Piše: Dr. Edin Buljugić
Sindrom gornjeg torakalnog otvora (TOS) predstavlja stanje u kojem se pojavljuju simptomi (kao što su utrnulost i ukočenost u prstima, bol i slabost u ramenima, rukama i vratu) zbog kompresije nerava i/ili krvnih žila koje prolaze kroz područje između baze vrata i pazuha (torakalni otvor).
Ključna kost
Gornji torakalni otvor obilježavaju stepeničasti mišići vrata (muscles scalenus), prvo rebro i ključna kost. Ovo stanje pojavilo se kao jedna od najkontroverznijih tema u dijelu medicine koji se bavi koštano-zglobno-mišićnim aparatom, odnosno njegovom dijagnostikom i rehabilitacijom.
Polemika o ovom sindromu proteže se na gotovo svaki aspekt patologije, uključujući definiciju, učestalost, patoanatomski doprinos, dijagnozu i liječenje. Postoji niz vrsta sindroma torakalnog otvora, uključujući:
* Neurogeni (neurološki) sindrom torakalnog otvora. Ovaj oblik sindroma karakteriziran je kompresijom brahijalnog pleksusa. Brahijalni pleksus predstavlja splet nerava koji dolaze iz kičmene moždine i kontroliraju mišiće i osjete u ramenu, rukama i šakama. U većini slučajeva simptomi sindroma torakalnog otvora su neurogeni.
* Vaskularni sindrom torakalnog otvora. Do vaskularnog sindroma dolazi u slučajevima kada se kompromitira jedna ili više vena (venski sindrom torakalnog otvora) ili arterija (sindrom torakalnog otvora) ispod ključne kosti (klavikule).
* Nespecifični tip sindroma torakalnog otvora. Neki ljekari ne vjeruju da postoji, dok drugi kažu da je to čest poremećaj. Osobe s nespecifičnim tipom navedenog sindroma imaju hroničnu bol u području torakalnog izlaza koja se pogoršava aktivnošću, ali se ne može utvrditi određeni uzrok boli.
Osjećaj trnjenja
Sindrom je teško otkriti zbog slične simptomatologije s brojnim drugim stanjima i problemima koji se javljaju u području ramena. Ukoliko je došlo do pritiska na nerve, javlja se bol koja se širi iz ramena u unutrašnju stranu ruke, a može se širiti i u dlanove (često u domali i mali prst), te se javljaju simptomi koje pacijenti opisuju kao osjećaj utrnulosti, žarenja i stezanja (parestezije) u ruci i prstima.
Osim toga, javlja se i osjećaj zamora u rukama, ako se podižu iznad glave. Simptomi su obično izraženiji ujutro, prilikom podizanja i nošenja predmeta, pisanja ili sl. Ukoliko je došlo do pritiska na krvne žile, javit će se osjećaj hladnoće, težine, slabosti, trnjenja, oticanja i promjene boje kože u ramenu, ruci i dlanovima.
Težak put do dijagnoze
Dijagnoza se u osnovi temelji na anamnezi, fizikalnom pregledu, provokativnim testovima i, po potrebi, ultrazvukom, radiološkim i elektrodijagnostičkim procjenama. Uvijek treba imati na umu da je TOS dijagnoza obično potvrđena uklanjanjem drugih uzroka s istim kliničkim manifestacijama, posebno diferencijalna dijagnoza cervikalnih radikulopatija i neuropatije koje zahvataju gornji dio ekstremiteta.
Kako bi se tačno dijagnosticirala, klinička prezentacija mora biti ocijenjena kao neurogena (kompresija brahijalnog pleksusa) ili vaskularna (kompresija subklavnih žila). TOS manifestacije su raznolike i ne postoji niti jedan konačan test, te ga je zbog toga vrlo teško dijagnosticirati.
Kako se liječi
Konzervativno liječenje trebalo bi biti prva strategija za liječenje TOS-a. Nesteroidni antiimflamatorni lijekovi propisani su za smanjenje boli i upale. Botulinum injekcije u anteriorni i srednji skaleni mišić, također, privremeno smanjuju bol i grč zbog neurovaskularne kompresije. Konzervativni tretman uključuje i fizikalnu terapiju, koja se uglavnom fokusira na smanjenje boli i otoka mekih tkiva navedene regije, edukaciju pacijenata, unapređenje pokretljivosti susjednih zglobova, jačanje i istezanje mišića.
Hirurško liječenje TOS-a treba uzeti u obzir tek nakon što se konzervativno liječenje pokaže neefikasnim.
Raditi na prevenciji
S ciljem prevencije sindroma gornjeg torakalnog otvora, potrebno je izbjegavati ponavljajuće pokrete i dizanje teških predmeta (osobe koje imaju simptome TOS-a ). Čak i ako postoje simptomi TOS-a, potrebno je izbjegavati nošenje teških vrećica preko ramena, jer to može povećati pritisak na torakalni otvor. Ukoliko su pacijenti gojazni, potrebno je reducirati tjelesnu težinu. Raditi na jačanju i istezanju mišića ramena.
