (konzistencija hrane),

* Profesionalnu (muzičari, radnici izloženi vibracijama),

* Nastalu zbog četkanja zuba (uzrokovana nepravilnim načinom četkanja zuba u kombinaciji s veoma abrazivnim zubnim pastama),

* Štetne navike (grickanje sjemenki, pušenje lule),

* Ritualnu

* Iatrogenu

Oralna higijena

Ovisno o mjestu ili površini na kojoj se nalaze, razlikujemo:

* Vodoravnu abraziju na okluzalnim površinama ili bridovima zubnih kruna koju karakterizira skraćivanje visine zuba i okomitog međuviličnog odnosa

* Okomitu abraziju koja je vidljiva na okomitim površinama zuba, a može dovesti do smanjenja meziodistalnog ili bukolingvalnog promjera zuba.

Pretjerano održavanje oralne higijene jedan je od glavnih uzroka nastanka abrazivnih cervikalnih lezija zuba. Faktori od pacijenta koji vode lezijama jesu tehnika četkanja, učestalost, vrijeme i sile kojima se koriste, dok su faktori sredstva vezani uz karakteristike zubne četkice (vrsta materijala od kojeg su napravljene dlačice, tvrdoća i zaobljenost vrhova dlačica, elastičnost, izgled i broj snopova) te količina, pH i abrazivnost zubne paste.

Abraziju aproksimalnih površina može uzrokovati pretjerana upotreba čačkalica, interdentalnih stimulatora, zubnog konca, posebno ako se koriste uz abrazivni prašak.

Atricija zbog kontakta

Gubitak tvrdih zubnih tkiva uzrokovan kontaktom zuba o zub za vrijeme funkcijskih ili parafunkcijskih smetnji naziva se atricija. Razlikujemo fiziološku, interproksimalnu te inteziviranu i patološku atriciju. Fiziološku atriciju karakterizira jednako i fiziološko trošenje tvrdih zubnih tkiva zuba čitave denticije.

Prvo se troše incizalni bridovi sjekutića uz nestanak incizalnih brazda, a zatim se troše okluzijske plohe kutnjaka te na kraju palatinalne kvržice gornjih i bukalne kvržice donjih kutnjaka.

Skraćivanje luka

Kod atricije, zubi su u alveoli normalno fiziološki pokretljivi, a žvakanjem se međusobno taru, što vremenom dovodi do izmjene kontakta iz tačkastih u plošne. Nastale brusne fasete su glatke, sjajne i ovalne. Skraćenje zubnog luka kod osobe stare oko 40 godina moguće je za oko jedan centimetar u gornje te sedam milimetara kod donje vilice. Interproksimalnom abrazijom zubi se sužavaju i pomiču mezijalno. Intenzivirana i patološka atricija se javlja kod različitih stanja poremećaja mineralizacije (amelogenesis i dentinogenesis imperfekta) i parafunkcija (bruksizam).