Čak i iskusne majke su potpuno nesvjesne šta ih očekuje sa dolaskom blizanaca. Ukoliko očekujete blizance nemate razloga za brigu. Prije svega, niste jedini! Statistike govore da je broj blizanaca u porastu, što svakako predstavlja poseban izazov za buduće roditelje.
Istina je da blizanci mogu donijeti dvostruku radost roditeljima, ali je također istina da to podrazumijeva i dvostruko više obaveza, barem u početku. Najbitnije je da se pripremite za dolazak dva nova člana porodice. Da bismo pomogli da se što bolje pripremite, budućim sretnim mamama i tatama dajemo sljedećih sedam korisnih savjeta. 
Napravite plan i raspored 
Bez plana i rasporeda, pozdravite se sa nečim što će iole ličiti na normalan život! 
Podizanje jedne bebe je samo po sebi dovoljno teško, ali podizanje blizanaca podrazumijeva da zaista morate napraviti detaljan plan i raspored za cijeli dan, jer morate držati stvari pod kontrolom, tvrde eksperti. 
Svakako želite početi od onog najbitnijeg - hranjenje i presvlačenje u isto vrijeme. To je prvi veliki korak pravilne organizacije i uvođenja rasporeda i plana u odgoju malih novopridošlica. 
Naučite ih da se ponašaju prema onome što ste vi planirali. Ne zavaravajte se da će stvari "leći" same od sebe, to se neće desiti bez odgovarajućeg plana!
Možete dojiti obje bebe istovremeno - zaista!
Zaista to možete činiti, na svaku dojku po jednu bebu! Naravno, za to treba uvježbati i koordinaciju i strpljenje, pojašnjavaju stručnjaci. Znamo da nije jednostavno, a i ne izgleda baš lijepo, pa mnoge majke to a priori odbacuju, ali jedno je sigurno - vrlo je efikasno!
Neke majke to rade kombinacijom hranjenja - jednu bebu doje a drugu hrane na flašicu. I, opet, to možete raditi istovremeno. 
Sjedite na pod, jedno od svojih blizanaca držite na krilu i dojite, a drugo stavite na jastuk ispred ili pored sebe i hranite ga na flašicu. Tako kompletan proces hranjenja može potrajati ukupno 45 minuta.
U početku je dovoljan samo jedan krevetac!
Na samom početku je zasigurno mnogo bolje da blizanci koriste samo jedan krevetac. Brojni slučajevi su potvrdili da blizanci mirnije spavaju ukoliko "su svjesni" da su blizu jedno drugog. 
To može potrajati sve do njihovog ranog djetinjstva, ali roditelji obično praktikuju razdvajanje blizanaca kada se počnu okretati, prevrtati i na taj način uznemiravati jedno drugo.
Dakle, na početku je zaista dovoljan jedan krevetac, ali što se tiče sjedišta za automobil i kolica za šetnju, svaka beba mora imati svoje.
Ne plašite se problema sa disanjem
Ne plašite se - novorođeni blizanci često mogu imati problema sa respiratornim organima! Postoji velika vjerovatnoća da se blizanci rađaju prije termina i sa manjom tjelesnom težinom. 
Prijevremeni porođaji vrlo često podrazumijevaju probleme sa respiratornim organima, jer se zbog prijevremenog dolaska na svijet njihova pluća nisu uspjela razviti. 
To nikako ne mora značiti da oboje blizanaca moraju imati ovakve probleme, jer su vrlo česti slučajevi da se samo jedno rađa sa takvim problemima.
Blizanci dijele sve - pa i bolesti
Budite spremni - novorođeni blizanci dijele sve, pa čak i bacile! Ukoliko jedan od roditelja pati od neke zarazne infekcije, blizanci su direktno izloženi riziku dobijanja takve infekcije. 
Stoga bi roditelji trebali razmisliti o razdvajanju i izolaciji ukoliko jedan od blizanaca dobije infekciju. Ne možete u potpunosti eliminirati rizik, ali ga možete kontrolirati.
Slični ili različiti
Ne zaboravite - blizanci mogu biti slični, ali imajte na umu da mogu biti i potpuno različiti! Njegujte razlike koje uočite kod svojih blizanaca i nikada ne pravite poređenja između njih, savjet je pedijatara, ali i brojnih iskusnih roditelja blizanaca. 
Djeca imaju svoje jače i slabije strane, dakle, imaju kvalitete i slabosti, pa ni blizanci ne predstavljaju nikakav izuzetak. Vremenom ćete uvidjeti da jedno voli balet i umjetnost, drugo sport, ne sputavajte ih, ohrabrujte ih jer je to najbolji način da kod njih razvijete želju da budu što uspješniji u onome što vole. 
Ne smijete sebi nikada dozvoliti da kažete: "Pogledaj svoju sestru, vidi kako se ona lijepo ponaša. Ne znam šta je s tobom?'"
Razdvajanje blizanaca se preporučuje, jer je to u njihovom interesu. Na taj će način svako za sebe stvarati vlastiti krug prijatelja. 
Provodite što više vremena zajedno, ali nađite vrijeme da budete sa svakim od njih ponaosob, neka imaju odvojeno vrijeme za igru, jer će im i to biti podsticaj za samostalno donošenje odluka.
Ima i prednosti!
Imajte na umu - blizanci su u prednosti, jer odrastaju i sazrijevaju lakše! Blizanci su u prednosti jer uvijek imaju jedno drugo za druženje i igru, obično su problemi sa spavanjem manje izraženi i lakše ih je podizati.
Dakle, suština je u planiranju vremena, pravljenju odgovarajućeg rasporeda. Učinite to i uživajte u odgajanju blizanaca, jer može predstavljati istinsko zadovoljstvo, a ne teret.

Šta treba znati o podizanju blizanaca

Procjenjuje se da od stotinu male djece, dvoje do četvero imaju febrilne konvulzije (oči prevrnute nagore, tijelo ukrućeno, a ruke i noge se grče i trzaju bez djetetove volje) kada dobiju povišenu temperaturu, obično u periodu kada temperatura počinje rasti.
Iako su febrilne konvulzije zastrašujuće za roditelje, ljekari danas vjeruju da one nisu štetne. Ispitivanja pokazuju da djeca koja su imala febrilne konvulzije kasnije ne pokazuju znake neuroloških ili mentalnih oštećenja, iako ukazuju na nešto povećan rizik od epilepsije. Ipak, konvulzije su prije rezultat urođene sklonosti prema ovom poremećaju, nego njegov uzrok. 
Izgleda da postoji genetski faktor za pojavu konvulzija (porodična sklonost), ali u većini slučajeva, glavni činilac je najvjerovatnije moždana nezrelost male djece. Kako dijete raste, a mozak sazri konvulzije se više ne javljaju.
Mogućnost ponavljanja
Ako je vaše dijete imalo febrilne konvulzije kao beba, onada je mogućnost da se one ponove u ranom djetinjstvu 30 do 40 posto veća nego kod djeteta koje ih nikada nije imalo. 
Na desetero djece koja su jednom imala febrilne konvulzije, sedmero ili osmero ih više nikada ne dobije. Djeca za koju je najvjerovatnije da će ponovo imati napad su ona kod koje je napad trajao duže od 15 minuta , ona kod koje se javio ubrzo po porastu temperature, ona koja nisu imala visoku temperaturu u momentu napada ili ona kod koje postoji određeni uzrok.
Nije se pokazalo da način na koji se sada postupa u slučaju febrilnih konvulzija utječe na mogućnost ponovnog javljanja. Također, čini se da način liječenja temperature ne umanjuje učestalost napada u slučaju kada djete ima povišenu temperaturu, vjerovatno zato što se ove konvulzije javljaju skoro uvijek na početku bolesti, upravo kada temperatura raste, a prije nego se i počne sa liječenjem.
Kako postupiti 
Ako dijete ima febrilne konvulzije, ne gubite prisebnost (zapamtite, ove konvulzije nisu opasne) i preduzmite sljedeće korake: 
* Upamtite vrijeme javljanja konvulzije, kako biste mogli izmjeriti trajanje napada. 
* Uzmite dijete u naručje ili ga postavite da leži na krevetu ili drugoj mekoj podlozi nastrani, s glavom postavljenom niže od tijela, ukoliko je to moguće. 
* Nemojte nikako sputavati djetetove pokrete. 
* Ukoliko je dijete odjeveno u tijesnu odjeću, raskomotite ga. 
* Nemojte mu davati hranu ili napitak, niti mu bilo šta stavljati u usta.
* Ako ima nešto u ustima (cuclu ili komad hrane), odmah to uklonite. 
Može se dogoditi da dujete nakratko izgubi svijest za vrijeme napada, ali obično to traje kratko. Napad će vjerovatno trajati samo minutu ili dvije.
Ako dijete želi spavati nakon što napad prođe, stavite ga nastranu u pridignut položaj i poduprite ga dekom ili jastukom. Potom pozovite liječika. Ukoliko ne uspijete odmah stupiti u kontakt s liječnikom, možete dijete izmasirati mlakom vodom ili mu dati paracetamol. 
Ali, nikako nemojte stavljati dijete u kadu da biste snizili temperaturu, jer bi se, u 
Važno
Ako dijete ne diše normalno nakon napada ili ako napad potraje pet minuta ili duže, pozovite odmah hitnu pomoć. Odlazak u dežurnu službu vjerovatno će biti potreban da bi se utvrdio uzrok ove vrste složenog napada.

Febrilne konvulzije - neprijatne, ali ne i opasne

Umjesto da sami krenete da spremate igračke svaki put kad nagazite na lego kockicu čiji šiljati uglovi samo čekaju nečiju bosu nogu, uložite malo truda i puno živaca i naučite dijete da sprema samo. 
U početku će vam izgledati kao nemoguća misija, a dugoročno će se isplatiti. Ne samo da će soba biti uredna, već je to prvi opipljivi susret djeteta sa odgovornošću. 
Ako dijete nauči da se soba ne posprema sama od sebe, brže i lakše će usvojiti da sve što (ne)uradi ima svoju posljedicu. Naravno da je lakše vama da pobacate igračke u kutije nego da se natežete sa djetetom, ali tada mu uskraćujete važnu lekciju. 
Ako mu dovoljno rano usadite naviku da sprema za sobom, nećete morati voditi bitku oko urednosti doma. Od malih nogu mu objasnite da i igračke moraju spavati, i to na tačno određenom mjestu. 
* Ne kažnjavajte ga čišćenjem sobe. Ako sobu čisti za kaznu, neće se nikada samoinicijativno prihvatiti spremanja. 
* U sobi nema jela. Nikada. 
* Oduprite se porivu da pokupite odjeću razbacanu po sobi i operite samo ono što je u korpi. Kada mu ponestane robe, samo će nositi prljave stvari na pranje. 
* Svaki mjesec s djetetom napravite "generalku" i neka odluči koje igračke želi sačuvati, a koje ne. Smanjit ćete nered, a i družit ćete se s djetetom.

Pospremanje dječije sobe - nemoguća misija ili...

Procjenjuje se da je između 80 i 90 posto stanja povišene temperature kod male djece povezano s virusnim infekcijama koje prođu bez liječenja. Većina stručnjaka danas ne preporučuje da se išta preduzima kad je temperatura kod male djece ispod 38,9 stepeni. 
Ipak, preporučljivo je uzimanje paracetamola kod nižih temperatura radi ublažavanja bolova, boljeg spavanja, povećanja ukupne udobnosti ili, ponekad, smanjenja roditeljske nervoze. 
S druge strane, bolesti izazvane bakterijskim infekcijama uvijek nalažu uzimanje antibiotika, koji posredno snižavaju temperaturu tako što eliminiraju infekciju. Ovisno o bolesti, prepisanog antibiotika, stepena udobnosti i visine temperature, antibiotici i lijekovi za snižavanje temperature mogu, ali ne moraju, biti prepisani istovremeno.
Ako je povišena temperatura posljedica šoka usljed općeg bakterijskog napada na organizam, kao u slučaju septikemije, potrebno je momentalno liječenje, da bi se snizila temperatura.
Ukoliko dijete ima visoku temperaturu, primijenite sljedeće mjere, osim ukoliko nije preporučen drugačiji način postupanja.
Rashladite dijete 
Nasuprot onome što bi baka mogla reći, utopljavanje djeteta koje ima temperaturu nije pravilno postupanje. Svi ovi postupci mogu u stvari dovesti do toplotnog udara, jer tako tjelesna temperatura može rasti do opasnog nivoa. Izuzetak je kada dijete ima groznicu. Tada ga možete pokriti dekom sve dok se ne prestane tresti.
Kad dijete ima visoku temperaturu, obucite ga u prozračnu pamučnu odjeću koja omogućava tijelu da odaje višak toplote (kad je vrućina, dovoljna je samo pelena ili gaćice), pokrijte ga samo plahtom i održavajte temperaturu u sobi izmedju 20 i 21 stepena. 
Ako je potrebno, uključite klima uređaj ili ventilator, ali pazite da dijete ne bude na putu vazdušnog strujanja ili propuha.
Što više tečnosti
bog toga što visoka temperatura povećava gubitak vode putem kože, važno je da dijete unosi odgovarajuće količine tečnosti iz različitih izvora: razblaženih voćnih sokova, sočnog voća, kao što su južno voće i lubenice, vode, bistrih supa, želatinskih poslastica dobrog kvaliteta ili ledenih lizalica napravljenih od zamrznutih voćnih sokova.
Podstičite dijete da često popije po nekoliko gutljaja omiljenog napitka, ali ga nemojte na to primoravati. Ako dijete odbija popiti bilo kakvu tečnost tokom nekoliko sati, obavijestite liječnika o tome.
Snizite temperaturu 
Snižavajte temperaturu lijekovima, ali, samo ako je potrebno. Zapamtite, u većini slučajeva povišena temperatura igra važnu ulogu u borbi protiv infekcije. Ljekar može preporučiti paracetamol (ili ponekad i brufen) ako djete ima temperaturu 39,5 (mjerenu rektalno), ako se čini da je djete loše podnosi, ima bolove ili ne može spavati.
Mokri oblozi 
Nekada je vlaženje kože bio uobičajeni postupak snižavanja temperature. Taj postupak (neka djeca se zbog njega osjećaju nelagodnije) sada se preporučuje samo kada je djete nepovoljno reagiralo na lijek za snižavanje temperature ili kada takav lijek ne djeluje (temperatura nije spala ni poslije jednog sata pošto je lijek dat). 
Također se može preporučiti, u kombinaciji s lijekom za snižavanje temperature, kao što je paracetamol, kada djete ima temperaturu 40 stepeni. Vlaženje je način postupanja u slučaju toplotnog udara (gdje se ne preporučuje davanje lijeka). 
U slučaju toplotnog udara koristi se hladna voda, a kada se snižava temperatura izazvana bolešću treba koristiti samo mlaku vodu (koja ne djeluje ni hladno, ni toplo osobi koja nema temperaturu). 
Upotreba hladne vode ili alkohola (koji je nekada bio popularno sredstvo za trljanje kad djete dobije temperaturu) može još više povisiti temperaturu u slučaju kad je temperatura izazvana bolešću, tako što izazivanjem drhtavice natjera organizam da povisi tjelesnu temperaturu, umjesto da je snizi.
Alkohol predstavlja još jednu dodatnu opasnost: isparenja mogu biti štetna ako ih dijete udiše. Vlaženje kože toplom vodom također će povisiti tjelesnu temperaturu i može, kao i pretopljavanje djeteta, koje ima temperaturu, dovesti do toplotnog udara.
Ako se vaše dijete voli kupati, možete ga vlažiti u kadi. Ako primjenjujete ovaj postupak u kombinaciji s lijekom, dajte lijek pola sata ranije. Pripremite tri peškirića i posudu s mlakom vodom prije nego što svučete dijete. 
Ako dijete vlažite van kade, pokrijte ga tankim peškirom (nemojte, međutim, prekrivati dijete koje ima temperaturu mokrim peškirom ili plahtom, jer će to spriječiti potrebno odavanje toplote kroz kožu). 
Iscijedite peškirić toliko da ne kaplje, presavijte ga i stavite djetetu na čelo, a ponovo ga navlažite ako se počne sušiti. Ovlažite i ovlaš iscijedite drugi peškirić i počnite nježno trljati djetetovu kožu, dio po dio. 
Usredsredite se na vrat, lice, stomak, unutrašnju stranu laktova i koljena, kao i na predio ispod miške i prepone.
Usljed trljanja, krv će doći do površine kože i rashladit će je isparavanje mlake vode. Kada se peškirić kojim trljate dijete počne sušiti, zamijenite ga trećim, a ovaj stavite u posudu s vodom da se nakvasi. 
Nastavite trljati i vlažiti djete, mijenjajući peškiriće po potrebi, najmanje 20 minuta do pola sata (toliko je potrebno da se snizi tjelesna temperatura). 
Ako se u međuvremenu voda u posudi toliko rashladi da bude hladnija od tjelesne temperature, dodajte dovoljno tople vode. Ako vlaženje izazove drhtavicu, zagrijte mlaku vodu, a ako ste uz to dali i lijek, sačekajte 20 minuta da počne djelovati.
Podstaknite mirovanje 
Dijete koje je bolesno i samo će se htjeti umiriti, ali mnogu djecu temperatura ne sprečava u tome da budu aktivna. Dopustite umjerenu aktivnost, ali ne dozvolite pretjerivanje, jer to može još više povisiti tjelesnu temperaturu.
Hranite temperaturu 
Kada dijete ima temperaturu, to povećava potrebe organizma za kalorijama - bolesnicima je obično potrebno više kalorija, a ne manje.
Važno
Nemojte stavljati vlažne obloge (zastario postupak za snižavanje temperature) niti davati bilo koji lijek (osim paracetamola), ukoliko to ne radite po uputstvima ljekara.

Šta raditi kada beba dobije temperaturu

Živjeti s malim djetetom nije lako, a živjeti s nezgodnim malim djetetom ponekad može biti nesnosno. Zaista je teško izaći na kraj s djetetom koje ne umije biti mirno, ne želi prihvatiti opomenu, neće da šuti. 
Najgore od svega, roditelj koji ima najbolje namjere može pomisliti da nije dorastao tome da bude roditelj.
Koje je dijete naročito nezgodno, a koje tipično nezgodno, vjerovatno je stvar pojedinačnog mišljenja. Ponašanje s kojim neki roditelji lako izlaze na kraj, drugim roditeljima može zadavati strašne muke. 
Ma kako bilo, ako je roditeljima djetetovo ponašanje nepodnošljivo, treba nešto poduzeti povodom toga.
Neka djeca privremeno su nezgodna u prelaznim fazama djetinjstva ili zbog ozbiljnog problema u porodici ili bolesti. Međutim, i kod njih je ovakvo ponašanje privremeno i nije urođeno.
Slijedi niz osnovnih kategorija nezgodnih temperamenata, kao i savjeti koji vama i djetetu mogu učiniti život mnogo prijatnijim. Ovi savjeti mogu pomoći da se kod djeteta razviju pozitivne karakterne crte, umjesto onih negativnih.
Imajte ne umu da se neka nezgodna djeca mogu tačno svrstati u određenu kategoriju, dok druga pokazuju ponašanja tipična za više kategorija. Individualne osobine kod neke djece su jače izražene nego kod druge.
Hiperaktivno dijete 
U poređenju s hiperaktivnim djetetom, prosječno aktivno dijete izgleda kao usporeni snimak. Hiperaktivno dijete nije u stanju sjediti mirno, ne trpi da bude vezano za stolicu (u automobilu, stolici za bebe, pa čak i u krevetiću), često "divlja" i lako gubi kontrolu.
* Pozitivno: Hiperaktivna djeca koja nauče pametno iskoristiti svoju energiju, mogu izrasti u odrasle ljude koji su u stanju mnogo raditi, a da ne posustanu. 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Pružite djetetu dosta mogućnosti da se igra napolju i da sagorijeva energiju, ali, radi njegove bezbjednosti, uvedite određena ograničenja i insistirajte na tome da se ona poštuju (nema skakanja po krevetu, penjanja po foteljama, trčanja niz stepenice).
Pazite da hiperaktivno ponašanje ne izmakne kontroli. Ako se dijete ne može smiriti, povedite ga u stranu i objasnite mu: "Počinješ divljati. Ako se ne budeš smirio, morat ćeš se prestati igrati". 
Ipak, imajte obzira prema djetetu ako ne može biti mirno i nastojte izbjegavati situacije koje zahtijevaju od njega da bude mirno.
Problem s pažnjom 
Period zainteresiranosti kod male djece obično je kratak, dok kod djece koja imaju problema s pažnjom izgleda da i ne postoji. Njih čas interesira jedno, čas drugo, i ne počnu raditi jedno, a već se žele baviti nečim drugim. 
Ovakvo dijete nije u stanju obratiti pažnju na ono što mu roditelji, vaspitači, pa čak i djeca govore. Koncentracija je najgora onda kada dijete nije zainteresirano za određenu aktivnost ili ono što mu se govori. 
* Pozitivno: Ovakva djeca, ukoliko u tome budu podsticana, mogu odrasti u osobe sa širokim spektrom interesovanja. 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Pošto su djeca ovog uzrasta uglavnom nekoncentrirana, možda još nije potrebno tražiti pomoć stručnjaka. 
* Djetetu možete pomoći da poboljša koncentraciju tako što ćete otkriti šta ga najviše zanima (životinje, priroda, bebe, nauka, sport, automobili, dinosaurusi) i imati to u vidu kada birate knjige, igračke, televizijske emisije, videokasete i crtane filmove. 
Izbjegavajte sve što je djetetu dosadno i nemojte ga tjerati da se posveti nečemu duže nego što je u stanju. Mir i tišina u kući pomoći će da dijete duže održi pažnju.
Insistirajte na tome da vas gleda u oči dok mu se obraćate, jer je to dobar način da dijete nauči pažljivo slušati. Da bi vam dijete poklonilo punu pažnju recite mu: "Molim te, dođi ovamo i sjedi. Hoću da razgovaram s tobom". Potom, dok vam dijete sjedi u krilu ili pored vas, gledajući se oči u oču, recite mu: "Gledaj me u oči i slušaj ono što ću ti reći".
Teškoće s prilagođavanjem 
Ovom djetetu potrebna je stalnost i rutina. Uvijek ima omiljenu odjeću, igračke, hranu i veoma mu je teško naviknuti se na promjene. Međutim, kada se jednom navikne na novu situaciju, ne može se od nje odvojiti (ovakvo djete brizne u plač kada treba krenuti u obdanište, a onda ponovo plače kada treba ići kući).
Umije da bude tvrdoglavo i uporno, sklono dugim nastupima bijesa i često dugo kuka dok ne dobije ono što hoće.
* Pozitivno: Teško prilagodljiva djeca često izrastu u osobe koje imaju rijetku i vrijednu osobinu da se mogu držati onoga što su započela. 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Kad god je to moguće, pripremite dijete unaprijed: "Poslije ručka idemo u park". U parku ga ponovo upozorite: "Možeš se spustiti niz tobogan još jednom, a onda idemo kući." 
Starije dijete će se bolje snaći ukoliko unaprijed isplanirate čitavo popodne. ("Poslije ručka ćemo ići u park. Nakon toga ćemo svratiti u prodavnicu da kupimo mlijeko i hljeb, pa onda idemo kući da nešto pojedeš".) 
Mjerenje vremena također može pomoći da dijete lakše prihvati promjenu. ("Kad sat zazvoni, vrijeme je za kupanje".) Bit će još lakše ako budete birali najbolji trenutak da mu to saopćite, naprimjer, sačekajte da djetetu dosadi igračka prije nego što ga pozovete da večera. Budite posebno strpljivi u situaciji u kojoj je promjena plana neizbježna. 
Ovakvoj djeci isto toliko teško pada promjena sredine, kao i promjena plana. Mada nije moguće, a ni mudro, izbjegavati promjene, izbjegnite one koje nisu neophodne. 
Neka odjeća koju djetetu kupujete bude što sličnija onoj staroj. Pustite dijete da svakog dana nosi istu odjeću ako to hoće - čak i ako morate kupiti sve duplo. 
Pustite dijete da stalno jede jedno te isto, ako mu to odgovara, i varirajte namirnice tek toliko da bi ishrana bila dobra. 
Kad je promjena neizbježna - stare patike koje dijete voli treba zamijeniti novim - dajte djetetu vremenu da se prilagodi. Nekoliko dana prije nego što krenete u kupovinu pominjite djetetu nove patike. 
Dajte mu vremena da se na njih navikne i nemojte insistirati na tome da ih odmah obuje čim se vratite iz prodavnice. Budite strpljivi ako je dijete u novoj situaciji stidljivo ili uzdržano i pružite mu podršku. Ne prisiljavajte ga i ne govorite mu da je stidljiv.
Povučeno dijete 
Na nepoznate osobe, mjesta, situacije, hranu i odjeću ovo dijete reagira tako što se povlači u sebe, plače, a može biti i histerično. 
* Pozitivno: Ovakvo dijete prije će izrasti u osobu koja uvijek dobro razmisli prije nego što preduzme neki korak, tako da će donositi mudre odluke (teško da će biti od onih koji upoznaju nakog u ponedjeljak i vjenčaju se s njim u petak). 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Kao i u slučaju djeteta kome treba vremena da se prilagodi, kad god je to moguće, neka jede ono što voli, kupujte mu sličnu odjeću, okrečite sobu u istu boju. Ako baš morate kupiti nešto novo, pustite dijete da to odabere i dozvolite da prođe period navikavanja na novu stvar.
Dajte djetetu vremena da se privikne na novu situaciju, pružite mu podršku, budite strpljivi i imajte dosta razumijevanja. Pripremite ga unaprijed - prije nego što krenete na put provedite neko vrijeme pričajući o tome, pokažite djetetu fotografije osoba ili mjesta koje ćete posjetiti. 
Intenzivno dijete 
Ovo djete se uvijek čuje, čak i kad se ne vidi. Kada je sretno, tužno, ljuto, razočarano ili umorno, svi u njegovoj blizini to znaju. 
* Pozitivno: Ovaj "bučni" ekstrovertni tip često je uspješan na onim poljima gdje je važno da vas čuju (kao što su politika, šoubiznis i trgovina).
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Ako uspijete naučiti dijete da u kući govori relativno tiho, a da napolju može biti glasnije, postigli ste mnogo i poštedjeli ga stalne promuklosti. Ako dijete jednostavno ne može biti tiše, pokušajte sa zvučnom izolacijom. Omogućite djetetu da vježba glasne žice na društveno prihvatljiv način, pjevajući uz kasetu, imitirajući životinje, recitujući pjesmice.
Nepredvidivo dijete 
Ovakvo dijete se kao beba nikada nije uklapalo u redovnu šemu ishrane i spavanja. Roditelji nikada nisu znali kada će im se dijete probuditi, zaspati, zadrijemati, biti gladno, raspoloženo ili neraspoloženo. Isto je i sada. Nimalo ne iznenađuje to što često ima neredovan san.
* Pozitivno: Nepredvidivo dijete lako se snalazi u nepredvidivim situacijama. Kad odraste dobro podnosi poslove s čestom promjenom radnog vremena, što druge ljude izluđuje (radio i televizija, novinarstvo, zdravstvo). 
* Šta bi bilo najbolje uraditi: Prije svega, računajte na to da će dijete postati predvidivo. Ako vam nije važno da uvijek sve ide po planu, život s ovakvim djetetom bit će mnogo lakši. Ako vam je važno, onda bar ponekad, kad je to neophodno, popustite.
Naprimjer, ako dijete nije gladno u vrijeme ručka, predložite mu da uzme samo malo, ali ga ne tjerajte da sve pojede. Ponudite mu da jede kasnije kada bude gladno. Poslužite doručak, ali ako dijete još nije gladno, a vrijeme je da krene u obdanište, nemojte ga tjerati da jede nasilu. 
Odlazak na spavanje neka bude rutinski, ali ne tjerajte ga da odmah spava čim ga stavite u krevet. Dajte mu knjige, igračke ili pustite kasetu s uspavankama, pa će polako zaspati.

Kako izaći nakraj s neposlušnim djetetom

Roditelji bi trebali biti veoma oprezni kada odluče djetetu ukinu cuclu ili flašicu. Svaki nagli prekid može štetiti, pa je najbolje dozvoliti mališanu da sam prevaziđe ovu potrebu. 
Najizraženiji nagon u prvim danima i mjesecima bebinog života je njena potreba za sisanjem. Kada novorođenoj bebi prstom dodirnete usne, ona će ih odmah napućiti. Kako djeca rastu, tako se ovaj nagon postepeno gubi. 
Do druge i treće godine života dominantna je takozvana oralna faza razvoja - sva zadovoljstva vezana su za usnu šupljinu: užitak u hrani, flašici, cucli, sisanju prsta. Kod neke djece oralna faza izraženija je i duže traje, dok kod druge prolazi gotovo neprimjetno. 
Skretanje pažnje
Roditelji, ustvari, prave mnogo veću paniku u vezi sa produženom upotrebom cucle nego što ovaj fenomen predstavlja pravi problem. Ne postoji sedmogodišnje dijete koje se uspavljuje s cuclom, kao što rijetko koji petogodišnjak pije mlijeko iz flašice. 
Ukoliko se ova dječija potreba i navika prekine na grub način (naglim bacanjem flašice ili cucle, mazanjem cucle ljutom paprikom...), pošto je nedozvoljena, može se negativno odraziti u nekom drugom segmentu razvoja. 
Nije dobro ni kada roditelji malenog stalno grde i na taj ga način pokušavaju odviknuti od flašice. Tako još više učvršćuju ovu naviku, jer dijete postaje svjesno da "cuclanjem" skreće pažnju. 
Verbalna pohvala
Nema djeteta koje se nije odviklo od cucle i flašice! Roditelji trebaju biti strpljivi i sačekati da ova faza prođe. Vidjet ćete kako će vas iznenaditi nagla odluka malenog da se odrekne svojih dojučerašnjih vjernih pratilaca. Kada oralna faza prirodnim razvojem bude prevaziđena, proći će i potreba za cuclanjem. 
Roditelji trebaju koristiti svaku priliku i djetetu, bez ikakvih negativnih komentara koji se odnose na flašicu, što češće nuditi čašu za piće. Ova radnja treba biti propraćena i verbalnom pohvalom. Nekada je za djecu presudno ako njihove igračke ili omiljeni crtani junaci izvršavaju radnju koja se od njih zahtijeva. 
Postepeno odvikavanje
Svako odvikavanje treba biti postepeno, bez naglih poteza i lomova. Zato budite strpljivi jer će i cucla-fazi jednoga dana doći kraj! Ne obazirite se na ostalu djecu koja već odavno ne piju iz flašice. 
Važno 
Često se čuju razna tumačenja koja vezanost djeteta za cuclu povezuju s nedostatkom roditeljske ljubavi i željom za većom pažnjom.
Međutim, brojni primjeri pokazuju da ovakvo tumačenje nije opravdano, već da je ova djetetova potreba češće znak njegovog sporijeg sazrijevanja i dugotrajnije oralne faze u razvoju.

Odviknite dijete od flašice i cucle

Može li se umrijeti od sendviča s puterom? Ne, reći će svi. Međutim, danas je sve više alergija svih vrsta, tvrdi dr. Scott Sicherer, pedijatar, specijalista za liječenje alergija na univerzitetu Mount Sinai. Mada je još nepoznato šta uzrokuje ovaj rastući trend, veliki broj eksperata smatra da se može pripisati tzv. "higijenskoj hipotezi".
Riječ je o modernom načinu života koji podrazumijeva manjak izloženosti klicama nefiltrirane vode, prljavštine, životinja, što može dovesti do pretjerane reakcije imunološkog sistema čovjeka na štetne tvari. 
Kao rezultat toga, čak i bezazlena reakcija na kikiriki može uzrokovati prekomjernu odbrambenu reakciju organizma. s obzirom na to da pretjerena reakcija imunoloških ćelija može dovesti do oslobađanja histamina i drugih upalnih tvari, dolazi do pojave osipa, svrbeži i proljeva, a u težim slučajevima, čak i do po život opasne anafilaksije. 
Mada redovna izloženost relativno štetnim bakterijama može doprinijeti manjoj podložnosti alergijama, niko, niti jedan medicinski ekspert, ne bi mogao stati u potpunu odbranu i zagovaranje ovakvog mišljenja, s obzirom na to da bi to zasigurno značilo vraćanje u dane kada su svijetom harali kolera i crijevni paraziti. 
Kako smanjiti rizik
Logično je da ćemo se zapitati kako se nositi sa rizicima današnjice kada je u pitanju alergija na hranu? Na svu sreću, kao roditelj možete poduzeti korake za reduciranje rizika razvoja alergije na hranu kod svog djeteta.

Prvi korak koji u tom smislu treba poduzeti jeste da utvrdite historiju sklonosti ka alergijama u svojoj porodici. "Ukoliko je u vašoj porodici bilo slučajeva alergija i vaše je dijete izloženije ovom riziku," tvrdi dr. Sicherer. 
Ukoliko majka pati od alergija i astme, pedijatar će predložiti poseban režim ishrane za dijete, te će tako savjetovati da se u ishranu nešto kasnije uključi hrana koja je potencijalni uzročnik alergije, kao što su orasi i jaja, te da se umjesto toga postepeno uključe namirnice koje spadaju u niskoalergijske, kao što su mrkva i riža. 
Naši ljekari će vam dati savjet da sa uvođenjem čvrste hrane sačekate do navršenih šest mjeseci vaše bebe, a to pravilo prihvatili su i američki pedijatri koji su dosad preporučivali da se to počne sa navršena četiri mjeseca.
Naime, brojne su studije potvrdile da će se na taj način značajno smanjiti rizik razvoja alergija kod djece. Što se tiče vaše ishrane dok dojite, preporučujemo vam da se posavjetujete sa svojim ljekarom.
Kako reagirati
U slučaju blažih alergija, kao što je stomačna alergija ili osip, pažljivo pratite situaciju sa alergijom kod svog djeteta i u slučaju pogoršanja odmah potražite ljekarsku pomoć. U ovakvim slučajevima djetetu može pomoći odgovarajuća doza antihistamina. 
Ukoliko kod djeteta primijetite jaku alergijsku reakciju (kao što je otok grla, usana ili gubitak svijesti), odmah pozovite službu hitne pomoći. Posavjetujte se sa ljekarom, jer možda biste pri ruci uvijek trebali imati odgovarajući antihistaminik u obliku injekcije. 
Ukoliko smatrate da vaše dijete ima alergiju na hranu, posavjetujte se sa ljekarom koji će vas uputiti pedijatru - specijalisti za alergije koji će najvjerovatnije napraviti jedan od dva testa: klasični test ubrizgavanja male količine alergena u kožu i praćenje reakcije ili testiranje krvi na osnovu kojeg se vrši testiranje antitijela povezanih sa alergijama.
Alergijski testovi
Naravno, treba imati na umu da su alergijski testovi daleko od savršenih, pojašnjava doktor medicine Hugh Sampson, direktor Jaffee instituta za alergije na Univerzitetu Mount Sinai. 
Jer, vrlo je moguće da vaše dijete ima alergiju, a da test to ne pokaže, ili čak da test pokaže da vaše dijete ima blagu alergiju na određenu vrstu hrane, čak i ako može jesti tu hranu bez ikakvih problema. Stoga su dijagnostički testovi najučinkovitiji kod utvrđivanja mogućih alergija.
Drugu alternativu u utvrđivanju alergija na hranu predstavlja razgovor sa vašim pedijatrom o simptomima koje ste uočili kod djeteta. 
Kada spoznate da je vaše dijete alergično na određenu hranu, najbolje je da je u potpunosti izbjegavate. 
Ukoliko se, ipak, desi da vaše dijete pojede hranu koja izaziva alergiju, najbolje je da se pridržavate plana djelovanja u takvim situacijama koji će vam obezbijediti ljekar, što najčešće podrazumijeva ublažavanje simptoma pomoću antihistamina ili injekcije epinephrine, u zavisnosti od jačine simptoma.
"Hoću to što jedu druga djeca!"
Izbjegavanje alergijske hrane je veoma zahtjevan zadatak za majke. Amerikanke su u povoljnijem položaju jer je njihova Agencija za hranu i lijekove (FDA) u januaru 2006. godine naložila obilježavanje svih namirnica na način koji propisuje da se navedu svi sastojci koji sadrže "osam glavnih alergenskih namirnica". 
Majke moraju biti uporne u objašnjavanju svom djetetu ograničenja kada je u pitanju ishrana izvan kuće. Ukoliko svom djetetu branite da jede ono što druga djeca mogu jesti, to za dijete može biti istinski uznemirujuće. 
Zasigurno će biti situacija kao što su rođendanske zabave kada će ovakvi problemi doći do punog izražaja. Pokušajte i u takvim prilikama osigurati alternativu za vaše dijete. Upoznajte i nastavnike u školi sa ovim problemom, jer tako ćete na najbolji način zaštititi svoje dijete.
Ipak, dobra vijest
Ohrabrujuća je vijest da većina alergija na hranu kod djece iščezava kada ono navrši pet godina. Istina je da alergija na mlijeko, jaja, žitarice i soju nestaje gotovo u potpunosti. 
No, prije nego što u jelovnik unesete namirnice koje izazivaju alergiju kod vašeg djeteta, obavezno se posavjetujte sa ljekarom, jer možda će ipak biti potrebno obnoviti testove.
Preporuka američkih pedijatara
Američka akademija pedijatara ne daje zvaničnu zajedničku preporuku za svu djecu, ali ukoliko su članovi vaše porodice skloni alergijama na hranu, brojni eksperti sugeriraju sljedeći vremenski raspored uvođenja čvrste hrane nakon navršenih šest mjeseci vaše bebe. 
* Nakon navršenih šest mjeseci: riža, meso, povrće (izuzev graška i graha), voće i sokovi izuzev citrusa;
* Nakon navršene godine: mlijeko, žitarice, citrus i mahunarke; 
* Nakon navršene dvije godine: jaja;
* Nakon navršene tri godine: kikiriki puter, riba i školjke.
Simptomi alergije na hranu
Pravovremeno uočavanje alergijske reakcije je pola dobijene bitke. Tako neki od simptoma koji se gotovo uvijek javljaju nekoliko minuta nakon unošenja hrane koja izaziva alergiju mogu biti:
* Mučnina; 
&nbsp;* Povraćanje;
* Proljev;
* Svrbež (u grlu, ustima, očima, na koži, i/ili ušima); 
* Otok usana (osip ili jedna vrsta ekcema); 
* Otok grla (poteškoće sa gutanjem ili disanjem); 
* Otok jezika;
* Bol u prsima;
* Nesvjestica;
* Iznenadno bljedilo ili modrina, gubitak svijesti.

Kako otkriti alergiju na hranu kod djece

Prema izvještajima zdravstvenih stručnjaka u nekim evropskim zemljama očekuje se epidemija krzamaka (male boginje, ospice, mrase) koja se širi zabrinjavajućom brzinom. 
I u Sjevernoj Americi već nekoliko mjeseci u stalnom je porastu broj oboljelih. "Ospice izaziva jedan od najzaraznijih savremenih virusa koji uzrokuje ozbiljno oboljenje i mogu dovesti do smrtnog ishoda. Ljudi koji se ne vakcinišu izlažu se velikom riziku zaraze", rekla je Zsuzsanna Jakab. 
U Evropi se redovno cijepljenje protiv ospica prakticira od '80-ih, no cilj potpunog iskorjenjenja bolesti do 2010. ugrozilo je sve češće odbijanje zbog priče o autizmu vezanom za vakcinu protiv ospica, zaušnjaka i rubele, lansirane iz Velike Britanije, što je više puta opovrgnuto temeljitim studijama.
Povećanje broj oboljelih od krzamaka dovodi se u vezu s tim da se u mnogim zemljama neredovno provodi vakcinacija. Tek kad je vakcinisano 95 procenata stanovništva moguće je spriječiti širenje bolesti. 
U zapadnim industrijaliziranim zemljama između deset i 20 procenata oboljelih "zarade" razne komplikacije, pa je krzamak ozbiljan javno-zdravstveni problem.
Male boginje ili krzamak su akutno, zarazno, virusno oboljenje koje u početku liči na grupu, a kasnije prelazi u stadij koji karakterizira osip. Pošto je jako zarazan, krzamak se smatra dječijom bolešću koja, kad se preboli, ostavlja imunitet za čitav život.
Kod 0,1 posto svih slučajeva oboljenja dolazi do komplikacija koje ugrožavaju život. Širom svijeta godišnje oboli 30 miliona ljudi i, mada vakcina postoji već 40 godina, krzamak je najčešći uzrok smrti male djece. 
Kako prepoznati bolest
Kod krzamaka razlikujemo dva stadija: prodromalni koji protiče sa gripi sličnim simptomima i ekzantemski stadija sa karakterističnim osipom na koži. Temperatura tokom bolesti ima dva tipična skoka - za vrijeme prodromalnog i na početku ekzantemskog stadija.
&nbsp;Za vrijeme prodromalnog stadija uočavaju se opći simptomi kao umor, lagana temperatura, bolovi u glavi i stomaku i upalo lice. Djetetu smeta svjetlo, a zbog konjunktivitisa pojačano suze oči. Česte je suhi kašalj nalik na lajanje kao i šmrcanje i bolovi u grlu.
Karakteristične su za krzamak promjene na sluznici usne duplje, tzv. Koplokove mrlje, koje se pojavljuju tokom drugog ili trećeg dana bolesti. Trećeg dana od početka bolesti nastupa osip, crvenilo usne duplje i ždrijela. Tada dolazi i do prvog skoka temperature.
Ovaj prodromalni stadij straje tri do četiri dana. Na kraju ovog stadija temperatura pada na normalan nivo.
Kad izbije osip
Ekzantemski stadij počinje drugim skokom temperature, a pojačavaju se i simptomi prodromalnog stadija. Dodatno se pojavljuje tamnocrveni osip u vidu velikih nepravilno ograničenih mrlja koji počinje iza ušiju, širi se na lice i vrat, a tri dana po ozbijanju njime je prekriveno cijelo tijelo izuzev dlanova i tabana.
Uzrok osipa je oštećenje krvnih sudova izazvano virusom, pa je povećana njihova propusnost. Kad četvrtog dana ovog drugog stadija ospi dospije do nogu, temperatura počinje opadati.
Ako temperatura ne počne opadati, moguće je da nastupe komplikacije. Kod toka bolesti bez komplikacija na ekzantemski stadij nastavlja se period rekonvalescencije, što će reći oporovka.
Osip po tijelu počinje da blijedi, koža se pritom peruta. Ostali simptomi se lagano povlače. Faza oporavka traje oko dvije sedmice. 
Vakcinacija može ili spriječiti krzamak ili toliko oslabiti virus da bolest proteče u blagoj formi te da nema straha od komplikacija. Protiv krzamaka postoji efikasna vakcina. Kod nas se prima sa 13 mjeseci (poslije prvog rođendana), a druga kasnije - u 6. godini. Osoba koja nije vakcinisana ili nije preboljela krzamak u djetinjstvu treba izbjegavati svaki kontakt sa oboljelim.
Rjeđi oblici krzamaka
Povremeno nastupe specifične forme krzamaka - abortivne i fudroajantne ospice.
Abortivne, t.j. oslabljene ospice nastupaju ako u organizmu nema dovoljno antitijela protiv virusa malih boginja. To je slučaj kod dojenčadi starije od sedam mjeseci i, u rjeđim slučajevima, kod vakcinisane djece ako je vakcinacija zakašnjela ili doza nije bila dovoljna.
Ovaj vanredni oblik krzamaka karakterizira produženo vrijeme inkubacije kao i slabiji simptomi bolesti, a kompletno trajanje bolesti je skraćeno.
Suprotnost ovom obliku je furoajantna forma krzamaka koja nastupa vrlo rijetko i to prije svega u slučaevima jako oslabljenog imuniteta. Vrijeme inkibacije je skraćeno, simptomi vrlo teški - dugotrajna temperatura od 40 stupnjeva, svrbež, krvarenja na koži i sluzokoži. Ova forma krzamaka može završiti smrću.
Dijagnoza
Dijagnoza ospica je klinička - na osnovu tipičnog toka bolesti s dva skoka temperature i karakterističnim osipom. Još u ranom stadiju bolesti mogu se u sekretu iz nosa naći makrofagi, a u krvi se mogu dokazati specifična IgM antitijela.
Liječenje
Kao i za sve virusne bolesti i u ovom slučaju ne postoji specifični lijek kao što su antibiotici za bakterijske infekcije. Zato je terapija isključivo simptomatska.
Dijete treba boraviti u zamračenoj sobi, a moguće komplikacije moraju se ciljano tretirati. 
Kod ljudi koji nisu vakcinisani moguće je davanjem gamaglobulina do četvrtog dana nakon zaraze spriječiti izbijanje bolesti.
Komplikacije izazvane virusom
Komplikacije su moguće prije svega kod djece mlađe od pet godina i starijih od 20 godina. Pritom valja razlikovati komplikacije koje izaziva sam virus i one koje su izazvane dodatnom bakterijskom infekcijom. Posebno su opasne komplikacije koje nastaju kod smanjenog imuniteta.
Virus krzamaka može izazvati komplikacije na organima za disanje, trbušnim organima kao i mozgu. Naročito je značajna upala slijepog crijeva koja nastaje kao komplikacije krzamaka i koja se rješava operativno.
Posebno je opasna komplikacija na mozgu - upala mozga - koja se nađe kod 0,1 posto svih oboljelih i koja prouzrokuje gubitak svijesti, grčeve, epileptične napade i paralizu. U pojedinim slučajevima mora se računati na trajno oštećenje, a od ove vrste upale mozga umire svaki četvrti oboljeli.
Komplikacije zbog bakterijske superinfekcije
Bakterijska superinfekcija nastaje kad pored infekcije virusom ospica dođe i do zaraze raznim bakterijama. U većini slučajeva riječ je o infekciji zubnog mesa (Stomatitis ulcerosa), očiju - keratitis koji može dovesti do sljepila, kao i upali srednjeg uha.
Zavisno od vrste bakterije komplikacije se liječe antibioticima. Sumnja na bakterijsku superinfekciju postoji uvijek kad u ekzantemskom stadiju temperatuta ne spada ili ako treći put dođe do skoka temperature. 
Svaka infekcija virusom malih boginja dovodi do privremenog pada imuniteta. A kod pothranjenih osoba kao i kod oboljelih od parazitarnih oboljenja ili tuberkuloze može doći do pogoršanja kompletnog stanja što često vodi u smrt.
Savjeti roditeljima
Ako dijete oboli od krzamaka, treba obratiti pažnju na sljedeće:
* Izolirajte dijete da biste spriječili širenje infekcije.
* Pobrnitie se da dijete miruje u krevetu sve dok je ono spremno na mirovanje.
* Kod povišene temperature dijete treba piti dovoljno tečnosti. Temperaturu možete snižavati oblozima stavljaneim na noge ili, u dogovoru s ljkearom, čepičima protiv temperature.
* Neka su djeca jako osjetljiva na svjetlost pa im omogućite boravak u zamračenoj sobi. U svakom slučaju izbjegavajte izlaganje djeteta svjetlosti.
* U slučaju jakog kašlja - opet po dogovoru s ljekarom - davati lijekove za smirenje kašlja. Noću je potrebno omogućitidovoljno vlage u zraku - držite u sobi obješen mokar peškir.
* U slučaju sljedećih simptoma smjesta potražite ljekara: visoka temperatura koja ne spada, bolovi u ušima, kratko i ubrzano disanje ili gubitak zraka, jaka glavobolja, ukočen vrat, bolovi u zatiljku, upaljene oči osjetljive na svjetlo. 
* Tek dvije sedmice poslije bolesti pošaljite dijete ponovo u vrtić ili školu, jer mu je potrebna kućna njega da bi povratilo snagu poslije ove iscrpljujuće bolesti. Direktna opasnost od prenošenja zaraze postoji poslije nestanka svih simptoma.

Krzamak ponovo napada

Ono što činite kao roditelj utječe na razvoj vašeg djeteta na mnogo načina. Ali, nisu samo vaše roditeljske strategije te koje imaju utjecaja - i vaše ponašanje djetetu služi kao uzor. Dijete se stoga u mnogim situacijama vama služi kao primjerom za to kako bi se trebalo ponašati.
Vjerovatno ste i vi toliko zaposleni odgajajući svoju djecu i obavljajući svakodnevne poslove da imate malo vremena za razmišljanje o tome kakav uzor pružate djetetu. Bilo bi dobro razmisliti o tome kako se ponašate pred djecom i kako se izražavate dok međusobno komunicirate. 
Morate biti i spremni promijeniti svoje ponašanje kad shvatite da svom djetetu možda pružate loš primjer. Takvo preispitivanje može dovesti do poboljšanja i kod vas i kod vašeg djeteta, tvrdi dr. Richard C. Woolfson, autor priručnika "Kako imati sretno dijete". 
Evo nekoliko prijedloga kako biste svojem djetetu mogli pomoći da uči iz primjera koji ste mu pružili: 
* Budite svjesni svog ponašanja 
Budite svjesni stvari koje izgovarate i činite pred djetetom i nemojte se iznenaditi kada vidite da se vaše ponašanje i stavovi odražavaju na njemu. Želite li da se vaše dijete ponaša drugačije, najprije promijenite svoje ponašanje. 
* Otvoreno komunicirajte 
Vjerovatnije je da će dijete prema vama biti otvoreno i direktno ako ste i vi takvi prema njemu. Uspostavljanje dobre komunikacije ključni je dio vašeg odnosa prema vama, umjesto da to potiskujete u sebi. 
* Izrazite svoju životnu radost 
Život valja živjeti, pa dopustite djetetu da vidi da život shvatate ozbiljno, ali i da isto tako u njemu uživate. Pokažite mu da je moguće, uz malo planiranja, postići zadovoljavajuću ravnotežu između rada i uživanja u životu. 
* Pokažite svoju vještinu donošenja odluka 
Neodlučnost je često povezana s nesretnošću. Primjer koji pružate djetetu kada se radi o donošenju odluka pomoći će mu da se odlučnije ponaša kada za to dođe vrijeme. Zato je važno objasniti mu način na koji vršite odabir i donosite odluku i to pokazati primjerom. 
* Podučavajte ga na njemu razumljiv način 
Dok svojem djetetu pokušavate pružiti dobar uzor, pripazite da ga ne preopteretite s previše informacija. Neke su situacije za njega presložene. Razvijajte njegovo razumijevanje ritmom koje će dijete moći slijediti. 
* Posmatrajte druge uzore 
Imajte na umu da na vaše dijete utječu i drugi uzori, kao što su njegovi učitelji ili neka osoba iz medija. Pripazite na takve uzore kako biste mogli procijeniti dijele li vaš sitem vrijednosti.

Kako odgojiti sretno dijete

Ako je sve od dana rođena bilo uredu, beba prvi put kod pedijatra treba ići kada napuni mjesec. To je zapravo prvi pregled u dispanzeru, odnosno savjetovalištu za novorođenčad. 
Odabir pedijatra
Ako nemate starije dijete ili porodičnog ljekara, pedijatra ćete odabrati po preporuci ili ćete jednostavno otići kod onog ko taj dan prima pacijente u savjetovalištu. Ako pak želite vi birati ljekara, trebate obratiti pažnju na sljedeće činjenice:
* Preporuke - Niko vam o dobrim i lošim stranama ljekara ne može bolje reći nego roditelji. Zato poslušajte šta vam kažu prijatelji, neka vam oni preporuče pedijatra kod kojeg vode svoju djecu.
* Dostupnost - Raspitajte se koliko je neki pedijatar dostupan, koje mu je radno vrijeme, da li ga možete zvati na mobilni telefon za savjet, da li će doći kod vas kući ako je hitno. 
* Čekanje - Neki pedijatri su zaista na cijeni i imaju mnogo pacijenata. A da li ste vi spremni s bebom sjediti po sat u čekaonici gdje su obično i bolesna djeca? Provjerite koliko se čeka na red dok pedijatar ne primi pacijenta i da li postoji telefonsko zakazivanje.
* Finansije - Ako se odlučite za pedijatra koji drži privatnu praksu, provjerite cjenovnik njegovih usluga i načine plaćanja.
* Shvatanja - Ako ste vi modernih shvatanja i riješeni da dijete odgajate na prirodni način, onda nemojte izabrati pedijatra starog kova. Nađite pedijatra sa sličnim pogledom na svijet. Obavezni pregledi 
Ako ne računamo onaj odmah nakon rađanja bebe i neposredno pred otpust iz porodilišta, obavezni pedijatrijski pregledi su kad beba napuni mjesec, dva, tri, četiri, pet i šest, a zatim godinu. 
Šta ponijeti 
Ne polazite bez otpusne liste iz porodilišta i bebine zdravstvene knjižice. Trebat će vam jednokratna pelena, dvije pamučne pelene i eventualno odjeća za presvlaku. 
Ponesite i blok u kojem ste zapisali sva ona pitanja koja vas interesiraju i gdje ćete pribilježiti bebine generalije (težinu, džinu i obim glave), kao i neke važne stvari koje će vam ljekar savjetovati.
Kako izgleda pregled 
Bebu će izvagati, izmjeriti i izmjeriti joj obim glave. Na osnovu podataka unesenih u karton iz otpusne liste iz porodilišta, pedijatar stječe uvid u novorođenčetovo stanje. Upoređuje tjelesnu težinu s rođenja, otpusta iz porodilišta i sadašnju i zaključuje kako je beba napredovala. 
Onda će pedijatar pregledati bebi glavu, fontanele, oči, uši, nos, pupak, opipat će vrat s jedne i druge strane, stomak i kožu. Na osnovu izgleda i debljine kože i potkožnog tkiva liječnik će zaključiti da li se beba pravilno hrani i redovno kupa. Također, liječnik će provjeriti bebine reflekse. 
Šta će zanimati pedijatra 
Pedijatra će zanimati da li dojite bebu, koliko često, da li se i koliko budi noću, da li joj dajete još nešto, da li beba ima grčeve... Ako ne dojite bebu, zanimat će ga razlog, kao i koju mliječnu formulu koristite. 
Šta vi trebate pitati 
Apsolutno sve što vas zanima u vezi s bebom, njenim zdravljem, njegom, ishranom i ponašanjem. Prije nego što krenete kod ljekara, sastavite spisak pitanja kako neko ne biste zaboravili. Sasvim je normalno da se zanimate za svoju bebu i liječnik bi vam trebao na svako pitanje precizno i strpljivo odgovoriti.

Prvi put s bebom kod pedijatra

Ako imate jedno dijete, a razmišljate o drugom, ili možda trećem, vjerovatno se pitate da li još malo pričekati, ili zatrudnjeti i roditi što prije. Evo nekoliko potencijalnih prednosti i mana vezanih uz razne dobne razlike kada razmišljate o povećanju vaše porodice. 
Roditelji se prema dječacima ponašaju drugačije nego prema djevojčicama. Istraživanja, naprimjer, pokazuju da ćete vjerovatno pustiti vašeg sina da plače duže i odgajati ga "čvrsto". Na taj način, iako nesvjesno, vi ga ohrabrujete da bude nezavisniji i avanturistički raspoloženiji.
Iako se djačaci i djevojčice slično ponašaju u prvih šest mjeseci života, od tog doba imaju vrlo izraženu želju prema određenim igračkama i mogu favorizirati jednog od roditelja.
Dječaci imaju tendenciju da budu više zavisni i traže pažnju više nego djevojčice. Ali, roditelji više pričaju djevojčici i više je maze nego dječaka. Mozak djevojčica razvija se i sazrijeva brže nego kod dječaka, što se povezuje s ranijm govorom.
Evo kako će dijete, ovisno u uzrastu, prihvatiti bebu u kući:
Manje od dvije godine
* Dobro
1. Manja su suparništva između djece nego kad je veća razlika u godinama.
2. Djeca imaju stalnog i najboljeg prijatelja u igri, koji im je uvijek pri ruci.
3. Porodični izlasci lakši su kada su djeca slične starosti.
* Loše
1. Teško je gegavcu shvatiti pripreme za novu bebu i nije mu jasno kako je njegova seka stala u majkin stomak.
2. Kako zajedno rastu, češće se svađaju oko dijeljenja igračaka i nerijetko se potuku.
3. Može biti i te kako teško svaki dan pronaći vremena za svako dijete.
Dvije do četiri godine
* Dobro
1. Vaše će dijete u ovom uzrastu biti manje zavisno, može početi da se privikava na WC i imati prijatelje iz vrtića.
2. Vaše je tijelo imalo vremena za odmor od posljednje trudnoće.
3. Vaši poznanici i prijatelji koje ste stekli zahvaljujući djeci, mogu također donijeti odluku o drugoj trudnoći, pa ćete imati društvo i moralnu podršku.
* Loše
1. Vaše je dijete dovoljno staro da počne shvatati kako za neko vrijeme neće biti jedino. Zato može gledati na bebu kao rivala i njegovo ponašanje može postati bebasto ili će se zalijepiti uz vas.
2. Možete se osjetiti rastrganim između potreba vašeg djeteta i vaše nove bebe.
Više od četiri godine
* Dobro
1. Dijete je dovoljno staro da razumije šta se događa.
2. Može vam pomoći ili preuzeti neke odgovornosti, npr. samo se odijevati.
3. Bit će manje ovisno i željet će provesti neko vrijeme sa svojim prijateljima.
4. Istraživanja pokazuju da što je veća razlika između djece, ona postižu veći stepen obrazovanja.
* Loše
1. Može biti šok za vaš dom i ritam imati ponovo besane noći nakon što se vaš život vratio u normalu.
2. Možda ćete morati kupiti novu opremu za bebe.
3. Vaša će djeca biti u različitim fazama razvoja i interesa, pa će porodični izlazak biti teži.
4. Dijete naviklo na status samca teže prihvata novu bebu.

Kako će vaš jedinac prihvatiti novu bebu u kući

U literaturi se često govori o stilu roditeljstva. Poneki roditelji za sebe kažu da su autoritativni ili demokratski, a za neke se roditelje govori u terminima - popustljivi ili kruti. 
Stil roditeljstva predstavlja stav koji roditelji imaju o vaspitanju, koriste li kazne i kako, koja će ponašanja podsticati, a koja braniti, hoće li dijete biti u centru njihove porodice ili ne. Stil roditeljstva utječe na dijete, na razvoj njegovih sposobnosti i ličnosti. Stručnjaci kažu da su djeca kao fina glina, a od roditelja i načina na koji oni odgajaju djecu ovisi šta će od te gline ispasti. Psiholozi roditeljski stil dijele na dvije dimenzije: 
1. Roditeljsku toplinu - Kreće od podrške, ljubavi i ohrabrivanja do neprijateljstva, postiđivanja ili odbacivanja.
2. Roditeljski nadzor - Kreće od nadzora, discipline i upravljanja djetetovim osjećanjima i postupcima do "ne viđenja djeteta", njegovog zanemarivanja i neuključenosti.
Da bi dijete odraslo u razmjerno nezavisnu, lično i društveno odgovornu osobu, potrebno mu je pružiti toplinu i nadzor nad ponašanjem. Koliko je god važno da dijete osjeti da je voljeno i prihvaćeno, ono mora razumjeti i pravila ponašanja i vjerovati da će roditelji zahtijevati da se ona poštuju.
Kombinacijom dvije dimenzije - topline i nadzora, nastaju četiri opća stila roditeljstva:
* Autoritativni - To su roditelji koji su puni topline, ali i nadzora, oni su osjetljivi prema svojoj djeci, a istovremeno im postavljaju jasne granice i održavaju okolinu predvidljivom. Ovi roditelji vode računa o djetetovim osjećajima, objašnjavaju svoje odluke i pitaju dijete za mišljenje.
Djeca autoritativnih roditelja su samopouzdana, sigurna u sebe, spremna prihvatiti rizik, imaju potrebu za postignućem i imaju visoku samokontrolu. 
* Autoritarni - Oni su strogi i zahtjevni, disciplinu održavaju kaznama i prijetnjama. Cilj im je odgojiti poslušno dijete koje poštuje autoritete i tradiciju. Ovi roditelji ne objašnjavaju svoje postupke i nisu zainteresirani za djetetova osjećanja. Djeca ih opisuju kao stroge i zahtjevne. Djeca ovih roditelja su nezadovoljna, ćudljiva, lako planu, nesigurna su, agresivna ili izrazito povučena. 
* Popustljivi - Oni su puni ljubavi i emocionalno osjetljivi, ali djeci postavljaju premalo ograničenja. Prihvataju i ohrabruju svoje dijete, ali u vaspitanju nemaju strukture, reda ni poretka. Djeca takvih roditelja nemaju osjećaj odgovornosti i nesigurna su, imaju slabu samokontrolu, reagiraju nezrelo i agresivni su kada ne dobiju ono što žele. Obično su dobro raspoložena.
* Ravnodušni - Oni su nezainteresirani, postavljaju malo ograničenja djetetu, ali pružaju i malo pažnje, zanimanja i emocionalne podrške. Zaokupljeni su sami sobom. Djeca odrasla u ovakvoj porodici su promjenljivog raspoloženja, nemaju kontrolu nad svojim ponašanjem i ne zanima ih škola.

Dijete se oblikuje kao fina glina

Slušanje malog djeteta kako pokušava svirati neki instrument, ili kako pokušava ubaciti loptu u koš ili naučiti pjevati nije baš uvijek prijatno, ali muzičke lekcija mogu biti zabavan način za razvoj desne moždane sfere.
&nbsp;1. Stvarajte muziku 
Prema naučnicima s Univerziteta u Torontu, djeca koja su od malih nogu učila svirati neki instrument kasnije imaju mnogo bolje ocjene od onih koja to nisu. 
2. Dojenje 
Majčino mlijeko je osnovna hrana za mozak. Istraživanja konstantno pokazuju da dojenje ima više korisnih strana u razvoju novorođenčadi. Danski naučnici nedavno su otkrili da dojenje, pored jačanja imuniteta, može utjecati i na inteligenciju kod beba. 
3. Timski sportovi 
Studija koju je proveo Univerzitet u Ilinoisu pokazala je vezu između sportskih rezultata u mladosti i akademskih dostignuća. Djeca koja su učestvovala u timskim sportovima imaju izraženije samopouzdanje i veću želju za uspjehom od onih koja se nisu bavila nijednim sportom. 
4. Igranje videoigara 
Tačno da su mnoge igrice nasilne i besmislene, ali neke od njih mogu poboljšati organizacione sposobnosti djeteta, kao i probuditi kreativnost kod njih. Ročesterski univerzitet proveo je istraživanje koje je pokazalo da djeca koja igraju igrice imaju bolju sposobnost primjećivanja i pamćenja. 
5. Zdrava ishrana 
Izbacivanje šećera i brze hrane koje biste zamijenili zdravom hranom punom vitamina može biti dobro za mentalni razvoj djeteta, pogotovo u prve dvije godine. Djeca unošenjem zdrave hrane mogu mnogo poboljšati razvoj. 
6. Čitajte 
Ova dokazana metoda često se zaobilazi u novijim istraživanjima, ali čitanje pospješuje mentalni razvoj djece svih uzrasta. Čitajte im od malih nogu, a kada budu dovoljno odrasli, vodite ih u biblioteku kako bi im knjiga bila uvijek pri ruci.

Kako vaša beba može postati mali genije

Vjerovatno nema djeteta koje se bar jednom nije požalilo na bol u grudima, što uvijek dovodi do zabrinutosti kod roditelja. Najčešće se radi o potpuno bezopasnom, ali neprijatnom bolu koji se javlja kod inače zdrave djece koja su prije i nakon bolne epizode dobro raspoložena. 
Blaga i prolazna upala grudnih mišića djeteta jedan je od glavnih uzroka bola u grudima. Naime, radi se o vrlo "zaposlenim" mišićima koji učestvuju u disanju, ali i uobičajenim fizičkim aktivnostima djece. Zato su podložni zamoru koji može dovesti do pojave bola. 
Obično je bol oštar, nekada se širi u leđa ili ka ruci. Dok bol traje - dijete je uznemireno, uplašeno i karakteristično je da se dijete, čim bol prođe, vraća uobičajenim aktivnostima, kao da se ništa nije desilo. U ovu grupu bolova spadaju i bolovi rasta koji su, također, potpuno bezazleni. 
Nervna baza
Druga velika grupa problema koji uzrokuju probodanje u grudima kod djece dešava se na nervnoj bazi. Naime, primijećeno je da emotivnija djeca češće doživljavaju bolove u grudima. Za razliku od organskih bolesti, ovi simptomi nikada nisu praćeni drugim znacima oboljenja. 
Nakon obroka 
Neka djeca mogu imati slabost mišića dijafragme, zbog čega dio želuca može povremeno proći iz trbuha kroz dijafragmu u grudni koš i tada se mogu javiti određene nelagodnosti. 
Međutim, kada se jave takve tegobe, one brzo dovedu dijete do pedijatra-gastroenterologa, koji postavlja dijagnozu i predlaže odgovarajuću terapiju. 
Kada obavezno pedijatru&nbsp;&nbsp;U ovim situacijama dijete obavezno odvedite kod pedijatra. Ne treba čekati, jer komplikacije nakon ovih simptoma nekada mogu biti i vrlo ozbiljne. 
* Dijete ima visoku temperaturu, nemoćno je, slabo i malaksalo, a bol je lokaliziran na sredini grudnog koša, neposredno iza grudne kosti. Tada djeca zaista loše izgledaju i moguće je da se radi o upali srčane maramice (perikarditis). Ovo stanje zaista se vrlo rijetko dešava, ali traži neodložnu dijagnostiku i terapiju. 
* Svaku bol u grudima koja je praćena vrtoglavicom, nesvjesticom ili potpunim gubitkom svijesti treba što prije ispitati. 
* Bolovi u grudima koji se javljaju nakon traume (pada, udarca, saobraćajne nesreće...) razlog su za odlazak liječniku, jer se može raditi o prijelomu rebara, s potencijalno ozbiljnim komplikacijama. 
* Kada se bol u grudima javlja kod djece koja teško i "čujno" dišu ili im pluća "sviraju". Tada se obično radi o težoj formi opstrukcije disajnih puteva (astma). 
* Ako se bol u grudima (iza grudne kosti) javi tokom jakog fizičkog napora. 
Važno
Srce je ubjedljivo najrjeđi razlog bola u grudima kod djece. Dječije srce ne boli, iako su roditelji vrlo zabrinuti pri pomisli da s dječjim srcem nešto nije uredu. 
Roditelji bolove u grudima uglavnom dovode u vezu sa srcem i to zato što se u lijevoj polovini grudi nalazi veći dio srčanog mišića. Ipak, u pedijatriji postoji pravilo: kada se dijete žali na bolove s lijeve strane grudnog koša - to sigurno nije zbog bolesti srca.

Bol u grudima kod djece nije opasna

Roditelji koji razmaze dijete vrlo često to čine iz najboljih namjera, misleći da ako svom djetetu pruže sve, a da se ono samo ne mora potruditi za bilo što, čine ogromnu grešku. Međutim, nije uvijek tako. Naprimjer...
Zašto ne možete razmaziti (pokvariti) bebu?
Termin "razmaziti" ne može se odnositi na novorođenče jer, prema objašnjenju eksperata, bebe plaču zato što im nešto treba, pa udovoljavanje u toj životnoj dobi nikako ne može biti nešto što se može nazvati tako, jer bebe ne pokušavaju da manipuliraju vama. 
To je period kada kod svog novorođenčeta treba postepeno razvijati sliku da je svijet jedno sigurno mjesto.
Međutim, u kasnijem životnom periodu možete pokvariti i razmaziti dijete ako mu pružate previše, ako ne uspostavite neke razumne limite, ako ga ne usmjeravate da živi normalnim zdravim životom. Ali, definitivno ne možete pokvariti bebu od šest mjeseci.
Istraživanja pokazuju da su bebe čiji roditelji reagiraju brže na njihove potrebe, uključujući brzu reakciju na plač, uglavnom mnogo zadovoljnije bebe i da pokazuju jaču dozu samostalnosti čak i u dobi od jedne godine. Tako zapravo beba uči da će roditelji uvijek biti tu kadgod ih zatreba.
A šta je sa nastupima ljutnje i "bijesa" kod djece u dobi od dvije i više godina? Da li ta djeca mogu biti razmažena? 
Ne, kažu eksperti. Ti njihovi nastupi ljutnje su sastavni dio normalnog razvoja. To je period kada djeca žele da nađu svoje mjesto, da se suprotstave nečemu, najčešće govoreći ne. To je sasvim normalno, tvrde stručnjaci koji se bave odgojem i podizanjem djece. 
Nikako ne znači da u ovom periodu ne trebate uspostaviti određene granice i pravila i da svaki put morate udovoljiti njihovim željama, ali svako njihovo "ne, ne i ne" pri oblačenju ili hranjenju nikako ne znači da su djeca razmažena.
Tri znaka da ste razmazili svoje dijete
1. Muke sa prehranom. 
Servirate jelo, a vaše dijete ne želi jesti ono što je na stolu tako da mu svaki put morate praviti nešto drugo. Ako se to desi jednom ili dva puta i naravno, ukoliko je vaše dijete iz određenih zdravstvenih razloga na posebnom režimu ishrane, to ne treba biti ništa zabrinjavajuće. 
Međutim, ukoliko vaše dijete insistira na tome svaki dan i vi svaki dan morate praviti poseban obrok za dijete, to je zasigurno jedan od načina da ga pretjerano razmazite i pokvarite. Vašem petogodišnjem djetetu neće biti ništa ako ga kaznite izostavljanjem jednog obroka. 
2. Napadi histeričnog plača i ljutnje. 
Ovakvi se napadi mogu smatrati normalnim kod manje djece, ali kada vaše dijete sa pet ili šest godina dobija ovakve napade ljutnje, baca stvari oko sebe, zato što ne može dobiti ono što želi, to je već znak pretjerane razmaženosti. 
Jer, kod manje djece to je način iskazivanja onoga što osjećaju, ali kod starijih je to pokušaj manipuliranja. 
3. Izražena ovisnost o roditeljima. 
Ako vaše dijete neće da zaspi ako vi niste uz njega, ako vam pravi scenu i ne želi ostati sa bakom ili dadiljom i pravi vam scene kada treba krenuti u školu, to je onda problem koji se ne smije zanemariti. 
Vaše dijete zavisi od vas i potrebni ste mu, ali postepeno mora naučiti da se osjeća sigurno i uz druge osobe, kao i da stekne potrebnu sigurnost i kada je samo. 
Umjesto termina "pretjerano razmaženo dijete," neki eksperti su naklonjeniji terminu "djeca kojoj se pretjerano popušta" ili "pretjerano zaštićena djeca." 
Ovakva djeca vam zaista mogu praviti pakao od života, a vi ste krivac broj jedan jer tretirate djecu kao da su mnogo mlađa nego što stvarno jesu. 
Najčešći pokazatelji takvog ponašanja su što se djeca koja imaju pet i više godina ponašaju kao da su mnogo mlađa - vrište, tuku drugu djecu i ne koriste pravi način komuniciranja kako bi izrazila svoja osjećanja i misli. Zapravo znak je to njihove vlastite nesigurnosti.
Pet savjeta koji će vam pomoći u podizanju djece
Kako izbjeći opasnosti u odgoju i kako odgojiti dijete koje neće biti pretjerano razmaženo? Prije svega, postepenim uspostavljanjem odgovarajućih granica, već u dobi kada dijete počinje pričati i hodati.
1. Uspostavite limite kada je u pitanju vanjski svijet. Na primjer: "Nikada ne diraj toplu peć" i "Nikada ne trči na ulicu". Naučite dijete šta mu je dozvoljeno, a šta ne i ne mijenjajte svoje stavove kada su takve poruke i savjeti u pitanju. 
2. Jačajte njihovo pozitivno društveno ponašanje na sličan način. Potencirajte pozitivno, lijepo ponašanje, naučite dijete da kontaktira sa drugima na način da kaže "molim" i "hvala" i da uživa u ugodnoj igri sa svojim prijateljima. Mnogo više ulažite u jačanje ovog pozitivnog ponašanja nego na stalno ponavljanje priče o negativnom ponašanju. 
3. Razgovarajte otvoreno i iskreno sa svojom djecom o njihovom ponašanju. Djeca školskog uzrasta i u periodu adolescencije su sposobna za takvu vrstu razgovora. Zato sjedite i razgovarajte s njima, pokušajte zajednički riješiti probleme koje ste uočili. Tako se, na primjer, može desiti da kada upitate dijete "Zašto ovo radiš?" ono neće biti u stanju da vam odgovori. Međutim, ako pokušate sa "Pitam se zašto se ovako nešto dešava," možda će dijete shvatiti da ste mu dali mnogo više prostora za otvoren razgovor. Možete doživjeti pravo iznenađenje na pokušaj sa ovakvim vođenjem razgovora! 
4. Sačuvajte smirenost. Ako izgubite kontrolu, to može samo doprinijeti da se osjećate loše i da se uvjerite da ste izbačeni, da se ne možete kontrolirati (baš kao što je to slučaj kod pretjerano razmaženog djeteta!) - a to, priznat ćete, nije način da svoje dijete poučite dobrom ponašanju. 
5. Budite dosljedni. Uvijek uradite ono što ste rekli da namjeravate uraditi. Ukoliko ste dijete upozorili da će snositi određene posljedice zbog svog ponašanja, pokažite da ste tako stvarno mislili. "Ovog puta ću ti stvarno oduzeti igračku ako se ne budete igrali kako treba," ovako nešto zasigurno nema efekta ako ste to rekli već deset puta, a nikada niste ispoštovali svoje riječi. 
Dakle, najznačajnije je da uspostavite limite, postepeno već od ranih dana života vašeg djeteta, da svakako razumijete njegove potrebe i da polagano uspostavite balans između slobode i postavljenih limita za vaše dijete."

Da li je vaše dijete razmaženo

Svako dijete mora puno plakati u prvoj godini svoga života. U početku je to njegovo jedino sredstvo i način za saopštavanje potreba za hranom i utjehom.
No, već od trećeg mjeseca roditelji će uočiti promjenu: Umjesto da dio vremena kad je budno provede u plaču, iskoristit će ga za upoznavanje svijeta oko sebe.
Periodi plača bit će sve kraći, a roditelji, naročito majka, bit će sve vještiji u razumijevanju toga plača. Kada dijete zaplače, osjetit ćete potrebu da ga uzmete u naručje i zagrlite; ne brinite da ćete ga time razmaziti ili navesti na još jači plač. Vaše dijete treba znati da se može osloniti na vas.
Zašto plače beba
Često nećete stvarno znati zašto vaše dojenče plače. Pa i kad ga uspijete umiriti, nećete znati čemu suze. No, evo najčešćih razloga za plač:
1. BOLEST može biti uzrok, naročito ako se zvuk plača razlikuje od uobičajenog. Ne mora to biti ozbiljna bolest. Čak i samo nosić začepljen od prehlade može otežavati hranjenje ili sisanje palca, pa se beba ne može umiriti na način na koji je navikla.
2. OSIP UZROKOVAN PELENAMA ILI OJEDENA GUZA drugi je čest uzrok plača. U tom slučaju skinite mu pelenu, dobro ga operite i ostali dio dana nemojte mu stavljati pelene, samo ga polozite na peškir i pelenu od frotira.
3. GRČEVI (KOLIKE), koji se često nazivaju tromjesečnim ili večernjim grčevima, prepoznaju se po redovnom, snažnom, neutješnom vrištanju u određeno doba dana, obično kasno popodne ili uveče. Kolike se javljaju oko treće nedjelje i traju do 12. ili 14. sedmice. Periodi plača mogu trajati i po tri sata. 
4. OKOLINA ponekad može nagnati dijete na plač. Može mu biti previše hladno, ili je možda previše vruće. Ako se znoji, možda će mu biti prijatnije ako mu stavite peškir ispod čaršafa u krevetiću. Jaka svjetla također mogu rasplakati bebu.
5. RADNJE KOJE NE VOLI ne mogu se uvijek izbjeći, ma koliko glasno dijete izražavalo svoje negodovanje. Oblačenje i svlačenje, kupanje, kapljice za oči ili nos omraženi su kod novorođenčadi.
6. VAŠE (NE)RASPOLOŽENJE može biti razlog bebine uznemirenosti.
7. PRETJERANO BAVLJENJE bebom može je nagnati na još jači plač. Bebi smeta često mijenjanje pelena, mnogo osoba oko nje, stalno nutkanje hranom.
Zato, ako ne postoji vidljiv razlog za plač, nemojte istraživati, već zagrlite i mazite svoje maleno.
Kako umiriti uplakanu bebu
Najvažnije je, zapravo, kad dijete zaplače, reagirati brzo, ne uzrujavati se i ne brinuti previše. Nije dobro pustiti dijete da plače, ono će se tako samo još više uzrujati. A ima načina i da ga umirite kad plače:
1. Ponudite mu da jede. U prvim mjesecima života glad je najvjerovatniji razlog plača.
2. Pomazite ga. Često će upravo to biti ono što djetetu treba. Možda mora da podrigne, možda je mnogo prelazilo iz ruku u ruku pa mu treba malo mira u maminom naručju.
3. Ritmički ga njišite. Kretanje često umiruje razdraženo dijete i može ga uspavati. Ako mozete, prošetajte oko kuće s djetetom u naručju. 
4. Umotajte ga prilično čvrsto u šal ili dekicu, tako će steći osjećaj sigurnosti.
5. Tapšite ga. Ritmičko tapšanje i trljanje leđa ili trbuščića može umiriti, a može pomoći bebi da podrigne. Dodir često umiri dijete pri previjanju.
6. Dajte mu nešto da sisa. Gotovo svu djecu umiruje sisanje. Vaš čisti mali prst vjerovatno će djelovati poput čarolije. Ako mu želite dati cuclu, upotrijebite anatomski oblikovanu i steriliziranu prije upotrebe.
7. Zabavite dijete. Šarenilo boja može ga očarati pa će netremice gledati u fotografije, tapete ili vašu odjeću. Lica i ogledala također su izvrsna razonoda, pa će bebu smiriti šetnja po kući uz gledanje fotografija ili gledanje u ogledalo.
Šest razloga za plač starijeg djeteta
1. GLAD je i dalje očigledan razlog za plač. Dijete je između obroka umorno i razdražljivo - međuobrok i napitak vratiti će mu energiju.
2. STRAH će biti nov razlog za plač od sedmog ili osmog mjeseca, jer do tog vremena dijete otkriva svoju čvrstu vezanost za majku. 
3. BOL od udaraca koje zadobija dok postaje sve pokretnije čest je uzrok suzama. 
4. LJUTNJA će često biti uzrok razdražljivosti i suza, naročito kad navrši dvije godine. 
5. RAZOČARENJE bit će sve češći razlog za plač, jer će dijete pokušavati učiti i ono što prelazi njegove mogućnosti. 
6. PREMORENOST će ispoljiti kao plačljivost, razdražljivost i, najzad, suze.

Šta treba znati o podizanju blizanaca

Febrilne konvulzije - neprijatne, ali ne i opasne

Pospremanje dječije sobe - nemoguća misija ili...

Šta raditi kada beba dobije temperaturu

Kako izaći nakraj s neposlušnim djetetom

Odviknite dijete od flašice i cucle

Kako otkriti alergiju na hranu kod djece

Krzamak ponovo napada

Kako odgojiti sretno dijete

Prvi put s bebom kod pedijatra

Kako će vaš jedinac prihvatiti novu bebu u kući

Dijete se oblikuje kao fina glina

Kako vaša beba može postati mali genije

Bol u grudima kod djece nije opasna

Da li je vaše dijete razmaženo

Najčešći razlozi zbog kojih beba plače

Naša tema

Šta treba znati o podizanju blizanaca

Febrilne konvulzije - neprijatne, ali ne i opasne

Pospremanje dječije sobe - nemoguća misija ili...

Šta raditi kada beba dobije temperaturu

Kako izaći nakraj s neposlušnim djetetom

Odviknite dijete od flašice i cucle

Kako otkriti alergiju na hranu kod djece

Krzamak ponovo napada

Kako odgojiti sretno dijete

Prvi put s bebom kod pedijatra

Kako će vaš jedinac prihvatiti novu bebu u kući

Dijete se oblikuje kao fina glina

Kako vaša beba može postati mali genije

Bol u grudima kod djece nije opasna

Da li je vaše dijete razmaženo

Najčešći razlozi zbog kojih beba plače