<p>Biti roditelj je jedna od najljepših stvari na svijetu, pogotovo kada bezbrižno možete da se posvetite toj ulozi.<br></p><p>Činjenica je da nam u sjećanju ostaje veliki dio djetinjstva te roditelji treba da se trude da ono bude ispunjeno i sretno.</p><p>Uspomene su veoma važan dio života, a to čak ne moraju da budu ni velike stvari – ponekad je dovoljno samo da budete tu i da pružite toplu riječ i ljubav.</p><p>Evo koje stvari djeca najviše pamte iz djetinjstva kad su njihovi roditelji u pitanju.</p><h2>Kada ste im bili podrška</h2><p>Važno je da znaju da ste tu za njih, da im budete vjetar u leđa, da ih čujete i usmjerite u pravcu koji je u njihovom najboljem interesu. Podržite ih, pohvalite ih, zagrlite ih, ohrabrite ih i tako im pomozite da izgrade samopouzdanje i da povjeruju u sebe.</p><p>Kada ste im bili rame za plakanje</p><p>Prve simpatije, razočaranja, svađe i tome slično, toga će uvijek biti, ali budite njihovo rame za plakanje i utjeha, budite njihovo „bit će sve uredu“, to ne zaboravljaju.</p><h2>Kada ste ih nasmijali do suza</h2><p>Koristite svaku priliku da se smijete s djecom, lijepi trenuci se urezuju u sjećanje „kao od šale“, baš kao i oni loši. Hajde onda neka više bude radosti u mislima.</p>

<h2>Kako ste se ophodili prema njegovom ocu/majci</h2><p>Poštovanje je važna lekcija koju treba da savladaju odmalena, a to se najbolje uči kroz primjere iz kuće. Poštujte, cijenite i volite osobu sa kojom ste zasnovali porodicu. Priređujte iznenađenja, volite, pazite jedne druge jer je to dobar model ponašanja koji bi bilo dobro da vaši mališani usvoje.</p><h2>Kako se ophodite prema drugima</h2><p>Ovdje se podrazumijeva: šira porodica, prijatelji, poznanici, slučajni prolaznici, ali i životinje. Način na koji vi reagujete i na koji se ponašate sa spomenutim grupama vrlo je izvjesno da će usvojiti i vaše dijete i zapamtiti. Sve je to dio odgoja koji potiče iz kuće, pa se potrudite da djeca pokupe ono najbolje od vas.</p><p>Uživajte u njihovom odgoju i odrastanju, jer neće vječno biti mladi, ali će zauvijek biti vaši i neka vas pamte po lijepom i s osmijehom. Biti roditelj je divno.</p>

Vrijeme prolazi, a uspomene ostaju

Biti roditelj je jedna od najljepših stvari na svijetu

Pet stvari koje će djeca najviše pamtiti o roditeljima kada porastu

<p>Kako biste izbjegli svakodnevno večernje natezanje prilikom raspremanja sobe, pokušajte s pravilom „5 minuta“, te naučite djecu da pokupe svoje stvari za sobom i na vrijeme legnu na spavanje.<br></p><h2>Odlazak na spavanje</h2><p>Pravilo je jednostavno: za svaku igračku, komad odjeće i za svaki minut koji ostane duže budno, pošaljite dijete na spavanje pet minuta ranije.</p><p>Tako mu i objasnite: „Ideš večeras 5 minuta ranije na spavanje jer nisi pospremio/la za sobom, a ako to ponoviš i sutra, ideš 10 minuta ranije u krevet.“</p><h2>Obrazac ponašanja</h2><p>Malo-pomalo, uz vašu istrajnost i dosljednost, dijete će zbog tih pet minuta početi da sakuplja stvari za sobom. Naravno, nemojte očekivati da će se to ponašanje promijeniti u jednom danu, ali jednom hoće ako stalno ponavljate djetetu: „Uredu, onda danas 15 minuta ranije ideš na spavanje.“</p><p>Ponekad, nemojte ni govoriti o minutama, samo recite, vrijeme je za spavanje.</p><p>Nakon nekog vremena djetetu će to postati obrazac ponašanja i po navici će sakupljati stvari za sobom.</p>

Nemojte očekivati da će se to ponašanje promijeniti u jednom danu

Pravilo „pet minuta“: Mališani će uvijek pokupiti stvari za sobom

<p>S djecom treba raditi, i to je ono što je obaveza svakog roditelja. Treba ih naučiti mnogo toga, od zadovoljavanja svojih životnih potreba, do velikih matematičkih formi, ali i lijepog ponašanja među ljudima. Nije lako, ali stručnjaci kažu da je prvih 7 godina djetetovog života najvažnije, da im se tada najviše treba posvetiti.</p><p>Svako dijete je pametno, ali postoje djeca koja imaju natprosječnu inteligenciju. Prema Mensi, „društvu visokog kvocijenta inteligencije“, postoje znakovi koje roditelji mogu da traže kod djece, jer oni mogu da ukažu na to da njihova djeca imaju veći kvocijent od prosječnog.</p><p>Visoko inteligentna djeca često pokazuju sljedeće osobine.</p><h2>Odlična memorija</h2><p>Jasno je da je dobro pamćenje važno da djeca nauče i zadrže nove informacije, kako u školi tako i kod kuće. Ustvari, prema psiholozima, rano pamćenje nije povezano samo sa učenjem (od vrtića do fakulteta), već i za donošenje odluka u svakodnevnim aktivnostima. Jedno upozorenje, istraživanje pokazuje i da djeca s većom inteligencijom bolje lažu.</p><h2>Vještine ranog čitanja</h2><p>U prosjeku, većina izuzetno inteligentne djece počinje da čita prije četvrte godine, dok je većini djece oko šeste do sedme godine. Postoji mnogo faza čitanja, a djeca moraju da nauče da prepoznaju i razumiju riječi prije nego što mogu da počnu da samostalno čitaju. Neka djeca mogu otkriti radost čitanja kasnije u životu, ali kada počnu da čitaju, inteligentna djeca se često zaljube u tu aktivnost.</p><h2>Radoznalost</h2><p>Radoznalost je važna kao i inteligencija, i dobar je pokazatelj uspjeha. Djeca koja postavljaju brojna pitanja pokazuju urođenu želju da uče. Traže mogućnost da stječu nova znanja gdje god se nalaze i razvijaju svoj um i intelekt.</p><p><br></p>

<h2>Smisao za humor</h2><p>Historičari su primijetili smisao za humor kod nekih od „najvećih mozgova“ svijeta. Naprimjer, mnogi najpoznatiji citati Vinstona Čerčila su smiješne dosjetke koje su otkrile njegovu duhovitost.</p><p>Ne obeshrabrujte smisao za humor vašeg djeteta, to bi mogao da bude znak veličine.</p><h2>Muzička nadarenost</h2><p>Istraživanja su pokazala vezu između muzikalnosti i inteligencije, a istraživači vjeruju da djeca imaju akademsku korist kada steknu muzičko obrazovanje. Svi roditelji treba da izlože svoju djecu muzici u ranom uzrastu, čak i ako nemaju poseban muzički talent. Istraživači vjeruju da muzički trening utječe na mozak i otključava sposobnost kreativnog razmišljanja.</p>

<h2>Postavlja visoke standarde</h2><p>Pametna djeca i uspješni odrasli imaju tendenciju da sebi postave visoku ljestvicu. Imaju potrebu da se poboljšavaju i budu bolji u oblastima koje su im važne. Ovaj nagon im također pomaže da nauče nove vještine i školske predmete najbolje što mogu. Hiperfokusiranje na određene oblasti interesovanja također može biti znak visokog kvocijenta inteligencije.</p><h2>Pričljivi su s odraslima</h2><p>Darovitu djecu često opisuju kao „starmalu“ zbog njihove rane zrelosti, veće svijesti o aktuelnim događajima i njihove sklonosti da razgovaraju s odraslima, a ne sa drugom djecom. Posebno bistro dijete može biti ono koje na rođendanskoj zabavi ćaska sa odraslima umjesto da se igra s vršnjacima. Uživanje u razgovoru i razgovor na razne teme također je znak inteligencije kod djece.</p><p>Čak i ako dijete trenutno ne pokazuje neke od ovih znakova visokog kvocijenta inteligencije, ono bi i dalje moglo da bude budući genije. Stručnjaci se slažu oko toga da se osoba rađa kao genije ili se vremenom razvija, ali većina se slaže da njegovanje, odnosno pozitivno okruženje djeteta ima velike veze s njihovim budućim sposobnostima i šansama za uspjeh.</p>

Većina izuzetno inteligentne djece počinje da čita prije četvrte godine

Ima li vaše dijete visok IQ: Stvari koje otkrivaju da odgajate malog genijalca

<p>Najčešća rečenica koju možemo čuti od žene koje su tek postale majke je: „Više nikada neću moći…“ Pogledajte u šta sve novopečene majke zaista vjeruju, iako to apsolutno nije tačno. </p><p>Budimo iskreni, u prvim sedmicama nakon porođaja život može biti težak. Da, jeste to zaista magično. Miris novorođenčeta ne može prevazići ništa na svijetu. Ali, ovo zaista može biti pretežak period nekim majkama. Tada pomislite kako se neke stvari nikada neće vratiti u normalu, ali, vjerujte, hoće.</p><h2>Nikada više neću spavati noću</h2><p>Fizički bi bilo nemoguće da bilo koja mama zauvijek ima loš san. Imajte uvijek na umu da je ovo samo faza. Vaše dijete će početi da spava tokom noći. I vi ćete. Doći će dan kada ćete prespavati noć i probuditi se svježi.</p><h2>Neću više putovati ni raditi neke zabavne stvari</h2><p>I mame su ljudi. Da, neko vrijeme ćete ipak morati da budete u kući, ali doći će momenti kada ćete ponovo imati vremena za sebe. Izlazit ćete sa prijateljima, ići ćete na putovanja i imati raznorazne avanture. Bit ćete opet ono što jeste.</p><h2>Tijelo mi je uništeno</h2><p>OK, vaše tijelo izgleda zaista loše, lice su progutali tamni podočnjaci i ne možete da zamislite normalno sjedanje na stolicu. Bit ćete začuđeni kada primijetite koliko je tijelo u stanju da se mijenja, ali u isto vrijeme i da se vrati u svoje staro stanje. Možda neće biti identično kao prije bebe, ali će biti prilično slično. Samo dajte sebi vremena.</p><h2>Nikada više nećemo biti sami suprug i ja</h2><p>Djeca ne okupiraju samo kuću, već i spavaću sobu. Ali, znate šta, ovo je samo privremeno. Vremenom će se djeca smjestiti u svoj prostor. Spavat će i odlazit će u jednom periodu i u školu. Ne odustajte od romantike sa suprugom još uvijek.</p><h2>Nikada neću skinuti ovu odjeću i izaći iz kuće</h2><p>Sa prvom bebom zaista imate osjećaj kako ste uvijek u nekoj staroj i isprljanoj odjeći. U jednom trenutku u bliskoj budućnosti ćete se srediti, našminkati i izgledati savršeno.</p>

Najčešća rečenica koju možemo čuti od žene koje su tek postale majke je: „Više nikada neću moći…“ 

U ovih pet neistina povjeruju sve žene kada rode bebu

<p>Čini se da djeca često testiraju naše granice i razumljivo je da smo svi u iskušenju da vičemo i da se ljutimo, ali stručnjakinja za roditeljstvo otkrila je razlog zašto djecu nikada ne bismo smjeli zvati bezobraznim i nevaljalim.</p><p>Majka dvoje djece iz Australije, ali i stručnjak za roditeljstvo Csila Lov kaže da dobro zna kako je kada djeca ne slušaju, prenosi „The Sun“.</p><h2>Kako se nositi s nestašlukom</h2><p>Ona kaže da su svi roditelji skloni da budu frustrirani i da je najlakše da se nosimo s nestašlukom jednostavno označavanjem djeteta kao „lošeg“ ili „nestašnog“.</p><p>Međutim, iz perspektive djeteta, to što ga nazivaju „nevaljalim“, navodi ih na pomisao da ga roditelji jedino vide kao nekoga ko pravi probleme.</p><p>- Ovo ima ogroman utjecaj na njihovo samopoštovanje, njihova prijateljstva i njihov odnos s vama - kaže ona.</p><h2>Ikorijenjeno uvjerenje</h2><p>Csila kaže da, kada ih stalno etiketiramo na određeni način, ne samo da će početi da vjeruju u to, već će se i ponašati u skladu s tim.</p><p>Bit će potrebno mnogo napornog rada i unutrašnjeg izlječenja da se poništi ovo ukorijenjeno uvjerenje.</p><p>Ubrzo su uslijedili brojni komentari ljudi koji su tvrdili da im je bilo potrebno mnogo vremena da se odupru od etikete koju su dobili od roditelja tokom odrastanja.</p><p>- Dugo sam se borila da budem u očima svoji roditelja bolja, ali bez uspjeha, i dalje sam pogrešno shvaćena - napisala je jedna korisnica TikToka.</p>

To ima ogroman utjecaj na njihovo samopoštovanje

Govorite li svom djetetu da je bezobrazno: Evo zašto to ne trebate raditi

<p>Blaga anemija može se pojaviti bez ikakvih simptoma, ali kako nivo željeza postaje manji, vaša beba ili dijete može imate sljedeće simptome:</p><p>- djeluje razdražljivo</p><p>- povremeno kao da ostaje bez daha</p><p>- manje jede</p><p>- djeluje umorno i slabo</p><p>- Ima glavobolje i vrtoglavice</p><p>- boja kože postaje bljedunjava</p><p>- nokti postaju slabi i lomljivi.</p><p>Malokrvna djeca su relativno dobro raspoložena, ali se brže umaraju pri naporu, a može se javiti i otežano disanje. Kod veće djece mogu se primijetiti i teži znaci poremećaja snabdijevanja kisikom, posebno mozga i srca, jer su ova dva organa u tom smislu najosjetljivija (vrtoglavica, zujanje u ušima, titranje pred očima, glavobolja, ubrzan rad i lupanje srca ili neodređeni bolovi u grudima oko srca).</p><h2>Blijeda koža</h2><p>Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove malokrvnosti kod svoje bebe i malog djeteta su jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica (bljedilo kože nije pouzdan znak anemije jer boja kože zavisi od njene debljine, prokrvljenosti i pigmentacije). Drugi znakovi anemije su nezainteresovanost za igru, slabiji apetit, pojačano znojenje. Kod djece s jačom anemijom javlja se lomljivost noktiju i kose.</p>

<h2>Kako se anemija dijagnosticira</h2><p>Dijagnozu anemije uspostavlja ljekar pregledom i obaveznim laboratorijskim nalazima krvi. Rade se testovi krvi koji mjere nivo željeza u organizmu, kao i sposobnost vezivanja željeza (TIBC). Pored ispitivanja broja krvnih ćelija, sastavnim dijelom analize krvi se smatra i utvrđivanje nivoa hemoglobina i hematokrita koji pokazuju kvalitet krvi.</p><p>Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, anemijom se smatra smanjena koncentracija hemoglobina u krvi ispod 110gr/l za djecu od šestog mjeseca do pete godine života, ispod 115gr/l od pete do dvanaeste godine i ispod 120gr/l za djecu uzrasta od dvanaeste do petnaeste godine života.</p><p>Ukoliko sumnjate da je vaše dijete anemično, obratite se ljekaru. Nemojte na svoju ruku davati djetetu suplemente željeza.&nbsp;</p>

Dijagnozu uspostavlja ljekar pregledom i obaveznim laboratorijskim nalazima krvi

Kako prepoznati anemiju kod beba i djece

<p>Treći krajnik je “kugla” limfnog tkiva koja se nalazi iza nosa (u nosnom dijelu ždrijela). Ako u cijelosti zatvara hoane nosa (izlaz iz nosnih šupljina), dijete ne može disati na nos, hrče, ima prekide u disanju, nazalno govori, ima stalno otvorena usta, često slabije čuje, viče dok govori, ima podočnjake. Dijete ima karakterističan izraz lica koji se naziva adenoidno lice ili “facies adenoidea”. Treći krajnik se nalazi ispred kičme i iza nosa i može se pregledati i vidjeti samo kroz nos! Za to služi endoskop – kamerica kojom se prođe kroz nos i pogleda veličina i izgled trećeg krajnika.<br></p><h2>Adenoidno lice </h2><p>Osim što predstavlja mehaničku zapreku disanju, treći krajnik može biti i žarište infekcije  u kojem mirno prebivaju bakterije, a koje s vremena na vrijeme “prošetaju” do srednjeg uha izazivajući upale i moguće smetnje sluha. Inficirani treći krajnik često je provokativni faktor za pojavu spastičnog bronhitisa i upalu sinusa. U takvim situacijama je neophodan operativni zahvat – adenoidektomija, odnosno odstranjivanje trećeg krajnika.</p><h2>Kada operirati treći krajnik</h2><p>- Kad dijete ima poremećaj disanja tokom spavanja (hrkanje, prekidi u disanju)</p><p>- Kad dijete ima česte bakterijske upale nosa, treće mandule i srednjeg uha</p><p>- Kad ima oslabljen sluh zbog loše funkcije Eustahijeve cijevi jer velika treća mandula onemogućava normalno izjednačavanje pritiska u srednjem uhu.</p>

Često je i žarište infekcije

Treći krajnik kod djece: Kako može izazvati smetnje sluha

<p>Pokušajte da se suzdržite od poriva da pohvalite dijete kada uradi nešto fantastično jer mu tako zapravo odmažete. Ne, to ne znači da nikada ne treba da pohvalite vaše dijete za bilo šta što uradi. Naprotiv, naravno da treba, samo umjesto da hvalite njega, hvalite trud koji je uložilo ili način na koji je nešto uradilo. </p><p>Kada uradi nešto za pohvalu, recite: „Sigurno si se baš potrudio, svaka čast“. Naravno, nakon toga možete da dodate kako je kreativno i pametno, ali akcenat treba da ostane na trudu koji je dijete unijelo u rad.</p><p>Na taj način vi zapravo hvalite nešto što dijete može da kontroliše i na šta može da utječe - količinu uloženog napora, pažnje i volje. Tako ćete ga samo motivirati da se još više trudi u budućnosti i stvorit ćete zdravu naviku za njegov daljnji napredak u životu.</p><p>Ma koliko željeli da svom djetetu dajete nježne pohvale i koliko god bilo jako iskušenje da to radite, nemojte da hvalite dječje sposobnosti, već mu suptilno skrenite pažnju na njih, a komplimente usmjerite ka stvarima na kojima će poželjeti još više da radi.</p>

Kada uradi nešto za pohvalu, recite: „Sigurno si se baš potrudio, svaka čast“

Većina ovako hvali dijete, a to je zapravo pogrešno: Jedna riječ je ključna

<p>Izvesti dijete među nepoznate ljude može biti nezgodno - šta ako se rasplače ili razbaca stvari oko sebe? Evo kako princ Vilijam (William) i njegova supruga Kejt (Kate) rješavaju ovaj problem.<br></p><p>Njihova je tajna - sagni se i pogledaj dijete u oči.</p><p>Kontakt očima je nevjerovatno jako sredstvo koje djeluje, tvrdi dr. Debi Gilboa, stručnjak za pitanja roditeljstva. </p><p>- Naša djeca nekako znaju da, kada ih gledamo u oči, imaju našu potpunu pažnju - tvrdi Gilboa.</p><p>Ako se približite djetetu i pogledate ga direktno u oči, pokazujete mu da obraćate pažnju na njega i to mu pomaže da ono vas bolje posluša. Dok je ovaj način komunikacije lagan i stvara određenu povezanost između roditelja i djeteta, omogućava im i nešto vrlo važno u toj situaciji, a to je - privatnost.</p>

<p>- Stvar je poštovanja dati djetetu priliku da objasni zašto se osjeća loše i opomenuti ga tako da niko ne čuje - smatra Gilboa.</p><p>Ovo će ponašanje spriječiti i da se roditelj osjeća poniženo pred drugima, a svi znamo da postoje situacije kada želimo povisiti ton ili biti oštri, a ovako sebi dajemo priliku da dijete bolje razumijemo i pomognemo mu da se smiri.</p><p>- Ako pažljivo posmatrate dijete, ponekad unaprijed možete prepoznati signale za uzbunu, u tim ih situacijama nemojte nagrađivati, nego na njih obratite pažnju – zaključuje Gilboa.</p>

Ovo će ponašanje spriječiti i da se roditelj osjeća poniženo pred drugima

Trik za smirivanje djeteta kojim se uvijek služe princ Vilijam i Kejt

<p>Iako vam se čini da je vaše dijete još uvijek malo, pitanje je trenutka kada će da uslijedi pitanje: "Kada mogu da otvorim svoj profil na društvenim mrežama?".</p><p>Djeca su danas okružena društvenim mrežama i internetom zbog čega jako brzo nauče da barataju telefonima, tabletima i laptopovima.</p><h2>Veliki rizici</h2><p>Iako su rizici i opasnosti koje vrebaju velike i teško ih je izbjeći, sigurno nećete moći da zabranite djetetu pristup društvenim mrežama, jer je još opasnije da ono to uradi samo bez vašeg znanja. </p><p>Važno je samo da dobro procjenite trenutak kada je vaše dijete zrelo za tako ozbiljan korak. Inače, platforme kao što su TikTok, Instagram i Twitter svojim korisnicima dopuštaju da se prijave ako su stariji od 13 godina, a to je, kako tvrde doktori, prerano.</p><p>- Na osnovu podataka koje sam vidio tvrdim da je 13 godina prerano i da bi ta granica trebalo da bude između 16. i 18. godine - kaže hirurg dr. Vivek Murti i dodaje:</p><p>- Djeca tog uzrasta tek formiraju mišljenje o sebi, svojim vrijednosti i odnosima s drugima, a tu im neće pomoći često iskrivljeno okruženje društvenih mreža.</p><p>Prema njegovim riječima tinejdžeri će zbog društvenih mreža postati preosjetljivi na kritiku. Ako već platforme neće da mijenjaju uzrast kada djeci postaju dostupne, roditelji bi trebalo da zaštite djecu bar do njihove 16. godine.</p><p>Psihijatar dr. Adriana Stesi koja godinama radi s tinejdžerima kaže da korištenje društvenih mreža u mozgu oslobađa „deponiju dopamina“.</p><h2>Loša pismenost</h2><p>- Kada radimo stvari koje izazivaju zavisnost, poput upotrebe kokaina ili pametnih telefona, naš mozak odjednom otpušta mnogo dopamina, što nam govori da to nastavimo da radimo - kaže doktorica i dodaje da je taj dio mozga posebno aktivan kod tinejdžera u poređenju sa odraslima, a prevelikim konzumiranjem sadržaja na društvenim mrežama postaje još aktivniji i osjetljiviji.</p><p>Nedavne studije pokazale su kako i vrijeme provedeno ispred ekrana može utjecati na razvoj mozga, pa je već kod male djece previše vremena koje provode pred ekranom značajno povezano sa lošijim vještinama pismenosti i sposobnošću korištenja izražajnog jezika.</p>

Važno je samo da dobro procjenite trenutak kada je vaše dijete zrelo za tako ozbiljan korak

Ovo je pravo vrijeme da dijete ima profil na društvenim mrežama

<p>Većina beba je spremna za uvođenje čvrste hrane između četiri i šest mjeseci, što je preporuka i pedijatra. Postoje mnogi razlozi zašto ne treba bebama prerano da uvedete čvrstu hranu. </p><p>Prvo, probavni sistem još nije dovoljno razvijen za ovakvu vrstu obroka, potom imaju tendenciju da nesvjesno izbacuju hranu iz usta, a također im još uvijek nedostaje enzim koji pomaže u razgradnji čvrstih namirnica. </p><h2>Zdravstveni problem</h2><p>Osim toga u prvih šest mjeseci bebinog života sve nutritivne potrebe zadovoljene su isključivo majčinim i adaptiranim mlijekom. Prerano uvođenje hrane može također da izazove zdravstvene probleme u kasnijem uzrastu kao što je gojaznost.</p><p>Međutim bez obzira na vašu procjenu i savjet pedijatra, najvažnije je da pratite razvoj svoje bebe. Ona će jasno da vam stavi do znanje kada je spremna za prve kašice.</p><p>Ovo su znaci na koje treba da obratite pažnju:</p><h2>Vaša beba može da sjedi u stolici za hranjenje&nbsp;</h2><p>Za sigurno i bezbijedno davanje hrane, važno je da beba bude u pravilnom položaju za hranjenje i da drži stabilno glavu dok je naslonjena. U suprotnom bit će joj neprijatan taj položaj i sigurno će odbiti hranu.</p><h2>Refleks izbacivanja jezika je nestao&nbsp;</h2><p>On je ključan kako beba ne bi non stop izbacivala hranu. Isprobajte ovaj test: razredite malo hrane majčinim i adaptiranim mlijekom i dajte bebi na vrhu kašičice, ako odmah ispljune, onda je ovaj refleks i dalje aktivan, a vaša beba još nije spremna na čvrstu hranu. </p><h2>Vaša beba pokazuje intersiranje za hranom koju jedete.</h2><p>Ako želi da je dohvati ili dodirne, onda slobodno krenite s prvim kašicama. </p><p>Vaša beba može širom da otvori usta, to je znak da će beba moći da jede hranu bezbjedno.</p>

Za sigurno i bezbijedno davanje hrane, važno je da beba bude u pravilnom položaju

Ovo je pravo vrijeme za uvođenje čvrste hrane bebama

<p>Neki dječaci izgledaju kao mali klonovi svojih očeva, neke djevojčice kao preslikane majke, u nekim se porodicama generacijama prenose prepoznatljive karakteristike u izgledu pa je članove moguće detektirati već po obliku nosa ili jagodica, ili, u slučaju Habsburgovaca, po isturenoj donjoj čeljusti pa su to stanje (mandibularni prognatizam) nekoć i nazivali po njima. Često se događa i da potomak u djetinjstvu i u mlađoj dobi više podsjeća na roditelja suprotnog spola, a sa sazrijevanjem i starenjem počne ličiti roditelju istog spola.<br></p><p>Oblik vrha nosa, područje oko usta, veličina jagodica, kutevi očiju i oblik obraza ključna su područja koja se ističu u prepoznavanju lica pa nam se ljudi kojima su ti dijelovi lica slični čine neodoljivo nalik jedan na drugoga. Koliko od tih i drugih odlika nasljeđujemo od majke, a koliko od oca.</p><h2>Djevojčica ili dječak</h2><p>U djetetovom DNK 50 posto je majčinih i 50 posto očevih gena, no muški su geni “agresivniji” pa su uobičajeno istaknutiji. Uz to, tijelo trudnice prepoznaje fetus kao djelimično strano tijelo pa zbog djetetove sigurnosti mora “popustiti” pred agresivnim očevim genima, nekada i na štetu vlastitih.</p><p>O ocu ovisi djetetov spol. Od majke će dijete uvijek dobiti hromosom X, a od oca ili X (što znači da će biti djevojčica) ili Y (tada će biti dječak). Nešto se može zaključiti i prema očevoj braći i sestrama – ako je imao više braće, imat će više sinova; ako je imao više sestara, imat će više kćeri. Samo neki muškarci imaju podjednak broj X i Y hromosoma u spermi, pa onda i izjednačenu vjerovatnost za muško i žensko dijete.</p><p>Hromosom Y nosi manje gena nego hromosom X, a neki od njih odgovorni su za razvoj muških odlika, zato je vjerovatnije da će dječaci biti sličniji majkama nego očevima. Djevojčice primaju X hromosom od oba roditelja pa nije moguće predvidjeti na koga će više ličiti.</p><h2>Formula za visinu</h2><p>Očevi više nego majke utječu i na buduću djetetovu visinu. Visoki muškarci obično imaju višu djecu. Smatra se da čovjekova visina 60 do 80 posto ovisi o naslijeđu, a ostalo je rezultat prehrane, životnog stila i zdravlja. Ali neće sva djeca istoga para biti jednake visine, uobičajeno su mlađa djeca niža od starije.</p><p>Postoji više formula kojima se navodno može otprilike odrediti koliku će visinu dijete dosegnuti. Naravno, treba ih uzeti s rezervom.</p><p>- Da biste izračunali sinovu visinu, zbrojite visinu oca i majke pa još dodajte 13 centimetara. Podijelite sa 2 i dobit ćete rezultat.</p><p>- Za kćerku je formula malo drugačija: zbrojite majčinu i očevu visinu, od nje oduzmite 5 pa podijelite sa 2.</p><p>Da biste provjerili tačnost ovih formula, uvrstite u njih visinu svojih roditelja pa ćete lako vidjeti koliko rezultati odudaraju od istine, tj. od vaše visine.</p><p>Možete se poslužiti i jednostavnijom, ali podjednako nepreciznom metodom. Uzmite kćerkinu visinu u dobi od 18 mjeseci, a sinovu u dobi od 24 mjeseca. Pomnožite sa 2 i dobit ćete njihovu visinu u odrasloj dobi (± 10 cm).</p><h2>Pametni na mamu</h2><p>I za učestalost posjeta zubarima odgovorniji su očevi nego majke. Premda dijete veličinu i oblik zuba može naslijediti i od majke i od oca, u ovom su slučaju dominantniji očevi geni. Pa ako tata ima kvarne zube, za očekivati je da će ih imati i dijete. Ali zato su za inteligenciju zaslužnije majke, pogotovo za inteligenciju sinova.</p><p>Geni odgovorni za inteligenciju smješteni su na hromosomu X i to je razlog zbog kojeg je sinovi nasljeđuju od majke. Kćerke primaju gene za inteligenciju od oba roditelja. Kako god bilo, nasljedno je najviše 40 posto majčine inteligencije, ostalo je rezultat životnih okolnosti. Dakle, ništa se neće ostvariti bez napornog rada.</p><p>Naginjanje debljini, odnosno vitkosti, osobine su koje se nasljeđuju podjednako od oba roditelja. No, sklonost debljini nasljeđuje se puno češće nego sklonost vitkosti. Rupice na obrazima, koje se smatraju vrlo šarmantnima, recesivno su (potisnuto) svojstvo. Ipak, ako barem jedan od roditelja ima tu karakteristiku, vjerovatno će je imati i dijete.</p><h2>Ravna ili kovrdžava kosa</h2><p>Tekstura kose određena je većim brojem gena i alela (aleli su dva alternativna gena koji određuju istu osobinu, a u ćelijama uvijek dolaze u paru) koji nisu jednaki u cijeloj svjetskoj populaciji. Naprimjer, geni za ravnu kosu među Azijcima nisu isti oni geni koji su odgovorni za ravnu kosu kod Evropljana. Slično tome, aleli za kovrdžavu kosu nisu jednaki u Africi i u Evropi.</p><p>Roditelji daju jedan alel po genu u trenutku djetetovog začeća, zatim se oni uparuju i određuju, u ovom slučaju, teksturu kose. Hoće li biti kovrdžava ili ravna, neće odrediti jedan specifični gen, nego interakcija među alelima, po tome je tip kose zanimljiv primjer nepotpune dominacije (jedan alel nije potpuno dominantan nad drugim). Uz to, ova osobina pokazuje vrlo širok raspon mogućnosti, što znači da djetetova kosa može biti potpuno ravna ili potpuno kovrdžava ili bilo gdje između te dvije krajnosti. To znači da će dijete koje je dobilo jedan alel od svake verzije gena imati neki stepen valovite kose.</p><p>Kombinacije:</p><p>- ako oba roditelja imaju kovrdžavu kosu, imat će je i dijete</p><p>- ako oba roditelja imaju ravnu kosu, imat će je i dijete</p><p>- ako jedan roditelj ima kovrdžavu, a drugi ravnu kosu, dijete će imati valovitu kosu</p><p>- ako oba roditelja imaju kovrdžavu kosu, a neko u njihovim porodicama ravnu, dijete može imati ravnu kosu</p><p>- osoba valovite kose može prenijeti alel za kovrdžavost ili za ravnu kosu</p><h2>Ko je “kriv” za ćelavost</h2><p>Nisu svi oblici ćelavljenja nasljedni, no androgena alopecija, koja se javlja i kod muškaraca i kod žena, prenosi se s roditelja na djecu. Kod žena rijetko vodi do potpunog gubitka kose, tipično dolazi do ujednačenog prorjeđivanja, najviše na tjemenu i sa strane vlasišta. Kod muškaraca dolazi do povlačenja linije rasta kose te postupno do djelimičnog ili potpunog gubitka kose. Mnogo je mitova stvoreno oko genetskog uzroka muškog obrasca ćelavljenja, a jedan od najžilavijih je onaj koji tvrdi da se nasljeđuje preko majke. U tome je samo dio istine.</p><p>Muškarac će svoj hromosom X – koji nosi ili ne nosi varijaciju gena odgovornu za ćelavljenje – dobiti od majke. Postoji 50 posto vjerovatnosti da je ona taj gen dobila od svog oca pa ako je to tačno, a njen otac je bio ćelav, vjerovatno je da će ćelav biti i njegov unuk. Jednako vrijedi i za gen koji je majka dobila od svoje majke, ali tada je to teže procijeniti, jer ženski obrazac gubljenja kose nije tako očit.</p><p>Jednostavnije, ako otac na glavi ima "šumu", a ujak već u mlađoj dobi ima “redovničku frizuru”, vjerovatnije je da će sin potegnuti na ujakovu stranu. Ipak, gen za muški obrazac ćelavljenja kod androgene alopecije može doći s obje strane. Može i preskočiti generaciju te zahvatiti braću (i sestre) potpuno nasumično.</p>

Neki dječaci izgledaju kao mali klonovi svojih očeva, a neke djevojčice kao preslikane majke

Šta nasljeđujemo od majke, a šta od oca

<p>Ličnost se formira u ranom djetinjstvu, ali ipak se ne sjećamo iskustava iz najranijih godina. Ova pojava pogađa gotovo sve ljude, a ima čak i službeni naziv - dječija amnezija. Kako starimo, zaboravljamo na ljude, događaje, pa čak i mjesta koja smo posjećivali kad smo bili djeca.<br></p><p>Dječija amnezija je nemogućnost pamćenja detalja i događaja koji su se dogodili prije četvrte godine života. Neki su istraživači otišli dalje i otkrili da se djeca prije sedme godine sjećaju oko 60 ili više posto događaja iz ranih godina, dok se u dobi od devet godina sjećaju samo 40 posto. To im je omogućilo da shvate da se, dok prolazimo različite faze razvoja, manje sjećamo onoga što je tome prethodilo.</p><h2>Je li to povezano s govorom</h2><p>Jedna od teorija zašto ne možemo doprijeti do svojih najranijih sjećanja jeste da u to vrijeme nismo mogli verbalno komunicirati. Kako bismo opisali određeno sjećanje, koristimo se riječima i možemo ga opisati vrlo detaljno, što zahtijeva jezik. Većina male djece ne govori tečno, tačnije cijele rečenice, sve do druge godine, tako da jednostavno nisu u stanju stvoriti kohezivno pamćenje.</p><h2>Razvoj mozga igra glavnu ulogu</h2><p>Jedno je istraživanje pokazalo da mozak "ne pohranjuje sjećanja koja bi inače bila dugoročna" kada je zauzet uzgojem novih ćelija. Osim toga, ne možemo se prisjetiti dnevnih događaja prije treće ili četvrte godine jer naše epizodno pamćenje još nije počelo.</p><h2>Sjećanja roditelja mijenjaju naša</h2><p>Drugo istraživanje sugerira da naši roditelji također značajno mijenjaju naša sjećanja na djetinjstvo svojim pričama. Isto istraživanje pokazalo je da se djeca različito sjećaju istog događaja nakon razgovora s očevima, a drugačije kada o tome razgovaraju s majkama.</p><h2>Moć emocionalnog odgovora</h2><p>Dječiji psiholozi kažu da djeca pohranjuju sjećanja ispunjena snažnim osjećajima, pozitivnima i negativnima. Ovo otkriće omogućuje čak i maloj djeci da svjedoče na sudu. Dakle, veća je vjerovatnost da ćete se moći sjetiti ranog sjećanja koje vam je važno i izaziva snažan emocionalni odgovor, piše "BrightSide".</p>

Ova pojava pogađa gotovo sve ljude

Zašto se ne sjećamo ničega prije četvrte godine života

<p>Da li ste ikada čuli od nekih roditelja kako je mušku djecu u prvim godinama života teže odgajati nego žensku? Iako uvijek postoje iznimke, nedavno su stručnjaci došli do otkrića koje bi moglo potvrditi ovu pretpostavku. </p><p>Naime, neuropsiholog Alan N. Šor (Allan Schore) u najnovijem istraživanju otkrio je kako se desna polutka mozga kod dječaka sporije razvija nego što je to slučaj kod djevojčica.</p><h2>Osjetljivost na zvukove </h2><p>Što to zapravo znači? Kako donosi Psychology Today, to bi značilo da su dječaci osjetljiviji na zvukove i ljude koji ih okružuju, što ih može učiniti zahtjevnijima i ponekad težima za odgajanje. </p><p>Naime, neuropsiholog objašnjava kako je dječacima teže tolerirati stres te su samim time manje otporni na neuropsihijatrijske poremećaje kao što su ADHD ili autizam, poremećaji koji se manifestiraju u najranijem djetinjstvu.</p><p>-	S obzirom na to da mozak muške djece sporije sazrijeva, sigurna majčina funkcija reguliranja privrženosti kao osjetljivog, interaktivnog regulatora afekta njegovog nezrelog desnog mozga u prvoj godini ključna je za njegov optimalan socio-emocionalni razvoj. Ukupno gledano, rezultati istraživanja sugeriraju da su razlike između spolova u obrascima moždanih veza koje objašnjavaju rodne razlike u društvenim i emocionalnim funkcijama uspostavljene već na samom početku života, odnosno da je razvojno programiranje tih razlika genetski kodirano - objašnjava Šor i dodaje kako roditelji ipak mogu olakšati dječacima prvu godinu života.</p><p>Posebnu ulogu u tome imaju majke. Kako tvrdi neuropsiholog, čvrsta veza sina s majkom koja se temelji na razumijevanju, ispunjavanju djetetovih potreba za ljubavlju i blizinom od iznimne je važnosti za razvoj mozga muškog djeteta te ima ogroman uticaj na njega, naročito u prvoj godini njegova života. </p><h2>Savjeti roditeljima </h2><p>Šor savjetuje sljedeće: ne razdvajajte sinove od majki odmah po rođenju, provedite sa svojim sinom cijeli rodiljni i roditeljski dopust, ne budite strogi prema njima, pripazite na njihovo okruženje jer na male dječake posebno negativan utjecaj mogu imati toksini iz okoliša.</p><p>Naravno, neuropsiholog naglašava da je ova pravila također preporučljivo provoditi i s djevojčicama, samo su dječaci nešto osjetljiviji pa im nezadovoljavanje spomenutih potreba može prouzrokovati mnogo više štete nego što je to stvar kod ženske djece.</p>

Naravno, neuropsiholog naglašava da je ova pravila također preporučljivo provoditi i s djevojčicama

Ugledni neuropsiholog tvrdi da je teže odgajati dječake 

<p>Temperatura kod djece nije nimalo prijatna pojava, naročito kada zbog virusa može trajati i danima. Zabrinutost roditelja je u tim situacijama neizostavna, a djeca nerijetko budu razdražljiva i neraspoložena, naročito ukoliko noću ne mogu mirno da spavaju.<br></p><p>Svaka temperatura kod djeteta je znak da je djetetov organizam napao virus ili bakterija. Često se dešava da je pored primjene preparata za spuštanje temperature (brufena ili paracetamola) potrebno uključiti i antibiotik (kada se radi o nekoj bakterijskoj infekciji). To najlakše možete saznati klasičnim pregledom kod svog izabranog pedijatra ili putem analiza krvi i urina.</p><p>U slučaju da je krvna slika „mirna“, može se zaključiti da je u pitanju virus i da roditelji treba da budu strpljivi, s obzirom na to da povišena temperatura kod virusa može trajati nekoliko dana.</p><h2>Šta može pomoći</h2><p>Kada kažemo skidanje temperatura kod djece, tu prije svega mislimo na sve one metode koje su i naši roditelji koristili kada smo mi bili djeca. Ništase od tada nije posebno promijenilo. Većina mladih roditelja se vodi tom logikom da je pored sirupa za skidanje temperature kod djece važno koristiti i ostale „prirodne metode“ koje također mogu pomoći. Tu prije svega mislimo na učestalo tuširanje djeteta mlakom vodom, a nakon tuširanja preporučuje se da se dijete peškirom obriše jakim pokretima (masiranjem) kako bi se potakla cirkulacija.</p><p>Isto tako, kod skidanja temperature kod djece, metoda "krompir u čarapama" je itekako blagotvorna. Također, dijete svucite i sa natopljenim čaršafom ga skroz obmotajte. Već nakon nekoliko minuta primijetit ćete da temperatura polako spada.</p><p>Kada je temperatura visoka (preko 39), kombinacija sirćeta i kukuruznog brašna daje izvanredne rezultate kada se radi o skidanju temperature kod djece. Napravite kompaktnu smjesu od ova dva sastojka tako da ne bude previše tečna, stavite je u čarape i navucite ih na djetetove noge. Dijete će se u nekom trenutku preznojiti, što je dobar znak da se temperatura polako spušta.</p><h2>Provjetrena prostorija</h2><p>Kada se dijete nalazi u febrilnom stanju, gledajte da prostorija u kojoj se dijete nalazi bude čista i provjetrena, kao i dovoljno prijatna (ne preporučuje se da u sobi bude više od 22 stepena). Dijete nikako ne biste trebali da utopljavate, već da ga razgolitite koliko god je to moguće. Možete ga ostaviti samo u majici, gaćicama, boso. Previše stvari na njemu će samo naknadno povisiti temperaturu, što se svakako ne preporučuje.</p><h2>Hladne obloge</h2><p>Temperatura se u većini slučajeva manifestuje na čelu i vratu djeteta. Ovi dijelovi tijela su najviše vrući, pa je shodno tome poželjno stavljati hladne obloge. Možete nakvasiti pamučnu krpu ili maramicu vodom, iscijediti je i staviti je na djetetovo čelo. Ovo ponovite nekoliko puta u toku dana.</p><h2>Što više tečnosti</h2><p>Kod skidanja temperature kod djece, veoma važnu ulogu ima i unos dovoljne količine tečnosti u organizam. Pedijatri preporučuju da dijete što češće pojite vodom, prirodnim sokovima i limunadama ili čajevima kako bi se nadoknadio gubitak tečnosti.</p>

U slučaju da je krvna slika „mirna“, može se zaključiti da je u pitanju virus i da roditelji treba da budu strpljivi

Kako djeci spustiti temperaturu 

<p>Iako se na prvu tako ne čini, dosada je vrlo korisna za dječiji razvoj. Vrlo često kao roditelji ne možemo podnijeti da nam se dijete dosađuje, čak sami sebe okrivljujemo u tim trenucima, jer eto nismo svom djetetu uspjeli osigurati kakvu-takvu zanimaciju. Naravno da je dobro poticati djetetovu kreativnost i s djecom kreativno raditi, ali treba imati mjeru i ne osmišljavati i određivati djetetu svaki trenutak.<br></p><h2>Dosada kao motivacija</h2><p>– Dosada ima svoju funkciju. Toliko je nelagodna da dijete mora nešto smisliti da je više ne osjeća. Ona služi za samomotivaciju. Kada im je dosadno, djeca najčešće traže pomoć odraslih. Tada je važno da ih ostavimo u tome. Oni uvijek smisle nešto kako bi se zabavili. Mi taj kritičan trenutak moramo preživjeti. To nije lako, ali je neophodno - smatraju stručnjaci.</p><p>Djeca u tim trenucima uče što bi sama sa sobom, šta ih pokreće i zanima.&nbsp;<br></p><p>Kroz igru i istraživanja djeca počinju shvatati koji su njihovi interesi i smišljaju kako ih realizirati. Tako se razvijaju mentalne sposobnosti itekako važne za daljnji život.</p><h2>Priuštiti djetetu dosadu</h2><p>Dosada kod djece potiče maštu i kreativnost.</p><p>Svakodnevica koju danas žive djeca i njihovi roditelji vrlo često ne pruža mogućnost da djeca dožive trenutak dosade.</p><p>Djeca imaju previše izbora – previše mobitela, televizije, tableta, previše igračaka, aktivnosti. A previše izbora dovodi do paralize. Treba, doduše, reći da su izbori važni jer nam donose osjećaj kontrole. Zato nekakav izbor ipak treba postojati, ali nikako prevelik. Važno je smanjiti količinu igračaka i dati im onu koja može imati više namjena. U protivnome, igračke će prestati biti bitne,.</p><h2>Ne organizirajmo djetetu igru</h2><p>Od izuzetne važnosti je djeci osigurati igru bez nadzora i strukture odraslih.</p><p>Roditelji danas u velikoj mjeri upravljaju igrom i svakim slobodnim trenutkom svoje djece, naravno, u dobroj namjeri. Tako vrlo često na društvenima mrežama nailazimo na mame koje pokušavaju pronaći još kakve dodatne zanimljive aktivnosti za svoju djecu ‘jer im više ništa nije zanimljivo!’</p><p>Hrvatska psihologinja Sanja Ivanušević-Grgas kaže da danas bilježimo porast mentalnih poteškoća kod djece zbog toga što djeca nemaju mogućnost slobodne igre (igre bez nadzora) i igre bez strukture odraslih. Slobodnom igrom, naime, djeca razvijaju fokus. Nažalost, slobodne igre sve je manje ili je uopće više nema. Djeca se više ne igraju – zbog velikih školskih obaveza i mnogobrojnih vanškolskih aktivnosti, zbog ekrana kojima su izloženi u ogromnoj količini te zbog kontrole njihovih roditelja.</p><h2>Previše slobodnih aktivnosti nije dobro</h2><p>Prekobrojne aktivnosti za djecu nisu dobre. Djeca svaki dan nakon vrtića ili škole imaju nekakvu organiziranu obavezu – balet, muzičku školu, strani jezik, sport. (Još u vrtiću upisujemo ih na raznorazne radionice, a vrtići se takmiče u tome koji će roditeljima ponuditi više slobodnih aktivnosti za djecu.) Kad napokon dođu kući, djeca imaju svega dva sata slobodnog vremena prije spavanja, a to je malo.</p><p>– Mnogo bitnije za dječiji razvoj od organiziranih aktivnosti je omogućiti im da se igraju vani, po mogućnosti u prirodi. No, čak su i današnja igrališta postala ‘predvidljiva’ i ‘risk free’, s mekanim podlogama i ograđena. Padne li, djetetu nije ništa, pa nije ni motivirano paziti - rekla je Sanja Ivanušević-Grgas, ukazujući na roditeljsku preveliku brigu i kontrolu, čime djecu činimo nesamostalnima, s nemogućnošću reguliranja jakih osjećaja, ukratko, stvaramo od njih buduće ne baš sretne odrasle ljude.</p><p><br></p>

Pet stvari koje će djeca najviše pamtiti o roditeljima kada porastu

Pravilo „pet minuta“: Mališani će uvijek pokupiti stvari za sobom

Ima li vaše dijete visok IQ: Stvari koje otkrivaju da odgajate malog genijalca

U ovih pet neistina povjeruju sve žene kada rode bebu

Govorite li svom djetetu da je bezobrazno: Evo zašto to ne trebate raditi

Kako prepoznati anemiju kod beba i djece

Treći krajnik kod djece: Kako može izazvati smetnje sluha

Većina ovako hvali dijete, a to je zapravo pogrešno: Jedna riječ je ključna

Trik za smirivanje djeteta kojim se uvijek služe princ Vilijam i Kejt

Ovo je pravo vrijeme da dijete ima profil na društvenim mrežama

Ovo je pravo vrijeme za uvođenje čvrste hrane bebama

Šta nasljeđujemo od majke, a šta od oca

Zašto se ne sjećamo ničega prije četvrte godine života

Ugledni neuropsiholog tvrdi da je teže odgajati dječake

Kako djeci spustiti temperaturu

Zašto je dosada poželjna i korisna za dječiji razvoj

Rast & razvoj

Pet stvari koje će djeca najviše pamtiti o roditeljima kada porastu

Pravilo „pet minuta“: Mališani će uvijek pokupiti stvari za sobom

Ima li vaše dijete visok IQ: Stvari koje otkrivaju da odgajate malog genijalca

U ovih pet neistina povjeruju sve žene kada rode bebu

Govorite li svom djetetu da je bezobrazno: Evo zašto to ne trebate raditi

Kako prepoznati anemiju kod beba i djece

Treći krajnik kod djece: Kako može izazvati smetnje sluha

Većina ovako hvali dijete, a to je zapravo pogrešno: Jedna riječ je ključna

Trik za smirivanje djeteta kojim se uvijek služe princ Vilijam i Kejt

Ovo je pravo vrijeme da dijete ima profil na društvenim mrežama

Ovo je pravo vrijeme za uvođenje čvrste hrane bebama

Šta nasljeđujemo od majke, a šta od oca

Zašto se ne sjećamo ničega prije četvrte godine života

Ugledni neuropsiholog tvrdi da je teže odgajati dječake

Kako djeci spustiti temperaturu

Zašto je dosada poželjna i korisna za dječiji razvoj