Potpuno nepoznata osoba prilazi mu s makazama u ruci (za koje ste mu, vjerovatno, govorili da su opasne) pa nije ni čudo što se dijete vrpolji u stolici, pognuto, preplašeno ili uplakano. Sljedeći savjeti vam mogu pomoći da šišanje ne postane prava mora...
1. Objasnite djetetu da će kosa ponovo porasti
Neka djeca na šišanje gledaju kao što bi gledala i na siječenje bilo kog dijela tijela. Pomozite mu da shvati da šišanje ne boli i da kosa ponovo poraste, pa će, možda, prestati da brine o tome. 
2. Otvorite frizeraj za lutke i plišane mede
Igrajte se frizera uz pomoć dječijih makaza (dijete vjerovatno neće moći da siječe makazama, ali će mu biti zabavno), češlja, četke i peškira. Otvorite frizerski salon ispred velikog ogledala i dajte djetetu da sređuje frizuru svojim plišanim mušterijama. Objasnite mu da ipak, medi, kosa neće ponovo porasti ako ga bude šišao.
3. Odaberite frizerski salon u kojem se trude da udovolje djeci
U ovakvim salonima frizeri imaju mnogo više strpljenja sa neodlučnim mušterijama nego u salonima koji samo ponekad šišaju djecu. U nekima čak ima ogrtača veselih boja, video kaseta, stolica za djecu i igračaka, da se djeca zabave dok čekaju.
4. Posjetite frizerski salon i neka vaše dijete gleda frizera kako šiša drugu djecu
Posjetite frizerski salon da bi dijete gledalo (sjedeći vama u krilu) kako se druga djeca šišaju. Nadamo se da će se, kad bude vidjelo da su druga djeca ostala čitava, uvjeriti u to da mu ne prijeti opasnost. Još bolje bi bilo da se i sami ošišate dok dijete to gleda sa strane. Iskoristite priliku da upoznate dijete sa frizerom kako mu on ne bi bio potpun stranac.
5. Vodite računa o raspoloženju djeteta
Ne zakazujte šišanje onda kada je dijete obično mrzovoljno, umorno ili gladno ili kada je kod frizera gužva i kada zaposleni u salonu žure.
6. Preskočite pranje kose
Malom djetetu može biti nezgodno i može se uplašiti pranja kose u salonu (dovoljno je što kod kuće mora da pere kosu). Neka frizer pokvasi djetetu kosu prskalicom, da ne bi doživjelo traumu zbog šamponiranja kose.
7. Držite dijete u krilu
U toj velikoj, visokoj stolici mnoga se djeca ne osjećaju ugodno. Ni vama, a ni frizeru možda neće biti zgodno da vam djete za vrijeme šišanja sjedi u krilu, ali bi to prvo iskustvo sa šišanjem učinilo mnogo prijatnijim. Držite dijete u krilu okrenuto ogledalu dok mu frizer šiša prednji dio glave, a zatim ga okrenite ka sebi da bi frizer mogao da mu podšiša kosu sa potiljka.
8. Mali trud nagradite velikom pohvalom
Pohvalite dijete ako makar malo sarađuje. Budite darežljivi s pohvalama i uzdržite se kritike čak i ako se ono tokom šišanja bude opiralo.
9. Ošišajte ga sami
Ako djete odlučno odbija da se šiša kod frizera, pokušajte ga ošišati sami. Nabavite časopis sa dječijim frizurama i makaze za šišanje (nikako obične makaze) i, da ne biste pretjerali, šišajte malo pomalo.

Kako kod djeteta razbiti strah od šišanja

Mnoga mala djeca razvijaju navike kao što su sisanje palca, udaranje glavom ili zadržavanje daha, kojima pribjegavaju obično kada su ljuta, uznemirena, kada im je dosadno ili prosto kada imaju potrebu da im bude prijatno.
Ove navike su uobičajene i neškodljive, ali one često zabrinjavaju roditelje. Iako ih dijete obično preraste do četvrte godine, ponekad ih je teško iskorijeniti.
Sisanje palca i cucle
Oko polovine svih trogodišnjaka sisa palac, a neki od njih to i dalje rade u šestoj i sedmoj godini. Djeca koja uporno sisaju palac postepeno mogu da gurnu naprijed prednje zube. Stalno sisanje omiljene igračke ili dekice može imati isti efekat. Međutim, osim ako se navika nastavi poslije šeste godine, zubi neće biti trajno iskrivljeni. 
Manje je vjerovatno da će sisanje cucle dovesti do krivljenja zuba, stoga ako beba pokazuje znake redovnog sisanja palca, možda bi bilo dobro da joj ponudite cuclu. Možda ćete podstaknuti dijete koje uporno sisa palac da se odrekne te navike ako mu ponudite malu nagradu.
Udaranje glavom, valjanje i ljuljanje
Tokom prve godine života mnoga djeca razvijaju naviku ritmičkog valjanja na rukama i nogama u krevecu, ljuljanja glave s jedne strane na drugu ili udaranje glavom o naslonjač. Obično će to raditi prije nego što zaspu ili kada se probude, a valjanje je često tako naglo da se krevetac pomjera.
Iako je to uznemirujuće za gledanje i za slušanje, zaista ne treba da brinete o tome. Bebe i mala djeca koja to rade rijetko se povrijede. Ovakva ritmička ponašanja gotovo uvijek nestaju do treće ili četvrte godine djeteta.
Neki mališani razvijaju jednako zabrinjavajuću naviku udaranja glavom o tvrdu površinu tokom dana, obično da bi izrazili bijes ili dosadu. Ako ignorirate tu naviku, ona će na kraju i nestati.
Ipak, udaranje glavom ili valjanje koje počinje kod starije djece ili se nastavlja poslije četvrte godine treba ozbiljnjije shvatiti.
Napadi zaustavljanja daha
Neka mala djeca zadržavaju dah kada ih nešto boli ili kada su bijesna. To mogu da rade do pola minuta, a ponekad će se i onesvijestiti. Čim se to desi, dijete će automatski početi ponovo da diše i neće mu biti ništa.
Ali, ako vi reagirate, ili ako se uspaničite, ono će brzo otkriti da je to izvrstan način da privuče pažnju. Zato ignorirajte ovu vrstu napada što je više moguće i oni će vjerovatno prestati do djetetove četvrte godine.

Šta da se radi kad dijete zaustavlja dah

Bolovi i druge tegobe pri mokrenju često su posljedica infekcije mokraćnih puteva. Ove infekcije su vrlo česte kod djece starije od dvije godine, a mnogo su češće kod djevojčica nego kod dječaka. 
Znaci upozorenja 
* Promijenjen izgled urina (normalan urin je bistar, svijetao i boje slame); 
* Bolovi u donjem dijelu stomaka; 
* Svrab u predjelu genitalija, ojedi; 
* Bolovi pri mokrenju; 
* Uprkos nagonu za mokrenjem, izlučuje se neznatna količina urina; 
* Često mokrenje bez prepoznatljivog razloga; 
* Nekontrolirano mokrenje, naprimjer, pri kašljanju, kihanju, trčanju ili smijanju; 
* Dodatan simptom: neobjašnjivi gubitak težine i/ili zamućen vid. 
Znaci za uzbunu 
* Dijete ne može mokriti, iako mu je bešika puna; 
* Često mokrenje, praćeno visokom temperaturom i/ili bolovima neposredno iznad struka; 
* Krv u mokraći; 
* Bolovi u predjelu genitalija. 
Uzroci bolesti 
Infekcija nastaje prenošenjem enterobakterije (najčešće Escherichia coli) u krvnu struju putem crijevne sluznice. Upalu uzrokuju mikroorganizmi koji obično dolaze s površine tijela i crijeva, a rjeđe iz krvi. Escherichia coli je bakterija koja najčešće uzrokuje mokraćne infekcije. 
Liječenje infekcije 
Liječenje je ciljano, prema rezultatima analize urina. Kod mlađe dojenčadi, nužno je bolničko liječenje, jer se antibiotici daju intravenozno. Jako je važno da liječenje traje dovoljno dugo (najčešće 14 dana), ovisno o nalazima.
Način liječenja ovisi o dobi djeteta, težini infekcije, rezultatima pretraga. Lakše infekcije mogu se liječiti i kod kuće, uz stalne kontrole, a dijagnostika se u tom slučaju provodi ambulantno.
Vrste prevencije 
Neodgovarajuća higijena urogenitalne regije najčešći je uzrok pojavi i širenju uroinfekcije. Posebno treba voditi brigu o maloj djeci i dojenčadi koja nose pelene, gdje su crijevne bakterije stalno prisutne, što lako dovodi do infekcije mokraćnih puteva, posebno kod djevojčica. 
Zato je važno pelene mijenjati odmah nakon vršenja velike nužde te cijelo područje (uvijek u smjeru od mokraćne cijevi prema anusu) temeljito oprati. Ako se infekcije ponavljaju, bolje je tuširanje nego kupanje. Bakterija prisutna u vodi za kupanje može lako ući u mokraćnu cijev. 
Stariji bi trebali usvojiti naviku mokrenja svaka dva do četiri sata. Mokrenje ispire bakterije iz mokraćne cijevi, sprečavajući ih da dođu do mokraćnog mjehura. 
Treba piti što više tekućine, što pomaže ispiranju bakterija iz urinarnog trakta. Starija djeca obavezno trebaju nositi pamučni veš.

Često mijenjanje pelena, manje šansi za urinarnu infekciju

Kada vičete, djeca ne razumiju šta govorite

Naučite promatrati svoje dijete: žmirka li ili stišće oči dok gleda televiziju, nakrivi li glavu dok promatra neki predmet, prinosi li igračku vrlo blizu očima - otkrijte radi li se o prolaznom poremećaju ili je, ipak, potrebno odvesti dijete oftalmologu i provjeriti stanje vida. Specijalista će ustanoviti da li se vid razvija normalno ili postoji odstupanje. 
I ako se ne primijeti nikakav poremećaj, uputno je predvidjeti pregled već u prvoj godini života, naročito ako u porodici (roditelji, braća) postoje određena odstupanja (slabovidnost, kratkovidnost, astigmatizam i drugo).
Normalno, potpuni razvoja čula vida završava oko treće godine života. Upravo stoga prvi mjeseci su vrlo osjetljiv period u kojem su djetetove oči još u fazi razvoja i vrlo osjetljive na eventualne poremećaje. 
Ukoliko se poremećaj na vrijeme prepozna, a to znači upravo u najranijem djetinjstvu, ranim liječenjem postiže se vrlo učinkovito rješenje problema. Ponekad isti poremećaj može biti potpuno fiziološki - normalna razvojna faza, ili se pak razvija u pravi problem, ovisno o tome kako se očituje i u kojoj dobi. 
Zato, ako mama primijeti da nešto nije u redu, ne treba se odmah pretjerano uznemiriti, ali niti potcijeniti situaciju: već jedan pregled okuliste razriješit će dilemu - radi li se o normalnoj razvojnoj pojavi ili je potrebno liječenje. 
Svakako treba naglasiti da je praćenje razvoja vida od strane pedijatra neophodno u procjeni sveukupnog rasta i razvoja. No, čak ako i nema nikakvog vidljivog odstupanja, dijete treba već u prvoj godini pregled okuliste, a naročito ako već u obitelji ima članova koji imaju probleme s vidom.
Evo nekoliko signala koje treba uzeti u obzir pri praćenju razvoja vida i šta poduzeti.
Skretanje oka u u stranu - gleda "u križ"
* Kako se očituje 
Dijete svako malo strabira - jedno ili oba oka okrenuta su prema nosu (konvergentni strabizam), znatno rjeđe prema vanjskom očnom kutu (divergentni strabizam) ili prema gore. U ovom zadnjem slučaju naginje i glavu.
Uzrok: U prvih pet-šest mjeseci očni mišići nisu još savršeno razvijeni za svoju zadaću, stoga se događa da dijete ne uspije dovesti oba oka u istu osovinu i dobro uskladiti (koordinacija) pokrete očnih jabučica. U pitanju je razvojna pojava.
Šta učiniti: Ako problem postoji i nakon dobi od šest mjeseci i gledanje u križ se fiksira t.j. oko ostane stalno u istom položaju, dijete odmah odvesti ljekaru. Prvi postupak u liječenju obično se sastoji u zatvaranju "dobrog " oka (t.j onog koje ne strabira), kako bi se prisililo ono koje strabira da gleda dobro i na taj način razvija svoju funkciju gledanja.
Naime, u slučaju strabizma u mozak dolazi udvostručena slika koja se automatski isključuje, a koristi se samo ona koja dolazi iz zdravog oka. Zahvaljujući upravo ovoj činjenici može uspjeti da se oko na kojem postoji poremećaj (t.j strabizam), "prisiljavanjem na gledanje" popravlja i izravna. Ne uspije li se problem ispraviti na opisani način, nakon treće godine treba pristupiti hirurškom liječenju strabizma.
U slučaju da oba oka gledaju u križ, zatvaranje se oka može izbjeći, ali treba provoditi stalne kontrole kako bi se provjerilo postojanje spontanih naizmjeničnih pokreta oka (t.j treba provjeriti da se oba oka svaki put izmjenjuju u gledanju, što omogućuje razvoj njihove vidne funkcije). Nakon treće godine pristupa se hirurškom rješenju problema.
Javljaju se nehotične (ne voljne) oscilacije
Kako se očituje: Ritmički pokreti oka javljaju se bez utjecaja volje vodoravno ili vertikalno. Dijete često krene glavu na jednu stranu dok nešto promatra.
Uzrok: Ova pojave zove se nistagmus ("oči koje plešu", dancing eyes), a primjećuje se obično već u prvim mjesecima života kad dijete uči promatrati predmete. Ova pojava jest znak vidnog poremećaja, ali uzroci su različiti. Može se raditi o povremenom odstupanju u fiksaciji oka kao posljedici još nepotpune kontrole očnih mišića. U ovakvom slučaju govori se o esencijalnom mistagmusu što znači da još nisu dobro poznati mehanizmi koji ga određuju. No nistagmus može biti znak prave bolesti samog oka kao što je primjerice prirođena katarakta (zamućenje očne leće), visoke kratkovidnosti (myopia alta) ili bolesti mrežnice oka. Oscilacije nastaju zbog toga što se oko miče u traženju točaka koje mu omogućuju da bolje vidi dok mu promjena položaja glave pomaže da bolje gleda.
Šta učiniti: Radi se o jednom simptomu kojem uzroci mogu biti vrlo različiti, te se stoga i liječenje odvija ovisno o uzroku.
Esencijalni nistagmus naginje vremenom poboljšanju sam po sebi, ali ako ga prati i abnormalni položaj glave, može se pristupiti intervenciji na očnim mišićima i na taj način riješiti problem. Tako se automatski uspostavlja pravilan položaj.
Ako je nistagmus posljedica slabovidnosti zbog jake kratkovidnosti (myopia alta) dijete dobije odgovarajuće naočale. Zanimljivo je kako bebe u dobi 6-7 mjeseci dobro prihvataju nočale. U slučaju katarakte problem se rješava hirurški, a ako je u pitanju bolest mrežnice oka, okulista će odrediti liječenje ovisno o uzroku koji je do nje doveo.
Jedno oko je veće od drugoga
Kako se očituje: Jabučica jednog oka izgleda veća nego što je normalno. Radi se prirođenoj mani koju najčešće uoči pedijatar odmah nakon poroda, pri prvom pregledu.
Uzrok: Ako je razlika u veličini jednog oka prema drugom mala, može se raditi o konstitucionalnoj osobini. Ako je međutim razlika veća, uzrok može biti prirođeni glaukom, ozbiljna bolest koja se očituje povišenjem pritiska unutar oka (intraokularni pritisak). Poremećaj je posljedica malformacije u strukturama koje odgovorne za odvođenje tekućine (očne vodice) koja se nakuplja i pritiskom na očni živac na kraju dovodi do njegovog oštećenja (atrophia n. optici). Izrazito velike oči sa sjajnom velikom rožnicom (megacornea) pobuđuju sumnju na glaukom i pedijatar će vjerovatno i takvo dojenče uputiti na pregled.
Šta učiniti: Glaukom se liječi primjenom lijekova, a u težim slučajevima hirurškim zahvatom. Najvažnija je rana dijagnoza.
Na zjenici se nalazi sjajna točkica
Kako izgleda: Opaža se bijeli odsjaj u unutrašnjosti zjenice oka.
Uzrok: Može se raditi o promjeni na očnoj leći - potpuna ili djelimična katarakta (zamućenje leće). Vrlo je važna tačna dijagnoza jer poremećaj može ponekad biti od manjeg značenja ili pak može uzrokovati ozbiljno oštećenje vida.
Šta učiniti: Čim se primijeti bilo kakova točkica na zjenici, makar i vrlo mala, odmah treba odvesti dijete okulisti da se otkrije pravi uzrok. Ako je u pitanju katarakta, liječenje je operativno.
Zjenica se u mraku dobro ne proširi 
Kako se to očituje: Normalno, u mraku ili polumraku zjenica se širi, a na svjetlu sužava. Radi se prirodnom fenomenu, no ponekad se jedna od zjenica ne širi jednako kao druga.
Uzrok: Može se raditi o normalnoj razlici (fiziološkoj), ili je u pitanju takozvana epipupilarna membrana - prirođeni ostatak tkiva koje priječi normalno širenje zjenice.
Šta učiniti: Ako je membrana neprozirna, treba je hirurški odstraniti.
Ako dijete stišće oči 
Kako se očituje: Dijete gledajući televiziju ili listajući slikovnicu prilazi blizu televizoru ili prinosi knjigu blizu očima da bi bolje vidjelo. Pri tome ili stisne oči, ili pak žmirka ponekad se javi ritmičko zatvaranje očnih vjeđa -pojava se očituje kao tik (nehotično treptanje) ili pak dođe do skretanja jednog oka.
Uzrok: Može se raditi o smetnji refrakcije (koja se očituje tako da slika ne pada na mjesto najoštrijeg vida na mrežnici oka na pravilan način), a to znači kratkovidnosti (myopia), dalekovidnosti (hypermetropia) ili astigmatizmu (nepravilnosti u zakrivljenosti rožnice).
Smetnje refrakcije očituju se oko 2-3 godine jer prije te dobi je normalno da dijete nema savršen vid ("šest šestina") jer je on još u razvoju. Ako se radi o dalekovidnosti, dijete čak iskreće oko jer ne uspijeva dovesti sliku u fokus (žarište), te stoga pokušava akomodacijom izazvati pojačanu konvergenciju t.j. skretanje jednog oka. Poremećaji u refrakciji često su obiteljska pojava. Ako je jedan od roditelja jače kratkovidan, uputno je voditi dijete na redovne kontrole vida, čak i ako nije primjetno nikakvo odstupanje.
Svi problemi smetnji refrakcije rješavaju se odgovarajućim optičkim lećama t.j. nošenjem naočala, koje se kasnije, u djetetovoj odraslijoj dobi, ovisno o mišljenju okuliste, mogu zamijeniti kontaktnim lećama.
Dijete pogledom ne prati kretanje prsta
Kako se očituje: Već u dobi od 3-4 mjeseca dojenče normalno počinje promatrati predmet koji se stavi pred njega u razini očiju na udaljenosti oko 40 cm i više, ili prst koji se kreće. Ako dijete ne prati, treba ispitati o kakvom se problemu radi.
Uzrok: Ovakvo ponašanje djeteta može imati više uzroka: kašnjenje u psihomotornom razvoju može biti jedan od njih - dijete kao da nije zainteresirano. Može se raditi o prirođenoj paralizi nekih očnih mišića ili pak o jednom obliku strabizma kao primjerice traumatski strabizam zbog udarca u oko (prve igračke moraju biti iznimno lagane, krevetić mora biti obložen).
Šta učiniti: Paraliza mišića trebala bi se razriješiti sama po sebi (razvojna pojava), kao i strabizam koji je posljedica slučajne povrede. Bez obzira na uzrok, ako dijete ne prati predmete pogledom treba na to upozoriti pedijatra koji će prije svega savjetovati pregled, a sam procijeniti sveukupni psihomotorni razvoj djeteta.
Alergije
Pojačano izlaganje sunčevom svjetlu može biti uzrok nekim pojavama pojačane osjetljivosti (fotosenzibilizacija) koja se očituje crvenilom, suzenjem oka i svrbežom, tim više dijete često trlja oči.
Da bi se zaštitile oči i spriječila ovakva neugodnost, dijete mora imati na glavi šeširić i naočale za sunce, a ako se jave spomenute smetnje obično koriste kapi za oči na bazi antihistaminika i kortizona, što će odrediti ljekar.
Kupanje u bazenu 
Voda u bazenima sadrži puno hlora i može uzrokovati podražaj očiju koje se zacrvene i peku. Da bi se iritacija oka spriječila mogu poslužiti posebne očale, a ako do nje dođe, dobro će poslužiti kapi koje vlaže oko (naprimjer "umjetne suze").
Na plaži 
Dijete se igra u pijesku, ruke su mu prljave, potom nehotice protrlja oči. Sitno zrnce pijeska lako dođe u oko i izazove crvenilo i nadražaj očne spojnice. Nabolje je isprati oko čistom vodom, naravno pri tome najprije pogledati o čemu se radi.
... i važan savjet: na putovanju, liječenje se ne smije prekidati. Neki lijekovi moraju se uzimati bez prekida ako je oftalmolog tako odredio, a također nastaviti držati oko zatvoreno ("okluzija- flaster") ili nositi očale. U protivnom na kraju praznika liječenje treba početi ispočetka.

Zdravo dijete: Zašto su prve tri godine najvažnije za razvoj vida

Poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivni poremećaj (ADHD) zahvata tri posto mališana i češći je kod dječaka nego djevojčica. ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove "zločestoće". To je stvarni, biološki uvjetovan poremećaj. 
Prehrana igra vrlo bitnu ulogu kod hiperaktivne djece pa je vrlo važno obratiti pažnju na sljedeće:
Uravnotežena hrana
Svi članovi porodice trebali bi jesti uravnoteženo i držati se glavnih obroka. Cjelovita hrana - neprerađene žitarice, integralni hljeb, tjestenina, smeđa riža, grah, grašak, leća, mlijeko i mliječni proizvodi, svježe voće i povrće, umjerene količine mesa, ribe i jaja osigurat će sve ono što je potrebno organizmu u razvoju. 
Bitno je naglasiti da se prehrana treba sastojati od neprerađene ili minimalno prerađene hrane.
Glikemijski indeks
Neka djeca dobro će reagirati na prehranu koja se bazira na niskom glikemijskom indeksu - riječ je o vrijednosti koja govori o brzini oslobađanja šećera u krvi iz konzumirane hrane. 
Ovakva hrana, poput cjelovitih žitarica, voća, povrća, orašastih plodova - održavat će konstantan nivo šećera u krvi i spriječiti njegovo naglo padanje i spuštanje, što djecu zna učiniti razdražljivima.
Dodaci hrani 
Djeca s ADHD sindromom i njihovi roditelji obično zahtijevaju dodatne nutrijente (kalcij, magnezij, kalij, cink, selen, beta-karoten, vitamin B, E i C i esencijalne masne kiseline kao što su omega-6 i omega-3) kako bi se mogli nositi s dodatnim stresom, kojem su njihova tijela i živčani sistem svakodnevno izloženi.
Ne aditivima 
Hrana djece s poremećajima u pažnji trebala bi biti neprerađena. To znači da treba smanjiti unos hrane s umjetnim bojama, pojačivačima okusa i prezervativima koji se upotrebljavaju u svakoj obrađenoj namirnici. 
Iako je teško danas izbjeći umjetne dodatke hrani, čitanjem sastojaka na proizvodima i pažljivim izborom, na vašem djetetu uskoro bi mogli primjetiti promjene na bolje.
Šećer 
Godinama je šećer smatran glavnim krivcem kao uzrok za pojavu hiperaktivnosti kod djece. Pa ipak, istraživanja su pokazala da kod ADHD sindroma veću ulogu igraju aditivi u hrani s velikim udjelom šećera (obojena hladna pića), nego šećer sam po sebi.
Prehrambene navike 
Djeca sa ADHD sindromom često razvijaju averziju prema i žudnju za određenom hranom. Također imaju i povećanu potrebu za pijenjem tekućine. Važno je zapamtiti da obroci nikada ne bi trebali postati bojna polja. 
Prihvatite činjenicu da vaše dijete ne želi jesti određene namirnice, a samo ako izbjegava neke važne namirnice poput mlijeka - zamijenite ga s drugim izvorom kalcija - jogurtom, sezamovim sjemenkama, svježim sirom
Fizička aktivnost 
Tjelovježba je jedan od terapeutskih načina koje vi i vaše dijete trebate prakticirati kako bi smanjili utecaj ADHD sindroma - troši višak energije kojom vaše dijete pršti, jača mišiće i koordinaciju očiju, održava tijelo zdravim, sprečava depresiju i pomaže djetetu da se opusti. 
Lijekovi 
Ne postoji emotivnija tema za roditelje od ove kada je u pitanju liječenje ADHD sindroma. Pa ipak, o tome će najbolje odlučiti liječnik. Vrlo je važno da taj isti liječnik prati dijete dok god uzima lijek.

Zdravo dijete: Hrana liječi hiperaktivnost

Svijet je zahvatila nova moda zamrzavanja i skladištenja pupkovine tek rođene djece koja se kasnije koristi ako se dijete razboli. 
Matične ćelije pupkovine imaju potencijal da diferenciraju u različita tkiva, a na listi bolesti za koje su matične ćelije dobro rješenje trenutno je nekoliko desetina. Riječ je o bolestima na području hematologije i onkologije, uključujući i neke nasljedne bolesti. 
U nekim se zemljama matične ćelije pupkovine mogu uzimati i pohranjivati samo u javnim bolnicama, dok je u drugima postupak komercijaliziran, ali se svugdje naplaćuje.
U takvim centrima uzimanje matičnih ćelija iz pupkovine i posteljice košta oko 1.000 eura. Uzorak krvi bogat matičnim ćelija zamrzava se na temperaturi tekućeg nitrogena od minus 196 stepeni, a čuvanje tog dragocjenog biološkog materijala košta 75 eura godišnje. Većina klinika matične ćelije čuva 20 godine, pa ukupna cijena iznosi oko 2.000 eura. 
Šta su matične ćelije 
Zovu ih čarobnim sjemenom jer su iz embrija starog nekoliko dana sposobne razviti se u svih 220 vrsta tjelesnih tkiva. Embrionalne matične ćelije u budućnosti bi se mogle koristiti u tretmanu nizu bolesti uključujući dijabetes, srčana oboljenja, Parkinosnovu i Alzheimerovu bolest. 
Osim iz embrija, matične ćelije mogu se dobiti iz leđne moždine, pupkovine i posteljice, ali smatraju da one imaju slabiji terapeutski potencijal nego embrionalne matične ćelije. 
Šta krije pupkovina
Krv je bogat izvor matičnih ćelija sposobnih da se razviju u različita tjelesna tkiva. 
Mogući rizici 
Britansko kraljevsko udruženje obstetičara i ginekologa nedavno je izdalo upozorenje kojim je upozorilo na moguće opasnosti te prakse kada se matične ćelije uzimaju iz posteljice ili to radi nedovoljno kvalificirano i preoptrećeno medicinsko osoblje. 
Opravdanost postupka 
Stručnjaci smatraju da je skladištenje matičnih ćelija opravano kod beba koje potječu iz porodica u kojima postoji neki nasljedni poremećaj koji bi se mogao liječiti pomoću matičnih ćelija dobivenih iz pupkovine. Neki stručnjaci ističu važnost pohrane matičnih ćelija i za potencijalno liječenje malignih oboljenja. 
Dizajnirane bebe 
Prvi dizajnirana beba bio je Adam Nash, rođen u oktobru 2000. godine. Adamova starija sestra Molly bolovala je od Fanconijeve anemije, rijetke bolesti krvi i imunološkog sistema i u njenom slučaju jedini spas mogla je biti transplantacija matičnih ćelija iz donatora koji joj je genetski kompatibilan. 
Njeni roditelji su stoga začeli Adama putem umjetne opolodnje, a zatim je embrij podvrgnut predimplanatcijskoj genetskoj dijagnostici te je naposljetku usađen u majčinu maternicu. 
Mali Adam rođen je zdrav, a ljekari su zatim uzeli matične ćelije iz njegove pupkovine te ih presadili bolesnoj Molly. Sličan je bio i slučaj maloga Britanca Jamieja Whitakera, rođenog u julu 2003. godine. 
Matične ćelije iz Jamiejeve pupkovine presađene su njegovom četiri godine starijem bratu Charliju, oboljelom od rijetkog i potencijalno smrtonsonog oblika anemije.

Fenomeni 21. stoljeća: Malične ćelije ili eliksir života

Intenzivan zadah iz usta, otok oko očiju s pratećim crvenilom, naročito izraženim nakon buđenja, mogu biti znak sinusitisa kod manje djece. U manjem broju javlja se i povišena temperatura, bolovi u predjelu lica, glavobolja, ponekad bolovi u stomaku, a veća djeca mogu se požaliti da ih bole svi zubi.
Paranazalni sinusi predstavljaju vazdušna polja u koštanim šupljinama, koja se nalaze u kostima lica i lobanje, a povezani su putem izvodnih otvora s nosnim putevima. Proces razvoja ovih šupljina odvija se tokom ranog djetinjstva i adolescencije. 
Sinusi se prazne u nosnu šupljinu putem malih otvora, koji se lako mogu zatvoriti i pri manjem otoku sluznice. Tokom prvih nekoliko godina života češće se javlja infekcija maksilarnih i etmoidnih sinusa, u odnosu na druge, kao što su sigmoidni, mastoidni i čeoni sinusi, koji bivaju značajni nakon 10. godine života. 
Dominira pojačano stvaranje sluzi u koštanim šupljinama. Povećanim stvaranjem i zadržavanjem sekreta u ovim šupljinama stvaraju se uslovi za nastanak bakterijske ili virusne infekcije. 
Na upalu sinusa ukazuju produžene infekcije gornjih respiratornih puteva, bez znakova oporavka i nakon sedam do deset dana, kašalj i /ili stalno lučenje sluzi iz nosa. 
Kašalj je obično vlažan, pogoršava se prilikom uspavljivanja i nakon buđenja, jer djeca kašljem pokušavaju očistiti disajne puteve. Nekada se javlja i hrkanje, koje ometa san, što doprinosi dodatnoj iscrpljenosti. 
Dijagnoza se obično postavlja kliničkim pregledom, a ponekad je potrebna i konsultacija s otorinolaringologom. Komplikacije sinusitisa mogu biti ozbiljne i teške. 
Zbog anatomske bliskosti najčešće su komplikacije su na susjednim strukturama kao što su orbita, mozak, kavernozni sinus, kao i korijeni zuba gornje vilice.

Zdravo dijete: Curi nos - ima li upalu sinusa

Iako roditelji, a još češće bake i djedovi, često puštaju djecu da varaju u igrama, stručnjaci to ipak ne preporučuju.
Kroz igru djeca uče životna pravila, a ako ih pustite da varaju, to im daje pogrešnu poruku. Kako bi dijete imalo priliku pobjeđivati, igru treba prilagoditi njegovoj dobi. Zato treba znati:
* Uz dječiju pomoć moći ćete i sami izraditi svoju igru i odrediti pravila. Za igre na ploči dovoljan vam je karton na kojem ćete nacrtati polja.
* Djeca koja ne razumiju pravila mogu pomagati. Mlađe dijete može bacati kockicu što će mu se činiti važnim jer donosi sreću.
* Petogodišnjaci mogu uživati u igrama koje sadrže slova i brojke, a to im pomaže da se pripreme za školu.
Djeci od tri i četiri godine svidjet će se igra Krokodil zubar, u kojoj je cilj otkriti koji zub boli krokodila te ga zatim pažljivo izvaditi, pazeći da se ne naljuti i ugrize. 
Mlađima će se svidjeti i Memory, igra u kojoj je potrebno zapamtiti parove sličica te Crni Petar i Čovječe, ne ljuti se. U ovim igrama mogu uživati i nešto starija djeca.

Ne puštajte djecu da pobjeđuju u igrama

Djeca su, baš kao i odrasli, izloženi stresu zbog tempa savremenog života. Oni ga često teže podnose nego odrasli. Dječija psiha je krhka i ranjiva, a teret koji maleni moraju podnijeti pretežak je ponekad i za odrasle.
Najvažnije je, ipak, da roditeljima ne promaknu prvi signali koji ukazuju na to da je dijete pod stresom.
Djeca pod stresom mogu biti zbog raznih stvari: vrtića, vršnjaka, a i vi možete u kuću donijeti stres s posla. Dječiji psiholozi izdvojili su simptome dječijeg stresa, koje nipošto ne treba zanemarivati. 
Ukoliko ih primijetite obavezno razgovarajte s djetetom, a ako mislite da se niste u stanju sami izboriti s novonastalom situacijom, potražite pomoć psihologa. 
* Osjećaj usamljenosti - Dijete ima jak osjećaj da se udaljava od porodice i prijatelja, da niko na njega ne obraća pažnju, da se ni po čemu ne izdvaja iz gomile. Kada mu se obratite, ne želi razgovarati i ponaša se kao da ga niko ne razumije. 
* Nesigurnost - Maleno se odjednom počinje nelagodno osjećati u društvu ljudi sa kojima je ranije bilo u normalnim odnosima. Kad god mu se neko obrati ili mu postavi pitanje, ono odgovara stidljivo i kratko. 
* Umor i poremećaj sna - Stalno se osjeća umornim, tromo je i samo se povlači po kući. Uprkos tome, teško mu je zaspati i dugo se uvečer prevrće po krevetu.
* Strah od tišine - Dijete se osjeća neprijatno ako oko njega vlada tišina. Zato bez prekida nešto priča ili u sobi pojačava televizor. Dešava se i suprotno: trza se na svaki šum i burno reagira na jake zvukove. 
* Loš apetit - Gubi interesovanje za hranu. Tu postoje dvije krajnosti: bez apetita, samo uz vaše usrdno nagovaranje pristaje pojesti jelo koje je inače ranije voljelo ili automatski trpa u sebe sve što mu servirate. 
* Problemi s koncentracijom i pamćenjem - Dešava se da zaboravi o čemu ste pričali prije pet minuta.
* Nema želju da komunicira s ljudima - Gubi interesovanje za vršnjake. Nervira ga pažnja ljudi koji ga okružuju. 
* Kolebanje raspoloženja - Periode dobrog raspoloženja začas zamijeni plač. Nerijetko brizne u plač bez ikakvog povoda. Isto je i sa smijehom.
* Razdražljivost - Dijete gubi samokontrolu. U svakom trenutku, zbog najmanje sitnice, može planuti, pobjesniti i oštro odgovoriti. 
* Nemir - Primjećujete da vašeg mališana ne drži mjesto: vrpolji se, stalno nešto premješta, čupka kosu ili odjeću.

Kako ćete prepoznati da su djeca pod stresom

Već dijete od dvije godine može početi uživati u skijanju, međutim to je vrlo individualno, odnosno ovisi o tome koliko je dijete uopće zainteresirano za teške pancerice i skije. 
Nemojte forsirati dijete, pustite ga da uživa u snijegu i neka samo diktira tempo kada će i koliko dugo skijati. Najbolja opcija za to prvo skijanje su one plastične skije koje se vežu na čizme. Djeci daju osjećaj sigurnosti, a tim skijama ne mogu razviti veću brzinu da bi se povrijedili.
S tri godine dijete može obući svoje prve skije i prionuti na ozbiljnije treninge. Osnovno je da je dijete samostalno u kretanju u pravoj skijaškoj opremi (bez štapova, ali sa svom propisanom zaštitom u vidu kacige, naočala, kombinezona i rukavica), da stabilno stoji na skijama (pravim, najkraćim mogućim) i da samo ima veliku želju za boravkom na snijegu. 
Ako se odlučite za školu skijanja, važno je da je dijete upoznato s boravkom među ostalom djecom bez mame i tate (da je socijalizirano). Bitno je da poštuje autoritet učitelja na nivou dobrog kućnog odgoja. Jasno, potreban je velik trud učitelja skijanja te da imaju iskustva u radu s tako malom djecom. 
Dijete u takvom okruženju nije na prestrmoj padini, ne može razviti opasnu brzinu, stalno je pod nadzorom i ima svu potrebnu pomoć. Osim toga, dijete brzo uči gledajući drugu djecu i oponašajući ih. Poželjno je da škola ima svu potrebnu opremu za tako malu djecu. 
Dijete s navršenih pet godina može normalno učiti u školi skijanja te je spremno savladavati sve tehnike.

S koliko godina dijete treba započeti sa skijanjem

Roditeljima ništa nije važnije od dobrobiti djeteta, pogotovo kad ne mogu biti kod kuće sa njim. Ali, kada se mama vraća na posao pred njom je velika i značajna dilema - kome povjeriti dijete. 
Vrtić ili dadilja? Kada je dijete starije od tri godine, odluka je lakša, jer su tada maleni već spremni da uđu u svijet vrtića. 
Trogodišnjaci su spremni krenuti u život grupe i od vršnjaka uzeti ono što je najbolje. Za one mlađe od tri godine, najbolja opcija je ostanak uz osobu koja je o njima brinula i tokom prve godine života. Ukoliko ste pred dilemom, pročitajte razloge za vrtić i dadilju i protiv njih.
Vrtić
Za:
* Stalna briga je osigurana, neće se dogoditi da zbog bolesti nema ko preuzeti dijete.
* Jaslice su pod kontrolom inspekcija i zadovoljavaju standarde kada je u pitanju opremljenost, zdravstvena zaštita i ishrana, te sigurnosne mjere za boravak djece.
* Zapošljavaju stručno osoblje.
* Djeci nude velik broj edukativnih materijala i podsticaja
* Pružaju mnogo mogućnosti za socijalizaciju djeteta.
* Jeftinije su nego individualno čuvanje.
Protiv:
* U velikim mjestima teško je naći mjesto u vrtiću.
* Dijete je stalno izloženo grupi druge djece i veća je mogućnost zaraze. Činjenica je da je većina djece koja polaze jaslice češće bolesna nego djeca koja ostaju kod kuće.
* Promjene vaspitača mogu biti ozbiljan problem.
* U vrtiću je teško pratiti ritam svakog pojedinog djeteta, nameće im se rutina koja je već utvrđena (vrijeme jela, spavanja, izlazaka...).
* Radno vrijeme vrtića je striktno određeno i ako je i vaše radno vrijeme takvo onda sa tim nemate problema, ali ako je vaše radno vrijeme nedefinirano, onda ćete se bez dodatne pomoći teško uklopiti u ovaj sistem.
Dadilje 
Za:
* Dijete ostaje i boravi u svom domu, što najveći broj roditelja smatra idealnim.
* Moguće je naći osobu koja će brinuti o braći ili sestrama pa se oni neće odvajati.
* Rutine koje dijete ima mogu se upotpunosti poštovati (to je posebno važno kod male djece).
* Vrijeme čuvanja puno je fleksibilnije.
* Moguće je prepustiti brigu i o bolesnom djetetu.
* Lakše je nastaviti s ishranom na koju je dijete naviklo u porodici
Protiv:
* Teško je naći osobu od povjerenja.
* Dadilje rijetko imaju formalno obrazovanje za vaspitanje i obrazovanje male djece.
* Dijete nema mnogo prilika za druženje sa vršnjacima.
* Dijete nema priliku za igru u specifičnim, njemu prilagođenim prostorima i materijalima.
* U slučaju bolovanja ili puta dadilje ostajete bez nekoga ko će brinuti o djetetu.

Roditeljske dileme: Vrtić ili dadilja

Učestale prehlade tokom kasne jeseni i zime mnogi objašnjavaju padom vanjske temperature, ali stručnjaci kažu da je glavni razlog taj što djeca više borave u zatvorenim prostorima u kojima se virusi lako prenose. 
Prehladu uzrokuje čak 200 različitih virusa od kojih su najčešći rhino i adenovirusi. Prehlada obično traje sedam dana, a prati je blago povišena tjelesna temperatura. 
Međutim, postoji niz načina za ublažavanje simptoma prehlade, koja kod djece može biti vrlo neugodna. Prvo treba promijeniti režim ishrane i prilagoditi ga godišnjem dobu. 
Izbalansirana ishrana podrazumijeva ravnomjeran unos bjelančevina i ugljikohidrata. Važno je da namirnice sadrže aminokiselinu - cistein, koji pomaže organizmu da se odbrani od napada štetnih mikroba. Ona stvara zaštitni sloj na sluznici. Najviše cisteina sadrže - riba, žitarice, mliječni proizvodi i meso peradi. 
Za doručak je neophodno uzeti barem jedan mliječni proizvod, poput jogurta, pavlake ili sira. Oni sadrže bakterije koje povećavaju lokalni imunitet sluznice probavnog trakta. 
Zimi treba obratiti pažnju na namirnice koje sadrže vitamin C. Na prvom mjestu je kivi zatim, kiseli kupus, čaj od šipka, a tu su i ostali poznati agrumi, poput limuna ili narandže. Naravno, ove preporuke odnose se na djecu stariju od godine.
Međutim, ako preventiva ne donese rezultate, i do prehlade ipak dođe, djetetu dajte pileću supu koja ubrzava oporavak organizma, smanjuje procese upale u grlu i omekšava kašalj. Nemasno meso bogato bjelančevinama, također obezbjeđuje brzu obnovu imunoloških ćelija. 
U zimskom periodu, osim citrusnog voća, treba jesti i luk, cveklu i mrkvu. Ove namirnice sadrže i flavonoide koji imaju svoju važnu ulogu u metabolizmu.

Zdravo dijete: Pileća supa i voće tjeraju prehladu

Impulsivnoj djeci koja se čine pomalo nedisciplinirana potrebna je kvalitetna komunikacija i što jasnija uputstva - jednostavna, sažeta i konzistentna. 
Ne možete očekivati od djeteta da se samo od sebe disciplinira - na taj ćete način samo završiti u konfliktu sa njim, a to nimalo ne popravlja situaciju. Negativno formulirane poruke kao što je: "Nemoj ostavljati igračke svuda po stanu" imaju malo efekta - koristite pozitivna uputstva kao što je: "Pospremi igračke". 
Bitno je da dijete zna pravila i način na koji može da ih slijedi. Ako je dijete naviklo da ne sluša, roditelji mogu pokušati nešto od navedenog da bi se uvjerili da dijete čuje sva uputstva i poruke koje mu upućujete: 
1. Gledajte dijete u oči. 
2. Držite ruke na ramenima djeteta dok mu govorite šta očekujete od njega. 
3. Govorite smirenim, ali i odlučnim glasom. 
4. Navedite razlog zbog kojeg želite da napravi to što mu govorite. 
5. Prigovaranje, odsutno mumljanje, vikanje i nadglasavanje televizije neće imati gotovo nikakav utjecaj. 
6. Zatražite od djeteta da vam ponovi šta želite da učini.

Odgoj djece: Roditelj treba imati smiren ton i direktan pogled

U četvrtom mjesecu trudnoće započinje formiranje kukova djeteta. U posljednjem mjesecu razvoja ploda u maternici, zglob sa svim elementima i mišićima kompletno je razvijen. 
Na rođenju neonatolog pregledom utvrđuje stanje kukova novorođenčeta. Rizične grupe djece kod kojih se češće dešavaju deformiteti kukova su djeca čiji su roditelji imali isti problem (nasljedni faktor). Karlični položaj bebe predisponirajući je faktor razvoja poremećaja kuka. 
Ugroženi prvorođeni
Prvorođena djeca ugroženija su u odnosu na ostale. Smanjena količina plodove vode također utiče na učestalost ove pojave. Nakon rođenja, na razvojni poremećaj kukova utječe i način povijanja djeteta.
Donedavno se za promjene na kukovima kod djece koristio termin "iščašeni kukovi". Danas se koristi termin razvojni poremećaj kukova, jer se time naglašava biološka priroda deformiteta i ističe njegova dinamika. Ovim terminom obuhvataju se sva stanja kod kojih glava butne kosti nije u normalnom odnosu s čašicom, kao iščašenje, djelimično iščašenje ili nestabilan kuk.
Poremećaj je moguće dijagnosticirati ultrazvukom, mada liječnički pregled uvijek prethodi drugim metodama. Ultrazvučni pregled kukova spada u metode s najmanje štetnih efekata u dijagnostici razvojnog poremećaja kuka. 
Prvi ultrazvučni pregled treba obaviti u drugom mjesecu života bebe, kada će liječnik - ortoped posavjetovati roditelje o daljnjem ponašanju i načinu previjanja bebe. Po potrebi, dobro je napraviti još jedan kontrolni pregled nakon četvrtog mjeseca. 
Za najbolje rezultate
Rano prepoznavanje i rano liječenje razvojnog poremećaja kuka uslov je za postizanje najboljih mogućih rezultata. Ukoliko se poremećaj otkrije rano, terapija je neoperativna, a primjenjuju se različite metode liječenja, ovisno koliko je dijete staro i koji je oblik poremećaja prisutan.
Provodi se i preventivno liječenje sve djece, i one bez manifestnog poremećaja, širokim povijanjem i izvođenjem abdukcionih vježbi pri svakom povijanju. 
Značaj povijanja
Pravilno povijanje mora osigurati takav položaj da noge budu lako razmaknute i savijene u kukovima, pri čemu su natkoljenice slobodne.

Zdrava beba: Obavezan ultrazvuk kukova

Svijet je opasno mjesto, a većina roditelja nema crni pojas u karateu te mnogi nisu stručnjaci za odbrambene metode. Svejedno, obaveza im je pripremiti djecu na potencijalne opasnosti koje se kriju van njihovog doma. Također, jedna nova sfera opasnosti koja vreba jeste i sam internet te raznorazni „bolesnici“ koji se kriju s druge strane ekrana.
Roditelj mora znati osnove kako se odbraniti. Također, mora znati objasniti djetetu neke osnove te odbrane: 
1. Recite djeci da ne trebaju pričati sa strancima, a naučite ih i da prepoznaju loše osobe, odnosno osobe koje žele naudi.
Primjer: Jesti li rekli da odrasli stranci nikad ne traže pomoć od djeteta. Ukoliko naiđu na osobu koju ne poznaju, a koja traži pomoć od djeteta, ono mora znati da je u potencijalnoj opasnosti. Naravno, ukoliko je odrasla osoba unesrećena i stvarno treba pomoć, dijete bi trebalo znati pronaći nekoga ko može pružiti pomoć osobi.
2. Zna li vaše dijete kako napraviti scenu ukoliko je napadnuto? Zna li vikati, vrištati, udarati nogama, gristi na bolna mjesta?
3. Jeste li sigurni da dijete zna da se vi nećete ljutiti na njega ukoliko počne vikati: "Makni se od mene!" kad se osjeti ugroženo?
4. Je li vaše dijete svjesno da ostala djeca mogu biti agresivna? Zlostavljanje djece od strane druge djece najčešća je forma zlostavljanja. Djeca koja su bila zlostavljana od strane odraslih osoba vrlo često prelaze iz žrtve u zlostavljača.
5. Zna li vaše dijete slušati onaj unutrašnji glas koji govori da nešto nije uredu i da se makne što prije?
6. Ukoliko neki član porodice ili porodični prijatelj dira dijete po određenim mjestima, zna li ono da mora jasno i glasno pričati o tome? 
Može li vaše dijete pričati o takvim stvarima s vama? Zna li vaše dijete da ćete radije imati neugodan nesporazum s odraslom osobom nego da se ono osjeća neugodno u društvu te osobe? 
7. Ukoliko se vaše dijete odvoji od vas, zna li ono da mora potrčati do prvog roditelja sa djetetom i tražiti od njega pomoć?
Evo još nekoliko preporuka:
* Aktivno razgovarajte sa svojom djecom o sigurnosti. 
* Neka djeca nauče glasno izgovarati "NE". 
* Izgradite povjerenje između vas i djece, neka se osjećaju sigurno u vašoj blizini. 
* Budite njegov advokat, to znači imajte otvorene oči i slušajte dobro sve potencijalne opasnosti vašeg djeteta. 
* Slušajte svoj unutrašnji glas kada se susrećete sa potencijalnom opasnošću. Mnogo puta je dokazano da ljudi koji su doživjeli neku opasnost ili nesreću sa svojim djetetom, uvijek spomenu neki unutrašnji glas koji ih je upućivao. Da su ga barem slušali! 
Ne dozvolite da vas vrijeme pregazi. Prije tridesetak godina šetnja gradom iz škole, odlazak u park na igru i samo vožnja biciklom po ulici nisu bili opasni za djecu. Ali danas jesu.
Pripremiti djecu na nešto što vjerovatno neće doživjeti smatrajte srećom i darom. Način na koji možete pripremiti dijete na potencijalne opasnosti van kuće vrlo je jednostavan. Najbolja linija obrane je edukacija i informiranje.
Šta mora znati dijete od četiri godine
Kad dijete napuni četiri godine treba naučiti neke osnovne informacije koje ga mogu spasiti:
* Svoje punom ime i prezime; 
* Adresu stanovanja; 
* Telefonski broj ili broj mobitela oba roditelja.

Kako kod djeteta razbiti strah od šišanja

Šta da se radi kad dijete zaustavlja dah

Često mijenjanje pelena, manje šansi za urinarnu infekciju

Kada vičete, djeca ne razumiju šta govorite

Zdravo dijete: Zašto su prve tri godine najvažnije za razvoj vida

Zdravo dijete: Hrana liječi hiperaktivnost

Fenomeni 21. stoljeća: Malične ćelije ili eliksir života

Zdravo dijete: Curi nos - ima li upalu sinusa

Ne puštajte djecu da pobjeđuju u igrama

Kako ćete prepoznati da su djeca pod stresom

S koliko godina dijete treba započeti sa skijanjem

Roditeljske dileme: Vrtić ili dadilja

Zdravo dijete: Pileća supa i voće tjeraju prehladu

Odgoj djece: Roditelj treba imati smiren ton i direktan pogled

Zdrava beba: Obavezan ultrazvuk kukova

Roditelji, vaša je obaveza da zaštitite dijete

Naša tema

Kako kod djeteta razbiti strah od šišanja

Šta da se radi kad dijete zaustavlja dah

Često mijenjanje pelena, manje šansi za urinarnu infekciju

Kada vičete, djeca ne razumiju šta govorite

Zdravo dijete: Zašto su prve tri godine najvažnije za razvoj vida

Zdravo dijete: Hrana liječi hiperaktivnost

Fenomeni 21. stoljeća: Malične ćelije ili eliksir života

Zdravo dijete: Curi nos - ima li upalu sinusa

Ne puštajte djecu da pobjeđuju u igrama

Kako ćete prepoznati da su djeca pod stresom

S koliko godina dijete treba započeti sa skijanjem

Roditeljske dileme: Vrtić ili dadilja

Zdravo dijete: Pileća supa i voće tjeraju prehladu

Odgoj djece: Roditelj treba imati smiren ton i direktan pogled

Zdrava beba: Obavezan ultrazvuk kukova

Roditelji, vaša je obaveza da zaštitite dijete