Mnogo je uzroka nastanka oštećenja sluha, govora i jezika kod djece. Oni mogu djelovati tokom trudnoće, porođaja, neposredno nakon porođaja te u ranom i kasnijem periodu razvoja djeteta. 
Također, važan faktor rizika je i porodično naslijeđe, odnnosno genetika. Prema nekim studijama, roditelji (43 posto majke i 78 posto očevi) djece s patologijom sluha, govora i jezika ispoljavali su u djetinjstvu ili odraslom dobu neki od oblika poremećaja verbalne komunikacije. 
Najugroženija su djeca s urođenim oštećenjem sluha ili oštećenjima koja nastaju tokom prve godina života, ali i djeca u periodu ranog razvoja govora, odnosno prije usvajanja govorne komunikacije. Oštećenost sluha u ranom uzrastu onemogućava spontani razvoj govora i jezika.
Rizici u trudnoći 
Faktori koji se odnose na trudnicu i na plod su: rubeola i druge virusne infekcije majke, upotreba lijekova koji oštećuju uho u trudnoći, hronična i infektivna oboljenja majke i djeteta, neslaganje Rh faktora majke i djeteta, toksoplazmoza i trovanja majke. 
Tokom poroda sluh mogu oštetiti gušenje, hipoksično-ishemična stanja, povećan bilirubin u krvi djeteta, ocjena na Appgar testu ispod devet, respiratorni sindrom, prijevremeni porođaj, niska tjelesna težina na rođenju i moždano krvarenje. 
Nakon porođaja 
Asfikcija novorođenčeta je akutno kliničko stanje s odsutnim ili smanjenim disajnim pokretima, jedva čujnom poremećenom srčanom ritmu, blijedom hladnom kožom bez refleksnog odgovora. Nastaje obično tokom porođaja i posljedica je prekida snabdijevanja fetusa kisikom. 
Hipoksično-ishemična stanja novorođenčeta glavni su uzrok neurološkog oštećenja, koje se otkriva tokom razvojnog doba, uz visok rizik za pojavu nerazvijenog govora, deficita sluha i verbalne pažnje. Visoka koncentracija bilirubina u krvi smanjuje iskorištavanje kisika u nervnim ćelijama, što dovodi do oštećenja centralnog nervnog sistema s utjecajem na razvoj govora i jezika. 
Kakve posledice po zdravlje će imati, ovisi o koncentraciji bilirubina u krvi ploda, gestacionoj starosti novorođenčeta, kao i dužini perioda tokom kojeg je bilirubin povišen. 
Najčešći uzroci
Gubitak sluha i otežan govorni razvoj najčešće uzrokuju česte i neadekvatno liječene upale srednjeg uha, uvećan treći krajnik, visoke temperature (više od 39), česte infekcije respiratornih organa, encefalitis (upala mozga), meningitis (upala moždanih opni), febrilne konvulzije, lijekovi koji oštećuju uho i povrede glave. 
Utvrđeno je da se posljedice djelovanja pojedinih rizičnih faktora nastalih na rođenju ili neposredno nakon porođaja ispoljavaju tek u kasnijem uzrastu, počev od perioda progovaranja pa do predškolskog uzrasta ili ranog školskog uzrasta. 
Važan je i utjecaj sredine i način na koji ona djeluje na dijete i razvoj njegovog govora od momenta rođenja. Negativan utjecaj okruženja ogleda se u nedovoljnom podsticaju razvoja govora, neadekvatnom govornom uzoru, vremenu koje djeca provode gledajući TV ili se igrajući na kompjuteru, zanemarivanju razgovora s djetetom, čitanja i pričanja priča te uvođenja stranog jezika prije savladavanja maternjeg. 
Zato je važno da roditelji na vrijeme prepoznaju sve rizične faktore kojima je izloženo njihovo dijete te da na vrijeme potraže adekvatnu stručnu pomoć, u prvom slučaju pomoć logopeda.
VAŽNO 
* Dijete može imati upalu uha koja nije praćena bolom, a koja može biti uzrok teškog oštećenja sluha. 
* Obuka roditelja kod stručnjaka za praćenje i ranu stimulaciju razvoja sluha, govora i jezika vrlo je važna.

Zdravo dijete: Česte upale uha - treba provjeriti sluh

Imunološki sistem prvo se povezuje s odbranom organizma od infekcije, što je njegov najvažniji zadatak. Međutim, uloga imunološkog sistema je mnogo šira. On štiti organizam, ne samo od mikroorganizama, nego i od prodora svih stranih ćelija ili njihovih dijelova u tijelo i stranih materija biološkog porijekla, kao što su otrovi ili toksini.
Imunitet može biti prirodni i stečeni. Prirodni postoji kod djeteta prije i neovisno o prethodnom kontaktu s nekim antigenom - to je genetski određena otpornost organizma na infekcije i ovisi od oba roditelja. 
Stečeni imunitet nastaje tek nakon kontakta s određenim antigenom, specifično je usmjeren na taj antigen i pojačava se nakon ponovljenih susreta s istim antigenom.
Kako se organizam brani 
Kada mikroorganizmi uđu u organizam, dočeka ih imunološki sistem koji ih nizom složenih reakcija razgrađuje i usmrćuje. Hoće li se dijete razboljeti od neke bolesti, ovisi o jačini uzročnika bolesti i odbrambenih snaga djeteta, odnosno njegovog imunološkog sistema. 
To je razlog zašto jedan te isti virus ili bakterija kod jednog djeteta izaziva vrlo burnu reakciju, a kod drugog njihovo prisustvo može proći nezapaženo. Ne postoji dvoje djece s identičnim imunološkim sistemom, svako dijete reagira na drugi način.
Uloga infekcija 
Velika je zabluda da dijete koje tokom godine ima više infekcija ima oslabljen imunitet. Dijete u prvim godinama života ima pojačanu osjetljivost na infekcije, zato što se prvi put susreće s brojnim mikroorganizmima, a faza formiranja vlastitog imuniteta još nije završena. 
Infekcija može biti samo znak da se dijete upoznaje s određenim mikroorganizmom kako bi stvorilo antitijela za neki drugi ponovni susret. Ima djece koja, iako dolaze u dodir s određenim mikroorganizmima, nemaju nikakvu reakciju, ali to ne znači da njihov imunološki sistem to negdje nije "zabilježio". 
Dakle, postoje individualne razlike u reakciji svakog djeteta, ovisno o tome kakav je imunološki sistem naslijedilo i koliko je samo tokom života u njemu i dogradilo.
Tokom života stječe se sve veće imunološko iskustvo, imunološki sistem se mijenja, razvija, sazrijeva, jača i stvara antitijela za kasnija životna razdoblja.
Roditeljske zablude
U izgradnji imuniteta kod djece veliku ulogu mogu imati i roditelji. Zabrinuti roditelji koji panično čiste kuću kako bi uništili sve bakterije i spriječili da se njihova djeca razbole, potpuno sterilnim uslovima sprečavaju razvoj imuniteta kod djece i time onemogućavaju borbu s mogućim infekcijama. 
Zato se roditeljima preporučuje da nađu ravnotežu između opsesivnog i nužnog čišćenja, da svoju djecu ohrabruju u igranju napolju i s drugom djecom. Držanje djece pod "staklenim zvonom", bez ikakvog kontakta s uzročnicima bolesti, negativno utječe na razvoj imuniteta.

Zdravo dijete: Nije život pod staklenim zvonom

Realno je očekivati da će vas beba nekad i neprijatno iznenaditi. Naravno, bit će to najteže kada vam se učini da je bolesna. Ali, većina tih promjena je bezopasna i ne trebate odmah paničiti. 
Promjene na koži
Ima nekoliko blagih vrsta osipa, koji se javljaju prvih mjeseci života djeteta. Najčešći su:
* Sitne i sjajne bijele bubuljice, koje nisu okružene crvenilom. One ne zahtijevaju liječenje, već samo redovno kupanje, jer vremenom iščeznu same od sebe;
* Grupice malih crvenih mrlja na obrazima. Ne treba ih liječiti, same nestanu;
* Ojed koji se javlja kod djece osjetljive kože ili kao posljedica nedovoljne higijene. Javlja se crvenilo, pa i ljuštenje površinskog dijela kože, najčešće na guzi ili oko genitalija. Ojed možete spriječiti redovnim pranjem, kupanjem, presvlačenjem i mazanjem kože kremom za bebe.
Ako se ojed pojavi, važno je da pri svakom presvalačenju toplom vodom operete dijete i dobro posušite ojedenu kožu. 
* Gnojni mjehurići po koži mogu se vidjeti prvih dana po izlasku iz porodilišta. To je znak infekcije i potreban je savjet liječnika.
Vlaženje pupka
Često se dešava da pupčana rana vlaži ili krvari. U tom slučaju obratite se ljekaru.
Tjemenjača
Nekad se na kosmatom dijelu glave stvaraju naslage, najčešće zbog nedovoljnog pranja kose sapunom i zbog neupotrebljavanja četke ili češlja. Ako je tjemenjača već stvorena, taj dio glave uvečer namažite dječijim uljem, stavite kapicu, a ujutru operite kosu mlakom vodom i nježnim šamponom. 
Dobro prosušite kosu, uz blago trljanje pelenom i češljanje gustim češljem, čiji zupci nisu oštri. Češljajte potezima od naprijed ka pozadi pažljivo, da ne povrijedite kožu. Ako se tjemenjača odmah ne skine, postupak ponoviti nekoliko puta.
Sor
Ova blaga gljivična infekcija usta izgleda kao da su se krpice mlijeka zalijepile na usne, sluznicu obraza, jezik i nepce dojenčeta. Ako se uklone nasilno, ispod njih će sluznica biti crvena, otečena i krvarit će, naročito pri sisanju. Zato se obratite liječniku, koji će vas uputiti čime i kako možete uklonit sor. 
Grčevi u stomaku 
Novorođenče koje hlapljivo sisa, pored mlijeka, proguta i dosta vazduha. Izvjesna količina vazduha prođe u crijeva, zbog čega mogu nastati bolovi u stomaku, koje dijete izražava plačem. Zato uvijek nakon podoja dijete treba uspraviti da izbaci višak vazduha iz želuca (da podrigne). 
Bljuckanje
Novorođenčad često ''bljuckaju''. Ovo se dešava kada dijete ne izbaci progutani vazduh. Međutim, ako dijete povraća nakon svakog obroka, ne napreduje ili gubi u težini, ili povraća u mlazu, obavezno se obaratite pedijatru.
Stolica
Novorođenče ima i do šest stolica dnevno i one su zlatno-žute boje. Neka novorođenčad, prvenstveno na prirodnoj ishrani, imaju stolicu nakon svakog obroka. Ako ne gube u težini, na ovo ne treba obraćati pažnju. Ako dojenče ima zastoj stolice duže od tri dana, tražite savjet liječnika.
Ukoliko dojenče odjednom dobije proljev, radi se o oboljenju crijeva. U tom slučaju obavezno odvedite dijete ljekaru.

Čime vas vaša beba može neprijatno iznenaditi

Mnoga djeca danas nisu sposobna sjediti na miru, što je poremećaj koji sam po sebi ne bi trebao suviše uznemirivati. Ali, uz to najčešće ide i manjak pažnje, razdražljivost, nizak prag tolerancije na frustraciju, nedostatak smisla za red, često laganje, izražena sklonost alergijama. 
Često je nemoguće sa sigurnošću razabrati jesu li te pojave uzroci, posljedice ili samo popratni simptomi nesposobnosti sjedenja na miru.
Ipak, te pojave postoje i da mogu stvarati ozbiljne probleme samome djetetu, roditeljima i nastavnicima, a često se pojavljuju uporedo s poremećajima u učenju. 
Kod takvog gomilanja poremećaja govori se o hiperkinetičkom sindromu (HKS), kod kojeg je u svakom slučaju posrijedi stepen bolesti, a u najmanju ruku teške hendikepiranosti. 
Poremećaj se manifestira kao hipoativnost (regresivan, depresivan, introvertan) ili kao hiperaktivnost (agresivan, ekstrovertan). Dok roditelji muku muče i brinu kako smiriti hiperaktivno dijete, hipoaktivnost često ni ne primjećuju. 
Šta je hipoaktivnost 
Obično se ovaj sindrom ne prepoznaje kod djece, pa je zanemaren, smatra Friedrich Klammrodt u svojoj knjizi "Prehrana i poremećaji u ponašanju" . Takva djeca, najčešće djevojčice, na prvi pogled su mirna i uravnotežena. 
Međutim, ona su zapravo plašljiva, u svojoj nutrini veoma nemirna i krajnje neusredotočena. Pored njih sve prolazi, plaše se druge djece, često plaču i autsajderi su. 
Šta je hiperaktivost 
Djeca sa sindrom hiperaktivnosti izazivaju pažnju okoline svojim ponašanjem. Glavna obilježja hiperaktivnosti dobro su poznata i većini laika, jer se kod takve djece odmah zapaža nemir. 
Ona su sklona ometanju, često se svađaju i tuku, a ako su izrazito agresivna i bijesna, druga ih djeca izbjegavaju. Čak i njihovi roditelji postaju autsajderi, jer se sa svojim djetetom više ne mogu nigdje pojaviti i još slušaju primjedbe da ne znaju odgojiti dijete. 
Većina hiperaktivaca, iako je krajnje nervozna, ipak zna biti miroljubiva. 
Šta uraditi 
Vrlo je opasno poremećaje u ponašanju suzbijati strogim kaznama ili sličnim mjerama. Poremećaj se tako silom potiskuje prema unutra, a unutrašnja napetost i dalje raste. 
Ne može se, naravno, ni dopustiti djeci sa SSP-om da nekontrolirano daju oduška svom nemiru ili agresivnosti. 
Ako u početku ne uspijevamo ukloniti uzroke takvog ponašanja, moramo djeci postaviti jasne granice te im, što je najvažnije, ponuditi prilike i mogućnosti da zadovolje svoj nagomilani nagon za kretanjem i aktivnošću na neki društveno prihvatljiv način. 
Kod hipoaktivaca je malo teže, jer se njihovi problemi teže uočavaju. Svoju agresivnost ne usmjeravaju na vanjski svijet, već protiv samih sebe, a unutrašnje napetosti se tako samo povećavaju.
Simptomi hipoaktivne djece
Neupadljivo, naizgled vrlo mirno, plašljivo i plačljivo hipoaktivno dijete je u nutrini uskomešano i neusredotočeno. To je dijete autsajderskog ponašanja, nedruštveno, nizak mu je nivo samopouzdanja, ima velike poremećaje u učenju, a njegova potpuna rastrojenost je neobjašnjiva.
Simptomi hiperaktivne djece
Ova su djeca nemirna, nervozna, moraju sve dirati, govore bez prestanka, nemaju pažnje, sve započnu, a ništa ne dovrše. Nestrpljiva, nepredvidljiva, razdražljiva, puna su rušilačkog bijesa, ometaju i napadaju drugu djecu, teško podnose prijekore i razočaranja. To su nepristupačna djeca sklona naglim promjenama raspoloženja, pretjerano reagiraju na događaje, imaju teškoće u motorici, teško svladavaju gradivo, neoprezna su, neuredna i žale se na dosadu.

Kako prepoznati hiperaktivno dijete

Izbor igračaka za djecu do tri godine je ogroman. Dajemo vam nekoliko preporuka koje bi vam trebale pomoći da odaberete one koje su najbolje i najprikladnije za vaše dijete. 
Od rođenja do šest mjeseci 
U tom uzrastu dijete ne treba previše stimulirati igračkama, jer ga one brzo umaraju. Dok leži u krevetiću, dovoljno mu je dati neku mekanu, plišanu igračku te još jednu gumenu ili zvečku. 
* Napomena: Ako kupujete glodalicu, poželjno je da je u nekoj jarkoj boji, da se lako pere, lako drži u ruci i žvaće. 
Od šest mjeseci do godine
Beba neprestano hvata stvari, baca ih, trpa u usta... Potrebno joj je nešto što će zadovoljiti njenu ogromnu znatiželju. To je vrijeme za igračke kojima će se beba igrati dok vam sjedi u krilu, dok je u ogradici ili sjedi na podu. Najbolje je odabrati igračke jarkih boja, koje se mogu kretati, proizvoditi neki zvuk i kojima se lako rukuje. To je, također, vrijeme kada dijete treba imati i plišane igračke, knjižice od plastike ili kartona i igračke kojima će se igrati dok se kupa. 
* Napomena: Nabavite kutiju za igračke i kupujte kvalitetne igračke pošto će ih dijete dugo koristiti. 
Između prve i duge godine
Sasvim malo dijete sada je dječak ili djevojčica i ima neodoljivu potrebu da istražuje i eksperimentira. Pošto hoda i pošto su se njegove ručice izvještile, pred njime je čitav niz novih aktivnosti. Obradovat će se igračkama koje se vuku ili guraju, ali i kockama, uživat će u crtanju i bojenju (debele voštane bojice su u tom uzrastu mnogo bolje rješenje od drvenih ili vodenih). Ako odaberete muzičke igračke, provjerite dok ste još u prodavnici da li dobro funkcioniraju. 
* Napomena: Kupite telefon ili veliki kamion i nećete pogriješiti. Ne štedite na kvalitetu. 
Od druge do treće godine 
Dijete polako zaranja u svijet mašte koji je neograničen! To je vrijeme kada se satima može igrati garažom, farmom, kolekcijom automobila... Tada vrijedi kupiti kvalitetnu lutku, koja treba biti jednostavna i izdržljiva. Ne zaboravite ni slagalice, jednostavne društvene igre, materijal za umjetničko izražavanje (kolaž-papir, bojice...).
&nbsp;* Napomena: Ovo je uzrast kada dijete uživa u slušanju priča. Dakle, u njegovoj sobi obavezno treba biti mjesta i za neku slikovnicu i knjigu. 
VAŽNO 
Pristup sasvim male djece igračkama je instinktivan, čulan, originalan i efikasan, ali nije uvijek u skladu s uputstvom za upotrebu. To ne znači da ga trebate sputavatu - ono će samo otkriti kako se sve može igrati s nekom igarčkom. Tako će razvijati istraživački duh, koji je tako dragocjen za budućnost.

Vodič za kupovinu dječijih igračaka

Nagovorili su vas da krenete na dalje destinacije, bez obzira na to što imate malu bebu. Dobro razmislite je li to mudar postupak. A ako se ipak odlučite, evo nekoliko važnih informacija. 
Za početak, uvjerite se da je beba zdrava, pa je odvedite pedijatru, koji će vam dati zeleno svjetlo.
Šta ponijeti u avion
Uz sebe ćete, vjerovatno, imati kišobran kolica kako biste se lakše kretali po aerodromima. Pored toga, trebat će vam: 
* Pakiranje pelena; 
* Kese za prljave pelene;
* Vlažne maramice i krema;
* Flaša vode za piće; 
* Flašice i bebina kašikica; 
* Kutijica s adaptiranim mlijekom (ako beba ne doji) 
* Bebi obroci; 
* Pokrivač za bebu; 
* Presvlaka (po dvije stvari: majice, bodije, dukserice, trenirke, čarapice); 
* Omiljena igraška; 
Bol uha
Na put nikako ne biste trebali krenuti ako dijete trenutno ima infekciju uha, sinusa ili gornjih respiratornih puteva. Kada putujete avionom, pritisak se neprestano mijenja, posebno kada avion uzlijeće i slijeće, što, naravno, izaziva začepljenje uha ili čak i privremeni bol. 
Da biste to izbjegli, evo nekoliko prijedloga:
* Čak i ako samo dojite bebu, ponesite flašicu s vodom i kad god avion uzlijeće ili slijeće dajte bebi da povuče tečnost. Samo povlačenje iz flašice oslobodit će dijete bola i pritiska u srednjem uhu. 
* Ukoliko beba ili dijete koristi cuclu, potrudite se da je u tim trenucima drži u ustima.
* Ako je riječ o starijem djetetu, možete mu ponuditi žvakaću gumu ili bombonu.
Strpljenje i smirenost
Postoji jedno pravilo, kojeg biste se trebali pridržavati: beba ili malo dijete ne mogu se izviniti zbog svojih potreba i ponašanja putnicima u avionu, ali zato, vi ste tu da se izvinite kada treba. 
Postoje prigovori i žalbe ostalih putnika, ali ne na plakanje bebe i male djece tokom dužih letova, već na komfor njihovih roditelja. 
Ukoliko vaša beba plače, pronosajte je, zabavite je nekom igračkom, a putnicima se ljubazno izvinite. Ako vam i dalje budu prigovarali, podsjetite ih da i vaša beba ima pravo biti tu, podjednako kao i oni sami, ili im se, jednostavno, blago osmjehnite i recite: "Dajem sve od sebe".

Avantura u zraku s bebom: Savjeti za putovanje avionom

Već dijete od dvije godine može početi uživati u skijanju, međutim to je vrlo individualno i ovisi o djetetu. Provjerite je li dijete zainteresirano za teške pancerice i skije. 
Nemojte ga forsirati, pustite dijete da uživa u snijegu i neka samo diktira tempo kada će i koliko dugo "skijati". Najbolja opcija za to prvo skijanje su one plastične skije koje se vežu na bucčizme. Djeci daju osjećaj sigurnosti, na njima ne mogu razviti veću brzinu da bi se povrijedila.
S tri godine dijete može obući svoje prve skije i prionuti na "ozbiljnije treninge". Osnovno je da je dijete samostalno u kretanju u pravoj skijaškoj opremi (bez štapova, ali sa svom propisanom zaštitom u vidu kacige, naočala, kombinezona i rukavica), da stabilno stoji na skijama (pravim, najkraćim mogućim) i da samo ima veliku želju za boravkom na snijegu. 
Najbolja varijanta učenja skijanja su ski-škole. Ali, prije nego što upišete dijete, razgovarajte s njim i objasnite mu da to podrazumijeva boravak na planini bez mame i tate. 
Kažite mu da će biti okruženo svojim vršnjacima, a brigu o njemu vodit će učitelj skijanja. Dijete brzo uči gledajući drugu djecu i oponašajući ih. 
Dijete s navršenih pet godina može normalno učiti skijati u školi skijanja te je spremno savladavati sve tehnike. U toj dobi možete početi i razmišljati o učlanjivanju djeteta u ski-klub.
Važno
Pazite da je dijete adekvatno i slojevito obučeno. Nemojte pretjerivati s utopljavanjem, jer se djeca na snijegu cijelo vrijeme kreću.

Zimske radosti: Je li vrijeme da dijete stane na skije

Samo jedna dobra doza smijeha na dan liječi stres, depresiju, a ponekad i teže bolesti. No, smijemo se rijetko. Srećom, djeca su neiskvarena i na svoju okolinu najčešće reagiraju upravo smijehom. 
Poznata američka terapeutkinja Annette Goodheart kaže: „Djeca do četiri godine smiju se i 500 puta dnevno, dok se odrasli čovjek u prosjeku smije najviše 15 puta". 
Na temelju eksperimenata francuski liječnik Pierre Vachet zaključio je da smijeh stvara unutrašnju toplinu koja kisikom zasićuje sve ćelije tijela, ubrzava obnavljanje tkiva i pomaže u odbrani od mnogih infekcija. A, osim što je smijeh zdrav, neki stručnjaci tvrde da potiče i lučenje hormona rasta.
Veselje u trbuhu
Neonatolozi smatraju da se dijete počinje smijati ili osmjehivati još u majčinom trbuhu. Pojava osmijeha u prenatalno doba služi za učvršćivanje motorike. To, zapravo, znači da dijete trenira upotrebu mišića za osmijeh. To je automatska vježba i nema nikakve veze s onim što se događa oko njega. 
Dijete staro tek nekoliko sedmica često se osmjehuje u snu, ali to ne znači da ga neki prizor iz snova posebno raduje. Radi se samo o nastavku vježbe koju je započelo prije dolaska na svijet, ali oduševljenje kojim roditelji i porodica reagiraju na njegov osmijeh i prve grimase postaje osnova njegova intelektualnog i emotivnog rasta. 
Eksperimenti su pokazali da se dijete oko pete sedmice života smiješi kad vidi da mu se približava neko lice, pa čak i ako mu se pokaže model od kartona na kojem su samo nacrtane oči. Stručnjaci tvrde da dijete automatski reagira na takve poticaje, jer se radi o urođenim mehanizmima. 
Osmijeh zadovoljstva
Ako majka na djetetov osmijeh odgovori riječima koje iskazuju zadovoljstvo i nježnost, istovremeno doprinosi njegovom intelektualnom razvoju i pomaže mu shvatiti da se ispred njegovih očiju nalazi neko drugačiji od njega. 
U drugoj sedmici života dijete počinje osmijehom izražavati stanje ugode zbog zadovoljavanja osnovnih potreba. Počet će se osmjehivati i na vanjske poticaje ako odrasli budu ohrabrivali njegove prve osmijehe. Tada reagira na vanjske poticaja kao što su majčin glas, zvuk, pokreti i lica u njegovoj blizini. 
Pravo glasno smijanje nastupa u trećem mjesecu života, a oko petog mjeseca već razlikuje lica članova porodice i stranaca. 
Ko se kada smije
* Novorođenče još ne zna razliku između grimasa i normalnog izgleda, pa se zato smije svim našim izrazima, dok kod djeteta starog tri mjeseca to već nije slučaj. Ali, tek u dobi od osam mjeseci neće se osmjehivati osobama koje ne poznaje. 
* Po djetetovom smijehu može se lako procijeniti na kojoj je tački njegov intelektualni razvoj. Dijete od nekoliko mjeseci smije se kada mu roditelj sakrije neki predmet iza leđa i zatim mu ga pokaže. 
* Već s osam mjeseci počinje se nezaustavljivo smijati kad šuška vrećicom. Ipak, još ne zna da neki predmet ne nestaje zato što je skriven, niti da vrećica šušti ako je dira. To su za njega sve neočekivani događaji, pa ga zato nasmijavaju.
* Dvogodišnje dijete je upotpunosti vlasnik svoje sposobnosti smijanja, a to se najbolje vidi prema njegovom dobrom raspoloženju.

Djeca do četiri godine starosti smiju se i do 500 puta na dan

Različiti oblici nasilja postali su toliko prisutni u svakodnevnom životu da mnoga ponašanja više i ne tumačimo kao agresivna. Roditelji agresivna ponašanja djece shvataju kao problem tek ako ona pređu visoku granicu tolerancije i postanu društveno neprihvatljiva. 
Pojedini roditelji misle da je sasvim uredu, čak i poželjno, ako je njihovo dijete agresivno, a drugi bi željeli da kod svoje djece njeguju komunikaciju kao model rješavanja sukoba.
Šta izabrati od predstavljena dva modela ponašanja?
Prije svega, treba znati razlikovati agresivnost od uobičajenih faza razvoja djeteta. Dijete s nepunih godinu dana baca igračke svuda oko sebe, dijete između druge i treće godine zna da određene riječi izazivaju različite reakcije odraslih i uspijeva isprovocirati svoje roditelje korištenjem upravo tih riječi. To nije agresija, već "igra" uobičajena za ovaj uzrast. 
Međutim, već u predškolskom dobu mnoga djeca prolaze kroz različite faze bijesa ili agresije. Bacaju se na pod u prodavnici ako nećete nešto da im kupite, dobiju napad plača ili vrištanja kad god im nešto odbijete. 
Već će četverogodišnje dijete iz iskustva znati da ćete vi kad-tad popustiti ukoliko ostane uporno. Kada jednom popustite, slične napade možete očekivati često. 
Kod većine djece rezultate daje jednostavno ignoriranje takvog ponašanja. Vikom i fizičkim kažnjavanjem dodatno produbljujete nerazumijevanje između vas i djeteta. A šta još možete pokušati? 
1 Vježbajte s djetetom koncentraciju - slažite puzzle ili se igrajte plastelinom.
2 Timski sportovi omogućit će djetetu da se fizički isprazni, ali i da vježba socijalnu komunikaciju s vršnjacima.
3 Ograničite gledanje TV-a, jer je često sadržaj koji dijete vidi na TV-u glavni okidač agresivnosti.
4 Budite dobar primjer. Rješavajte konflikte razgovorom.
5 Dajte djetetu male zadatke da bi se osjećalo važnim i korisnim.
6 Nemojte nikada zahtijevati bezuslovnu poslušnost. Osjećanje da smije slobodno izraziti svoje mišljenje ključno je za razvoj pozitivne slike o sebi.
7 Pohvalite dijete svaki put kada vas umjesto na agresivan način pokuša u nešto ubijediti objašnjenjima. Kada vidite da je nervozno, da se pokušava izboriti samo sa sobom, da mu je zbog nečega teško, porazgovarajte s njim, dajte mu podršku, zagrlite ga.
Možda na prvi pogled djeluje čudno, ali je činjenica da agresivci imaju malo samopouzdanja. Ukoliko je vaše dijete agresivno prema drugima, najgore što možete učiniti jeste da negirate problem i vjerujete kako su sva djeca takva. 
VAŽNO 
Ne zaboravite da se djeca ne rađaju kao agresivna, sebična, razmažena. Ona takva postaju. Ponekad tu agresiju pojačavaju vršnjaci, a ponekad roditelji. 
Zato i jeste neophodno da vaš odnos sa djetetom bude zasnovan na povjerenju i razumijevanju, da svoje dijete poznajete i imate stalan uvid u njegova interesovanja, potrebe, njegovo okruženje.

Kako smiriti agresivno dijete

Djeca koja pate od hiperaktivnosti imat će još veće probleme ako redovno konzumiraju slatkiše, kolače i zaslađena gazirana pića. 
Naučnici su zaključili da šećeri i hemikalije, odnosno aditivi, koji se dodaju u hranu i pića mogu naštetiti djeci. Provedena je studija na 300 mališana i zaključeno da sporni aditivi utječu na ponašanje djece. 
Šećer posebno utječe na djecu koja su hiperaktivna. Takva djeca vrlo se brzo razigraju, imaju ogromnu količinu energije i teško se koncentriraju na jednu stvar. Ovaj problem zna stvarati velike teškiće kada djeca krenu u školu. 
Istraživanje je potvrdilo da manji unos šećera smanjuje znakove hiperaktivnosti. Radi se o istraživanju koje je jedno od prvih što se bavi utjecajem aditiva iz hrane na dječije ponašanje i zdravlje. 
Ali, druga grupa naučnika tvrdi da aditivi neće pogoršati hiperaktivnost u odnosu na prvu, ali će dugoročno stvoriti veći problem.

Povećavaju li slatkiši hiperaktivnost

Kada prepuni uzbuđenja i radosti stignete kući iz porodilišta, neizbježno je da pravite i greške. Novinari CNN-a pitali su najbolje američke pedijatre kojih pet grešaka roditelji najčešće prave s novorođenim bebama i evo do kakvih odgovora su došli.
1 Pedijatra Lancea Goodmana s Floride najčešće iznervira kada od roditelja čuje: "Kada smo došli kući iz bolnice, beba je spavala cijele noći". On smatra da to nije preporučljivo. I drugi liječnici slažu se da bi novorođenče, koje nije jelo duže od pet sati, trebalo buditi. 
Uz rijetke izuzetne slučajeve, djeca prve dvije sedmice ne bi trebala spavati tokom cijele noći. Bebe koje prave suviše duge pauze između obroka mogu dehidrirati, a spavanje od osam sati u kontinuitetu može biti i znak žutice. Ako vaše novorođenče nakon dvije sedmice života dobija na kilaži, a spava tokom cijele noći, onda ste pravi sretnici.
2 Griješite ako bebu hranite prema strogo utvrđenom rasporedu, a ne kada ona to traži (plakanjem, naravno). Ako vaša beba jede bar na svaka četiri sata, onda je sve uredu. 
Bebe su pametnije od odraslih. Bilo da sisaju ili piju mlijeko iz flašice, one znaju kada su gladne i kada su site, kaže dr. Robin Madden. Ako pratite bebine prohtjeve, ona će jesti bolje.
3 Još jedna stvar koja užasava doktora Goodmana je kada mame i tate svoju novorođenčad odvode na mjesta gdje je gužva, naprimjer u tržne centre ili na dječije rođendane. U takvim okruženjima beba može dobiti bakterijsku infekciju, a čak i ako dobije temperaturu (što je manje opasna varijanta), liječnici će je morati smjestiti u bolnicu da bi provjerili da se ne radi o nečemu opasnijem. 
Računica je prosta - temperatura kod djeteta koje ima manje od šest sedmica je direktna "propusnica" za dva dana provedena u bolnici. 
4 S druge strane, greška je bebu 40 dana držati po 24 sata u kući. Sjetite se samo postporođajne depresije. Šta bi moglo biti više deprimirajuće nego sjedenje u kući s bebom koja ne priča, već samo plače? 
Izvodite dijete u šetnje, a ako morate u prodavnicu, izaberite vrijeme kada nije gužva.
5 Mnogo je roditelja koji ne vjeruju svojim instinktima. Slušajte i vjerujte sebi. Previše savjeta od baka, susjeda i prijatelja često blokira vaš "unutrašnji glas". Ako ne vjerujete sebi, moguće je da svoju bebu izložite riziku. Uvijek više slušajte svoju intuiciju nego tuđu okoline.

5 najčešćih roditeljskih grešaka

Prehlade, laringitisi, upale grla, počinju se javljati tokom jeseni, a obično ih prati kašalj. Ukoliko vaše dijete često kašlje, evo malog vodiča koji će vam pomoći da otkrijete koju vrstu kašlja dijete ima. 
Kašalj iz grla 
Javlja se iznenadnim napadima, po karakteru je zaglušujući, bez iskašljaja, često prati upalu i nadražaj u grlu. Najčešće ga prate simptomi upale ždrijela. 
Kašalj iz dušnika 
Prema karakteru je sličan kašlju iz grla, uz prizvuke "laveža". Prate ga prilično jaki bolovi iza grudne kosti. Javlja se kod upale dušnika. U početku je, dok traju bolovi, suh, a onda slijedi iskašljavanje. 
Kašalj kod bronhitisa 
Kašalj koji se javlja kod akutnog bronhitisa traje stalno, bez karakterističnih napada. U početku je suh i neproduktivan, a potom se javlja iskašljaj. Može biti proziran, što obično karakterizira virusne infekcije ili je, pak, žućkast do zelenkast, što je znak da je nastupila bakterijska infekcija. 
Astmatični kašalj 
Obično je nadražajan, a kod blažih oblika bolesti podstiče ga dubok udah, udisanje hladnog vazduha ili smijanje. Nakon napada kašlja, u plućima se može čuti zvuk "sviranja".

Kako prepoznati koju vrstu kašlja dijete ima

Očevi igraju vrlo važnu ulogu u životu djeteta, ali je vrlo važno i to da budu mudri kako bi pomogli svojoj partnerici da izađe nakraj s novim obavezama i statusom majke. Zato bi svaki muškarac trebao znati: 
1 Za nošenje bebe potrebna vam je jedna ruka, a onom drugom možete i dalje graditi karijeru.
2 Iako vam se po glavi mota pitanje kada ćete ponovo voditi ljubav, nikako se nemojte šaliti na taj račun s partnericom. 
3 I vaši roditelji se trebaju uživjeti u ulogu baka, djedova ili nana, pa im dajte vremena. I ne zaboravite - iako ste vi postali roditelji, ostajete djeca svojim roditelja. Ako vam vaša mama želi kuhati, prati rublje ili peglati, pustite je i uživajte. 
4 Uzmite "baby-mjesec". Dvije sedmice nakon što beba dođe kući ograničite posjete i pokušajte se adaptirati na promjene bez stresa i ometanja. 
5 Očekujte da ćete u početku biti umorni, ali kafa čini čuda. 
6 Spremite se na to da ćete možda ponekad jesti jednom rukom ili dohvatiti daljinski upravljač nožnim prstima. Ali, nije lako biti tata - to ste vjerovatno već čuli. 
7 Naučite da daljinski ne ostavljate na kauču, jer ako sjednete na njega, buka će probuditi bebu, a to znači - plač. 
8 S partnericom napravite raspored: Ko će ustati kada beba plače? Ko će mijenjati pelene tokom noći? Kako ćete provoditi vikend? Odlučite zajedno, ali budite realni - ne možete cijelu noć nosati bebu, a onda raditi osam sati. Ponekad je kauč odlično rješenje za mirnu noć.
9 Odlazak na posao iz kuće u kojoj je mala beba ponekad će biti pravo olakšanje. Jer, svaku pauzu možete iskoristiti samo za sebe. 
10 I još nešto za drage tate: U početku ćete biti zbunjeni i nećete znati šta u određenom trenutku trebate učiniti. Ali, nakon nekoliko sedmica bit ćete ponosni na to kako se snalazite s malim ukućaninom.

Moderni roditelji: 10 stvari koje treba znati o očinstvu

O plodnosti i neplodnosti postoje mnogi mitovi, nagađanja i pretpostavke. Neki savjeti naših starih danas zvuče smiješno, dok su neki, ipak, korisni i trebali bismo ih se držati. 
Tako je tačno da se, ako želite bebu, ne trebate kupati u vrućoj vodi. Ako je pak ne želite, nije tačna priča da će vam mokrenje nakon seksa pomoći, jer to svakako nije kontracepcijsko sredstvo.
Zato vam i predstavljamo sljedećih osam činjenica o plodnosti i neplodnosti.
1. Vruća kupka može prouzrokovati neplodnost: Tačno 
Nedavna istraživanja na Univerzitetu u Kaliforniji potvrdila su da bi muškarci trebali izbjegavati preveliko zagrijavanje svojih testisa, odnosno spermija. 
Studija u kojoj su muškarci tri do šest mjeseci trebali izbjegavati tople kupke potvrdila je da se polovini ispitanika broj spermija povećao čak pet puta. Štaviše, povećala se pokretljivost spermija, a ona je vrlo bitna za oplodnju. 
Ali, nije samo vruća kupka kriva za smanjenje plodnosti. Naime, sve što može povisiti temperaturu u genitalijama može smanjiti produktivnost sperme, poput višesatnog držanja laptopa na krilu, ali i dugotrajno sjedenje tokom vožnje. Testisi vise s razlogom, a taj je da budu hladniji od ostatka tijela. 
2. Umjetna oplodnja dovodi do višestruke trudnoće: Tačno/Netačno 
Bojite se da bi vam in vitro fertilizacija, odnosno oplodnja (IFV) mogla donijeti trojke? Kada je in vitro oplodnja bila u začecima, blizanačke trudnoće su bile česte, jer se u maternicu više embrija stavljalo kako bi se povećale šanse za trudnoću. 
Danas je taj postupak napredovao i umeću se samo dva embrija u maternicu, a raspravlja se i o mogućnostima da se stavlja samo jedan, ovisno o godinama žene. Statistike pokazuju da su 15 od 1.000 trudnoća u Velikoj Britaniji blizanačke, a te statistike uključuju trudnoće in vitro i one prirodnim putem. 
3. Mokrenje nakon seksa može spriječiti trudnoću: Netačno 
Dugo sjedenje na školjki nakon seksa ne znači da će spermiji otploviti zajedno s vodom iz zahodske školjke. Ali, vjerovanje da će žena trudnoću spriječiti ukoliko se odmah pomokri vrlo je uobičajen mit. 
Čak trećina ljudi, prema nekim istraživanjima, vjeruje da mokrenje nakon seksa, pranje vagine ili čak vježba nakon seksa, mogu spriječiti trudnoću. Zapamtite, urin izlazi kroz mjehur pa uretru, koja je tačno iznad vaginalnog otvora. I urin definitivno ne služi kao kontracepcijsko sredstvo. 
4. Žene su, za razliku od muškaraca, češće neplodne: Netačno 
Nasuprot uvriježenom mišljenu u stvarnosti, kod neplodnih parova, neplodno je oko 40 posto muškaraca i četrdeset posto žena. Kod deset posto faktor neplodnosti su muški i ženski problemi zajedno, a preostalih deset posto slučajeva nemaju objašnjen uzrok. 5. Ako ste dobili jedno dijete, moći ćete i drugo: Tačno/ Netačno 
Ako ste dobili jedno dijete, to ne mora biti garancija da se problemi neplodnosti neće pojaviti i da ćete sigurno moći dobiti drugo. 
Ovaj problem se zove sekundarna neplodnost, a može biti povezana s brojnim faktorima, uključujući starosnu dob, promjene u težini, držanje dijeta, ali i opće zdravstveno stanje. 
6. Mobiteli ubijaju spermije: Tačno 
Neka istraživanja dokazala su povezanost korištenja mobitela i kvaliteta spermija. Američko društvo za reproduktivnu medicinu potvrdilo je da muškarci koji više od četiri sata dnevno razgovaraju na mobitel imaju manje spermija od onih koji ne razgovaraju toliko dugo na mobilni telefon. 
Druga studija američkih i indijskih liječnika pokazala je kako muškarci koji razgovaraju četiri sata na mobilni telefon dnevno imaju 25 posto manje spermija od onih koji nikada ne koriste mobitel. 
I nemojte misliti da nošenje mobitela u džepu ne škodi. Mađarski naučnici tvrde da i samo nošenje mobitela može štetiti. 
7. Stres uzrokuje neplodnost: Netačno 
Velike količine stresa jedan su od razloga nemogućnosti začeća, ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da vjerovatno nećete imati seksualne odnose kada ste pod većim stresom. 
Ali, direktan uzrok neplodnosti vjerovatnije je klinički, prije nego psihički. To ne znači da se ne biste trebali boriti protiv stresa kako biste povećali šanse za začeće. Oslobođeni stresa svakako ćete biti opušteniji i imat ćete više vremena posvetiti se jedno drugome. 
8. Svi drugi ostaju trudni bez puno muke: Netačno 
Neplodnost nije rijedak zdravstveni problem kod žena i muškaraca. Prema američkom Nacionalnom centru za zdravstvenu statistiku, približno 4,5 miliona parova iskusi neplodnost svake godine. Međutim, manje od dva miliona neplodnih parova traži ljekarsku pomoć.

Istine i zablude: Osam činjenica o plodnosti i neplodnosti

Bebina koža je izuzetno osjetljiva. Njen površinski sloj je mnogo nježniji, potkožno masno tkivo tanje, aktivnosti žlijezda lojnica i znojnica još nisu u potpunosti razvijene, sadržaj masti je manji, a vode ima nešto više. 
Zato se bebina koža mnogo brže isušuje, podložnija je infekcijama, negativnom djelovanju Sunčeve svjetlosti i mehaničkih nadražaja. Zbog svega toga ne treba vas zabrinjavati ako se na koži pojave bubuljice, sitne tačkice ili ojed. I bebe imaju problema s kožom, evo kako im možete pomoći. 
Osip od vrućine 
Male crvene bubuljice ili plikovi nastaju iritacijom kože usljed preobilnog znojenja prilikom vrućeg, vlažnog vremena. Najčešće se pojave ispod brade, na gornjem dijelu grudnog koša i po rukama, a posebno s unutrašnje strane lakta, a mogu i u mekanim pregibima na zadnjoj strani koljena. 
Osip se pojačava ako je dijete obučeno u sintetiku, a može biti i posljedica visoke temperature usljed bolesti. Za osip od vrućine karakteristično je da nestane sam, nakon dan-dva. Djetetu možete pomoći redovnim tuširanjem i primjerenom odjećom. Liječenje po pravilu nije potrebno. 
Ljuštenje i suha koža 
Suha koža, koja se ljušti u manjim ljuskama, pojavljuje se na rukama i nogama, naročito tabanima kod beba starih dvije ili tri sedmice. To je izuzetno izraženo i javlja se kod beba koje su prošle termin. Pomaže ako za umivanje koristite vrlo blagi sapun, jer oni s višim pH kožu jako isuše. 
Upravo je to razlog zašto je izuzetno važno da uvijek koristite samo dječiju kozmetiku. Ako dijete ima izuzetno suhu kožu, dajte mu dosta tečnosti, primjereno ga odijevajte i obavezno mu nakon kupanja namažite tijelo dobrom hidratantnom kremom. Ne koristite agresivne sapune ili pjene za kupanje, jer isušuju kožu. Kod djece koja više ne koriste pelene bit će dovoljno umivanje vodom. 
Neonatalni plikovi - milije 
Iza latinskog imena skrivaju se crvenkaste bubuljice, koje povremeno imaju žućkast srednji dio. Najčešće ćete ih primijetiti na licu, ali i po tijelu. Ima ih većina novorođenčadi. Bubuljice ne treba liječiti, jer obično nestanu same od sebe. Djeci ne smetaju. 
Neonatalne bubuljice 
Prilikom rođenja, u prvim danima, prvim nedjeljama i prvim mjesecima oko 20 posto novorođenčadi ima bubuljice. Te neonatalne bubuljice ne znače da će se vaše dijete cijeli život boriti s lošom kožom. Ako budete kožu djeteta njegovali redovnim umivanjem vodom i vrlo blagim sapunom, brzo će nestati.

Kako njegovati osjetljivu kožu novorođenčadi

Zbog sumnje o prevelikoj količini štetnih tvari, proizvođači igračaka s tržišta godišnje povlače na milione igračaka, najčešće proizvedenih u Kini. Stručnjaci kažu da su, iako to nije pravilo, skuplje igračke ipak kvalitetnije i sigurnije, a najopasnije su one koje se prodaju po raznim štandovima i tržnicama, jer se takva roba najteže kontrolira. Jedan od pokazatelja sigurnosti igračaka je i oznaka sukladnosti CE.
Ta se oznaka obično nalazi na samoj igrački ili deklaraciji te označava da je proizvod prošao kontrolu i zadovoljio standarde.

Zdravo dijete: Česte upale uha - treba provjeriti sluh

Zdravo dijete: Nije život pod staklenim zvonom

Čime vas vaša beba može neprijatno iznenaditi

Kako prepoznati hiperaktivno dijete

Vodič za kupovinu dječijih igračaka

Avantura u zraku s bebom: Savjeti za putovanje avionom

Zimske radosti: Je li vrijeme da dijete stane na skije

Djeca do četiri godine starosti smiju se i do 500 puta na dan

Kako smiriti agresivno dijete

Povećavaju li slatkiši hiperaktivnost

5 najčešćih roditeljskih grešaka

Kako prepoznati koju vrstu kašlja dijete ima

Moderni roditelji: 10 stvari koje treba znati o očinstvu

Istine i zablude: Osam činjenica o plodnosti i neplodnosti

Kako njegovati osjetljivu kožu novorođenčadi

Šta znači oznaka CE na igračkama

Naša tema

Zdravo dijete: Česte upale uha - treba provjeriti sluh

Zdravo dijete: Nije život pod staklenim zvonom

Čime vas vaša beba može neprijatno iznenaditi

Kako prepoznati hiperaktivno dijete

Vodič za kupovinu dječijih igračaka

Avantura u zraku s bebom: Savjeti za putovanje avionom

Zimske radosti: Je li vrijeme da dijete stane na skije

Djeca do četiri godine starosti smiju se i do 500 puta na dan

Kako smiriti agresivno dijete

Povećavaju li slatkiši hiperaktivnost

5 najčešćih roditeljskih grešaka

Kako prepoznati koju vrstu kašlja dijete ima

Moderni roditelji: 10 stvari koje treba znati o očinstvu

Istine i zablude: Osam činjenica o plodnosti i neplodnosti

Kako njegovati osjetljivu kožu novorođenčadi

Šta znači oznaka CE na igračkama