Dijete do predškolskog uzrasta čuje riječ "ne" nevjerovatnih 400 puta dnevno, tako barem kažu eksperti. To je ne samo zamorno za vas kao roditelja, nego može biti izuzetno štetno za dijete. 
Prema dosadašnjim studijama, djeca kojoj se stalno ponavlja ova riječ stiču oskudne jezičke vještine u odnosu na djecu čiji roditelji imaju pozitivniji odnos. 
U svemu tome krije se i druga opasnost: ukoliko stalno ponavljate "ne," ta riječ gubi na svojoj efikasnosti. 
Šta je to što kao roditelj možete učiniti da biste djetetu rekli "ne" na neki drugi način? Dajemo vam pet sugestija pa pokušajte.
1 Recite "da" na određeni način
U kupovini ste, vaš mali anđelak počinje sa svojom uobičajenom "torturom". Ne želi izaći iz supermarketa dok mu ne kupite slatkiše. Vaša prva reakcija je otprilike: "Nema slatkiša prije večere." Njegova reakcija - ukopa se i ne možete ga pomjeriti. Sada kažete nešto oštrijim tonom "ne". To je već znak za nastup gnjeva tog malog slatkog bića. Zvuči vam poznato? 
Većina djece ne razumije ili ne shvata razlog za određena pravila ako se ona temelje isključivo na ovoj maloj negaciji. Ne preostaje vam ništa drugo nego pokušati ovo čarobno "ne" preformulirati u "da". Neka to otprilike izgleda ovako - recite svom malom nevaljalku: "Nema problema, dobit ćeš svoj omiljeni slatkiš za večeru, ali idemo sada prvo kupiti jabuke."
2 Pokušajte s objašnjenjima, s unošenjem svojih osjećanja u priču
Razmišljajte o pokušaju da djetetu "otvorite oči", odnosno da mu ukažete zašto vas njegovo ponašanje nervira. Možda tako što ćete reći: "Vrijeđaš sto kada lupaš po njemu i ja sam vrlo tužna zbog toga. Molim te prestani." 
Mada vam se to može učiniti bezuspješnim i besmislenim kada su u pitanju mala djeca, nije tako, jer i to je način da dijete poučite nečemu. 
Tako zapravo djetetu ukazujete da njegovi postupci vrijeđaju ljude iz njegovog okruženja, što je način da kod malenih razvijate saosjećanje. Naravno da će trebati malo više vremena da se kod djeteta razvije ova vrsta osjećanja, ali ukoliko ga povremeno podsjećate na to, put ka ovom veoma važnom osjećanju u životu će zasigurno biti mnogo lakši i brži. 
3 Dajte djetetu mogućnost izbora
Vaš nestaško odlučio je poigrati se loptom baš u dnevnoj sobi. Umjesto da kažete: "Ne! Nema igranja u sobi," recite mu: "Loptu možeš kotrljati po podu u sobi ili još bolje igrati se loptom izvan kuće, gdje je možeš slobodno bacati i šutati." 
Zašto je ovo dobar način? Nuđenjem različitih opcija pomažete svom djetetu da se osjeća kao neko ko vlada situacijom, neko ko ima određenu moć. Za djecu dobi od jedne do tri godine ovo predstavlja podsticaj za pravljenje odabira među ponuđenim opcijama, što postepeno doprinosi razvoju osjećaja samostalnosti i vlastite sposobnosti, tvrde eksperti. Ali, i tu treba biti oprezan i ne nuditi previše opcija, za djecu ove dobi dovoljne su dvije.
4 Pokažite i recite
Vaš trogodišnji sin uporno gurka i udara svoju malu sestru. Vaša prva i uobičajena reakcija je: "Ne, prestani." A upitajte se zašto bi? 
Neka djeca neće prestati i nakon brojnih ponavljanja jer uopšte ne znaju šta bi to mogla raditi umjesto toga.
Umjesto zabrane, priskočite svom dječaku upomoć i recite mu: "Poljubi sestricu," ili nešto slično, tako ćete pomoći i sebi i njemu. Ili, recimo, ukoliko vaš dječačić svim silama pokušava udarati mačku, recite mu: "Polako, nježno," jer će tako početi maziti macu i neće je više udarati. Ponavljajte to nekoliko puta, počnite je i sami maziti i zasigurno će upaliti. 
Slično je i sa nekim drugim potezima tih malih bića koja vas ponekad izluđuju. Istina je da djeca vrlo često tako nešto rade potpuno nesvjesno i nenamjerno. Jednostavno moraju uvijek biti u pokretu. Pokušajte ih umiriti i na ovaj način, pomalo šaljiv ali nerijetko uspješan. Recite mu: "Kaži svojoj nozi da prestane!" Spustite ruku na dječiju nogu govoreći: "Smiri se, ti mala nestašna" i uvjerit ćete se da čak i ovo ima efekta.
5 Neka vaš glas bude smiren
Djeca spoznaju značenje riječi "ne" uglavnom kroz ton kojim je roditelji izgovaraju. Ne mora biti tako, jer sve to možete reći i na drugi način, to jest ne morate koristiti to zapovjedničko "ne" da biste postigli isti efekat. 
Ostavite taj oštri ton za neke situacije koje to istinski zahtijevaju. Isto tako nerijetko i vaš pogled može mnogo toga reći, dijete iz pogleda može shvatiti da vam se ne dopada ono što radi. 
Ne upadajte u vlastitu zamku tako što ćete dijete ponekad pokušati zabaviti nečim što će vas kasnije nervirati. Budite dosljedni i nastojte svakako izgraditi odnos u kojem ćete oboje uživati i koji će vam obezbijediti mnogo bolje razumijevanje s djetetom.&nbsp;

Koliko puta dnevno kažete „ne“ svom djetetu

Djeca koja su tek naučila govoriti još ne znaju logično razmišljati, pa mogu pomisliti da su ona kriva za svađu. Često znaju pokriti rukama uši.
Roditeljske svađe mogu smetati već i bebama. Iako još ne razumiju riječi, mogu "pokupiti" loše raspoloženje. Mnoge bebe boje se glasnih zvukova, pa ih može uplašiti vika roditelja. Osim toga, roditelj uznemiren svađom je rastresen i ne odgovara na djetetove potrebe. 
Djeca koja su tek naučila govoriti još ne znaju logično razmišljati, pa mogu pomisliti da su ona kriva za svađu. Često znaju pokriti rukama uši dok se roditelji svađaju. Malo stariji predškolci počinju imitirati roditelje, pa je važno kako se oni ponašaju dok su ljuti. 
Zato, bacanje stvari i vrištanje nije prihvatljivo ponašanje za roditelje. Parovi bi se također trebali kloniti ličnih napada, kao što je: "Zašto si lijen?" ili "Mrzim te". Osim što takve riječi destruktivno djeluju na brak, mogu uznemiriti djecu. Maleni stvari shvataju bukvalno, zbog čega mogu patiti. 
Nikada nije dobro uvlačiti dijete u svađu, jer se ono zbog toga može osjećati krivim. Nažalost, to se često događa. Dovoljno je da roditelj kaže: "Vidi šta si učinio, uzrujao si je!". Mnogo bolji odgovor na rastuće napetosti je smireno reći: "Moramo malo usporiti. Bolje je da ovo riješimo mirno." 
Sukobi su neizbježni čak i u najboljim vezama, ali koncentriranost na dječiju dobrobit ljudima može pomoći da se smire. Posvađate li se pred djecom, važno je da ona vide kako ste riješili sukob. Ako se roditelji pomire i poljube, mališani će se osjećati mnogo smirenijima.

Svađe i galama uznemiruju djecu

Katkad roditelji kada uoče tik kod svog djeteta ne znaju što da rade. Zato iznosimo neke činjenice kako bismo vas bolje upoznali s tim poremećajem da biste lakše mogli pristupiti problemu kod svog djeteta.
Tik poremećaji su sindromi kod kojih je glavna manifestacija neki oblik tika. A šta je tik? To je nevoljan, brz, ponavljajući, neritmički motorni pokret ili glasovna produkcija, naglog nastanka koja ne služi jasnom cilju. 
Tikovi teže da budu uporni, ali mogu biti zaustavljeni tokom različitih vremenskih perioda te se mogu i neko vrijeme zaustaviti, ali to dovodi do napetosti koja popušta s ponovnim izvršavanjem tika. Obično tikovi nestaju u snu.
Uzroci nastanka tikova mogu biti vrlo različiti:
* Idiopatski (akutni prolazni tikovi, multipli tikovi djetinjstva, multipli tikovi koji opstaju tokom dužeg perioda života, kasniji početak tikova, Gilles de la Tourreteov sindrom); 
* Sekundarni (postencefalitički, traume glave, trovanje ugljen-monoksidom, CVI, mentalna retardacija, lijekovi, različite kromosomske aberacije);
* Srodni poremećaji (manirizmi i stereotipije, hiperaktivni sindrom, konvulzije, ekcesivne reakcije na iznenađenje).
Vrlo je važno znati razlike između pojedinih vrsta tikova. I motorni i glasovni tik mogu biti jednostavni ili složeni, iako granice nisu strogo određene. 
Jednostavni motorni tikovi uključuju žmirkanje, trzanje vratom, slijeganje ramenima i grimase lica, isturanje jezika, istezanje vrata, dok jednostavni glasovni tikovi uključuju kašljucanje, lajanje, šištanje, kihanje. 
Složeni motorni tikovi uključuju udaranje samog sebe, skakanje, cupkanje, pucketanje prstima, pljuckanje, a složeni glasovni tikovi uključuju ponavljanje određenih riječi (eholalija) i katkad upotrebu socijalno neprihvatljivih (često pogrdnih) riječi (koprolalija), kao i ponavljanje vlastitih glasova ili riječi (palilalija), zviždanje, štucanje.
Tik poremećaji su znatno češći kod dječaka nego kod djevojčica i uobičajena je obiteljska anamneza o tikovima.
Osnovne karakteristike koje razlikuju tikove od drugih motornih poremećaja su iznenadna, brza, prolazna i ograničena priroda pokreta, zajedno s nepostojanjem dokaza o neurološkoj podlozi poremećaja, njihovo ponavljanje (obično) nestajanje tokom spavanja i lakoća kojom se mogu voljno reproducirati ili suzbiti.
Tikovi se često javljaju kao izolirana pojava, ali je rijetkost da su udruženi s raznim emocionalnim poremećajima.
Kod djece je najčešći prolazni tik poremećaj koji se javlja od druge godine, a najčešći je na uzrastu od četiri ili pet godina i ne traje duže od 12 mjeseci. 
Tikovi se obično javljaju u obliku žmirkanja, grimasiranja ili trzanja glavom. U nekim se slučajevima tikovi pojavljuju samo jednom dok se u drugim pojavljuju tijekom više mjeseci.
Vrlo je važno prepoznati mogući tik kod djeteta te hitno reagirati i posavjetovati se sa stručnjakom.

Tikovi su češći kod dječaka

Veze i brakovi su zajednice zasnovane na ljubavi. Ili bi to barem trebale biti. A ono što često ruši tu zajednicu, a što mnogi ne žele priznati, jeste preljuba. Pitali smo poznate ličnosti iz BiH i regiona šta misle o tome i da li bi oprostile ljubavnu prevaru.Izgubljeno povjerenjeDino Šaran, alfa i omega sarajevskog benda “Letu štuke”, kazao nam je da tu definitivno važi ona poznata izreka: “Sam pao, sam se ubio.”- Moja je stvar da li bih ikad oprostio nevjeru. Ali, to je sigurno ono što ne bih objavio na društvenim mrežama ili se javno deklarisao o nečemu što, u suštini, nikoga ne treba ni zanimati. Mnoge ni ne zanima i to je OK. Ipak, nema razloga da se prevara oprosti. Lojalnost je temelj veze i odnosa. Ako toga nema, onda nema ni svrhe da se to održava – govori Šaran.Tea Bošković, poznata bh. manekenka, sličnog je mišljenja. Ističe da je danas prava rijetkost pronaći nekoga ko će ostati vjeran.&nbsp;- Inače ne varam, jer mislim da nema potrebe za tim. Ako mi s nekim nije dobro, prekinem i idem dalje... Ali, prevarena jesam jednom. I užasan je osjećaj. Tada sam oprostila i pokajala se zbog toga, jer jednom kad se povjerenje izgubi, kod mene je zauvijek izgubljeno. Isto tako smatram da su javne osobe pod većim pritiskom zbog toga što ih mediji prate – kazala je Bošković.S druge strane, Elviru Lakoviću Laki, kako nam je rekao, nikad se nije desilo da ga prevare.- Ali, što da ne, tako bih dobio iskustvo više. Sad, ipak, ne mogu reći kako bih reagirao, jer ne znam. Ali, s obzirom na to da niko nije savršen pa ni ja i da se svakome može desiti, ne znam... Možda bih i oprostio – ističe Laka.Maja Miralem, jedna od najpoznatijih TV voditeljica u našoj državi, ima jasan stav kad je preljuba u pitanju.- Ako te neko prevari, onda te vara zato što te ne voli dovoljno. Koliko god da ti njega voliš i koliko god, pod izgovorom te neke ljubavi, treba prijeći preko milion drugih stvari, zašto bi ti svoju ljubav bacao pod noge toj osobi, koja je apsolutno ne zaslužuje?! Tu je veoma jasno razgraničenje. Ima toliko stvari u životu preko kojih prelaziš baš pod izgovorom ljubavi, ali preljuba... To vrlo racionalno posmatram. Nije to ništa tragično nego je vrlo jasno definirano. U biti, niko vas ne vara nego ljudi sebe varaju zato što žive u nekoj zajednici koja ih ne ispunjava. Ne da ne zaslužuju oprost nego su ti ljudi kukavice. Neka se suoče sa svojim problemom, novom ljubavi, zaljubljenošću i strašću i neka raskrste s jednom osobom i široka ti cesta – kazala je Miralem.Bez tolerancijePopularna hrvatska glumica i producentica Jelena Veljača iskreno nam je rekla da se dva puta suočila sa prevarom.- Po prirodi sam vjerna. Monogamija mi je u emotivnom kodu i genima. Do sada nisam opraštala prevaru, a suočila sam se s tim dva puta. I to mi je uvijek značilo kraj veze. Nisam mogla prijeći preko toga. Mislim da je to stvar konteksta i odnosa. Koliko sebe poznajem, mislim da ne bih oprostila, pa čak ni ako bih se trudila. Jednostavno, monogamija mi previše znači, ali mislim da ima ljudi kojima to nije primarna stvar i koji mogu prijeći preko toga, kao i da ima odnosa koji to mogu preživjeti. U sebi nisam pronašla toleranciju za takve stvari, ali ne osuđujem one koji je imaju. Nadam se da neću ni morati o tome razmišljati – otvoreno je kazala Veljača.Svi dođemo u iskušenjeHana Hadžiavdagić-Tabaković, voditeljica Hayat TV-a, kazala nam je da joj se nikad nije desilo da je momak prevari.- Zaista ne bih za pet minuta užitka s nekim drugim izgubila nešto što imam sa mojim Tarikom. Uopće se ne bih upustila u situaciju da mi se neko drugi svidi. Svi mi dođemo u iskušenje i kažemo: “Jao, što je ovaj dečko zgodan i harizmatičan”, ali ne dolaziš u situaciju da izađeš&nbsp; s njim. Svi svjesno uđu u prevaru. A kad s nekim gradiš sve od nule, onda mnogo više cijeniš vezu i instituciju braka. Što je svadba pompeznija i skuplja, to je brak lošiji i kraći – kazala je voditeljica.Pohvalim nečiju ljepotu- Poprilično sam jasan kad je to u pitanju. Kad je osoba pored mene, fokusiran sam na nju i tu nema prostora ni pomišljanja na prevaru. Sve ostalo je suvišna tematika. Ne varam, nije mi se dešavalo. Naravno da pohvalim nečiju ljepotu, ali ništa više od toga. A kad bih saznao da sam prevaren, automatski bih se isključio iz priče. Neka svako snosi svoju odgovornost, a meni je to dovoljan razlog da se ja više ne uplićem – kazao nam je popularni voditelj Feđa Fetahagić.Trenutak strasti- Mislim da sve treba oprostiti nekome koga volite. Smatram da je jedno prevara, a drugo izdaja. Ako je to nešto što traje dugo i dugo se živi u laži, preko toga ne bih prešla. Ako je, pak, riječ o trenutku strasti, oprostila bih – govori poznata pjevačica i voditeljica Alka Vuica.

Veljača dvaput prevarena, Laka bi prešao preko toga, Bošković dala drugu šansu i pokajala se...

Gojaznost je postala svjetski problem. A najbolji način sprečavanja pretjerane debljine u odrasloj dobi je - zdrav početak u djetinjstvu. To znači da dijete još od malih nogu podučite zdravom načinu života, zdravim navikama u ishrani i redovnim fizičkim aktivnostima. Na taj ćete mu način dati najbolju osnovu za zdrav i dug život bez zdravstvenih problema. Iskoristite zato neke od naših preporuka: 
1 Nikada ne koristite hranu kao nagradu 
Umjesto nagrade hranom, naročito slatkišima, svoje dijete nagradite zagrljajem, poklonite mu potrebnu pažnju, zabavite se. Mogu to biti različiti oblici zabave, u određenoj dobi djeteta može to biti vožnja bicikla, dijete će u tome istinski uživati! 
2 Kreirajte mogućnosti za "aktivnu igru" 
Isključite TV, zaboravite videoigrice. Radije vrijeme provodite u obližnjem parku, gdje ćete zasigurno naći način kako korisno i ugodno provesti vrijeme s djetetom. Izvedite psa u šetnju, ponesite loptu, pronađite bilo kakvu zabavu i tako provedite vrijeme sa svojim djetetom. Bit će mnogo korisnije i zdravije i za vas i za vaše dijete nego što je buljenje u TV. 
3 Pazite šta kupujete
Nastojte što manje kupovati slatkiše, grickalice i gazirane napitke. Neka njihovo mjesto zauzmu zdrave namirnice poput voća i povrća, jogurt, suhe grožđice i ostalo nezaslađeno sušeno voće u kojem će dijete jednako uživati a veoma je zdravo. 
4 Ograničite gledanje televizije
Brojne su studije pokazale da postoji jasna veza između dužine boravka pred TV ekranima i tjelesne težine djece. Stoga zaista treba voditi računa da dijete što manje vremena provodi ispred TV ekrana! 
5 Pripremajte sami zdrava domaća jela
Nastojte što češće spremati sami jela kod kuće, izbjegavajte restorane i jela izvan kuće. Pokušajte postepeno dijete uključiti u pripremu zdravih jela, pružite mu mogućnost da zajedno s vama osmisli jelovnik, dajite mu sitne zadatke i na taj način ga naučite da se zdravo hrani. 
Mlađu djecu zamolite da vam pomogu u pranju voća i povrća, za njih će to biti zabava, a nešto starija djeca bit će oduševljena ako ih uključite u serviranje, guljenje voća i slično. 
6 Uključite dijete u nabavku namirnica
Povedite dijete sa sobom kada kupujete voće i povrće, upućujte ga u odabir zdravih namirnica. Razgovarajte pri tome o nutritivnim vrijednostima hrane koju kupujete.

Naučite dijete zdravim navikama

Maleni se najčešće žale na bolove u stomaku. Ali, nažalost, roditelji se ponekad ne snalaze i ne preduzimaju prave mjere kako bi otklonili tu tegobu. Kako treba postupiti? 
Bolove u stomaku izazivaju najrazličitiji razlozi: virusne infekcije, trovanje, zatvor, paraziti, alergija, upala slijepog crijeva, stres... To znači da će liječenje zavisiti od dijagnoze koju postavi liječnik. Ali, mama može pomoći djetetu tako što će ga odmah ispitati gdje ga boli i kako ga boli. 
Do tri godine djeca, nažalost, ne znaju objasniti prirodu bola koji osjećaju. Shvatit ćete da li dijete muče grčevi ili ga stomak samo tišti po tome da li vrišti i mlatara nogama ili samo tiho plače. 
Nakon treće godine dijete već može pokazati gdje ga boli, ali samo u trenutku kad osjeti bol. Sljedećeg dana u ordinaciji liječnika već se neće moći sjetiti šta ga je mučilo. 
Ljekaru je bitno da sazna karakter i intenzitet bola: da li je jak ili slab, da li se javlja u napadima ili je konstantan i neprekidno tišti. Bol u vidu napada je opasniji i tom slučaju je bolje odmah konsultirati liječnika, odnosno odvesti dijete u ordinaciju ili pozvati hitnu pomoć. 
Pogledajte na sat u trenutku kad vam se dijete požali na bol u stomaku. Uporan bol koji traje više od pola sata ne treba zanemariti i neophodno je konsultirati se sa stručnjakom. 
Kada ljekaru
Oštar, jak bol u stomaku zahtijeva hitnu konsultaciju s hirurgom. Bol može biti praćen povraćanjem i povišenom temperaturom. Razlog može biti upala slijepog crijeva ili zapetljaj crijeva. I jedno i drugo treba shvatiti vrlo ozbiljno. 
Ukoliko upaljeno slijepo crijevo pukne, gnoj, a s njim i infekcija, proširit će se po cijelom abdomenu. Na upalu slijepog crijeva treba posumnjati ukoliko dijete locira bol u donjem desnom dijelu stomaka. 
Stavite mališana na desni bok i polako i oprezno mu pritisnite desnu stranu stomaka, a onda naglo sklonite ruku. Ako ga boli više kad sklonite ruku nego kad pritiskate, najvjerovatnije je riječ o slijepom crijevu. 
Zapetljaj crijeva (ileus) nastaje kad ne postoji normalan protok sadržaja kroz crijeva. Bol je jak, praćen povraćanjem, nadutošću stomaka, nagomilavanjem gasova i nemogućnošću obavljanja velike nužde. Nipošto ne pribjegavajte samoliječenju, već odmah odvedite dijete kod hirurga. 
Četiri pretrage 
Ljekar kojem ste doveli dijete s bolovima u stomaku treba uraditi četiri osnovne pretrage: analizu mokraće, stolice, krvi i ultrazvuk abdomena. 
Analiza krvi i mokraće pokazat će da li u organizmu postoji bilo kakva upala. Analiza stolice isključit će gliste i druge parazite i dati informaciju o radu pankreasa. Ultrazvuk će pokazati stanje drugih unutrašnjih organa (jetre, žučne kese, bubrega, bešike...). 
Bolovi „iz glave" 
Ipak, najrasprostranjeniji uzrok bolova su funkcionalni poremećaji u radu probavnog trakta. Oni su najčešće izazvani stresom, emocionalnom napetošću... Sve što dijete snažno preživljava - od straha, preko uzbuđenja, pa do radosti - može izazvati bol u stomaku. 
U slučaju da je riječ o nekom funkcionalnom poremećaju, ljekar ništa ne otkriva prilikom pregleda. A dijete zbog emocionalne napetosti ima smanjen tonus na jednom kraju crijeva, a na drugom spazam, zbog čega je narušen cjelokupan tonus, što izaziva bol. 
Takvi bolovi javljaju se kod male djece koja teško podnose razdvajanje od roditelja. 
Ukoliko je ljekar isključio sve druge uzroke bola, najvjerovatnije se radi o funkcionalnom poremećaju. Roditelji se trebaju potruditi da otkriju šta muči dijete, da ga rasterete suvišnih obaveza, pomognu mu ako nešto ne shvata u školi i postaraju se da dovoljno spava. 
Važno
*U slučaju jakog, oštrog bola zovite hitnu pomoć.
*Nikada ne dajite djeci analgetik jer će se time opća slika maskirati, a problem ostati neriješen. 
*Ne grijte stomak, jer to nije dobro u slučaju upale slijepog crijeva.
*Ne dajite hranu djetetu koje se žali na jak bol u stomaku.

Šta su razlozi boli u stomaku

Prinova u porodici u kojoj već postoji jedno dijete donosi velike promjene. Starije dijete primjećuje da iznenada više nije u centru pažnje. Psiholozi ovu pojavu nazivaju „šokom zbog skidanja s trona". 
Taj šok je razlog zašto se starije dijete počinje ponašati kao beba, to jest traži da sisa, piški u krevet i ispoljava psihosomatske smetnje kao što su bolovi u stomaku i nesanica, a ponekad se i agresivno ponaša. 
Za prvorođeno dijete prvo vrijeme s novopridošlim članom porodice predstavlja veliko opterećenje. Zato je važno da ga na vrijeme pripremite na dolazak prinove. Pitajte ga šta misli koje bi mjesto bilo pogodno za krevetić, kako da ukrasite bebinu sobu i povedite ga na ultrazvučni pregled. 
Za njega će svakako biti zanimljivo da čuje i vidi kako kuca bebino srce. Važno je da dijete od početka bude upoznato s novonastalom situacijom i da bude uključeno u pripreme za dolazak prinove. 
Poklon koji će dobiti prilikom izlaska majke iz bolnice također može biti od koristi (lutka koju će djevojčica presvlačiti kada i vi mijenjate pelene njenom bratu). 
Poseban odnos između braće i sestara razvija se postepeno, a roditelji to mogu osjetiti i vidjeti. Način na koji dijete gleda i dodiruje bebu, smije se ili plače s njom mnogo toga otkriva o njegovom odnosu prema njoj. 
Kada mlađe dijete napuni tri godine, veza između njega i starijeg brata ili sestre je već prilično formirana. Starija djeca često preuzimaju ulogu roditelja i poslije izvjesnog vremena između djece se rađa osjećanje da se mogu osloniti jedno na drugo. 
Mala pomoć
Učvršćivanju veze između starijeg i mlađeg djeteta doprinijet ćete tako što ćete starijem povjeriti manje dužnosti u vezi s bratom ili sestrom. Zamolite ga da vam pomogne da presvučete bebu, da je nahranite iz flašice ili da vam doda vlažne maramice. Tako ćete doprinijeti da se kod vašeg prvog djeteta razvije osjećanje lične vrijednosti.

Došla je nova beba, starije dijete je ljubomorno

Vjerovatno najgora stvar kod brige o bebi je činjenica da s njom ne možete pričati, niti joj čitati misli. Bebe obolijevaju, neke više, neke manje. Problem je u tome što niste sigurni po simptomima ili vrsti bolesti radi li se od nečem bezazlenom ili ozbiljnijoj bolesti. 
Može biti teško otkriti o čemu se radi samo po bebinom ponašanju ili razlikovati plač bolesnog djeteta od plača zbog gladi. Pa ipak, postoje neke fizičke promjene i promjene u ponašanju koje će vam pomoći otkriti trebate li zvati ljekara ili ne. 
Manji znakovi, koji vas ne bi trebali zabrinjavati su uobičajen kašalj, kihanje ili šmrcanje. Bebe mogu, kao i odrasli, lako uloviti prehladu, pa nemojte prerano paničariti. 
No ono na što trebate obratiti pažnju je:
* Povišena tjelesna temperatura. 
Tjelesna temperatura je jedan od znakova na koji trebate pripaziti. Obično blago povišena temperatura nije znak ozbiljnije bolesti, no primijetite li da vam dijete ima rektalnu temperaturu višu od 37,5 i temperaturu mjerenu u uhu ili ustima višu od 38,5 stupnjeva, trebali biste kontaktirati ljekara. Osobito pripazite na ovako visoku temperaturu ako vam je beba mlađa od dva mjeseca. 
* Promjene apetita. 
Ako vam dijete prestane jesti, više puta zaredom odbije hranu ili jede slabo, nazovite ljekara. 
* Promjene u ponašanju. 
Ako vam beba najednom postane letargična ili je pak nikako ne možete umiriti, kontaktirajte ljekara.
* Povraćanje ili proljev. 
Iako djeca koja doje obično imaju mekaniju stolicu, pripazite da li je stolica osobito tekuća ili vodenasta 6 do 8 mijenjanja pelena. Uobičajeno je da beba malo bljucka, no primjetite li da je dijete ispljunulo veću količinu hrane ili nakon hranjenja jače povraća, kontaktirajte ljekara. 
* Promjene na koži. 
Ozbiljniji znakovi težih bolesti kod bebe su promjene na koži. Kad djetetova koža postane žućkasta ili kad područje oko usana ili noktiju poprimi plavičastu boju obavezno se javite ljekaru. Isto učinite primijetite li da se bebi pojavio osip na koži. 
* Primjetite li krvarenje ili iscjedak u području pupka ili u genitalnom području, javite se ljekaru.
* Bol u uhu. 
Ovo će vam beba signalizirati tako da će češće povlačiti i dirati se po uhu koje je boli ili ćete vidjeti iscjedak iz uha. 
* Konstipacija. 
Zaplače li vam dijete za vrijeme obavljanja nužde, ili mu je stolica krvava ili želatinasta, te primijetite li da rijeđe obavlja nuždu nego obično, kontaktirajte ljekara. 
* Dehidracija. 
Primijetite li da vam beba nije obavila malu nuždu šest sati ili više, kontaktirajte ljekara. Još jedan znak dehidracije je plač bez suza. 
* Suzenje očiju. 
Ako je djetetovo oko crveno, ružičasto ili natečeno, javite se ljekaru. 
* Infekcije gornjih dišnih puteva. 
Primijetite li da djetetu prehlada ometa normalno disanje ili hranjenje te da jako kašlje, javite se ljekaru.
Kad odvedete dijete ljekaru, ponesite sa sobom historiju bolesti, te po potrebi i druge informacije. Budite spremni odgovarati na pitanja i sa što više detalja opisati liječniku kako se dijete ponašalo prije bolesti. 
Kada u hitnu pomoć
Naravno, postojat će trenuci kad nije dovoljno nazvati ljekara, već treba odmah otići po hitnu pomoć. To trebate učiniti u slučajevima ozljede, traume, vrlo visoke temperature, otežanog disanja, krvarenja koje ne prestaje, napadaja, ozljeda glave, gušenja, nedostatka reakcije na vanjske podražaje ili nagle apatije ili nemogućnosti da se pokrene.

Beba je bolesna: Kada zvati ljekara

Strah je pored radosti, gnjeva i tuge jedna od osnovnih ljudskih emocija. On može pokretati na korisne i efikasne postupke, ali svojom neočekivanošću i intenzitetom može paralizirati racionalno razmišljanje.
Strah je emocija koju je većina djece iskusila u obliku bojazni ili neodređene nelagodnosti ili nemira. Izučavanje dječijih strahova je put ka otkrivanju korijena opće ljudske strepnje.
Moji prijatelji, mladi bračni par, došli su mi u posjetu sa svojom trogodišnjom djevojčicom. Poslije izvjesnog vremena pristojnog ponašanja, djevojčicu privlači kupatilo.
Dijete nije teško uplašiti jer se djeca plaše više i češće nego odrasli, što je uslovljeno nezrelošću njihovog centralnog nervnog sistema, malim iskustvom i nedovoljno razvijenom strukturom ličnosti i odbrambenih sistema.
Djeca nemaju znanja o stvarima ni iskustva o njima da bi njihovo opažanje bilo tačno i realno. Sve sa čime se sreću u prvim godinama za njih je novo i nepoznato. Sve što je novo i nepoznato izaziva nepovjerenje, bojazan i oprez i kod odraslih, a kod djece je tada osnovno osjećanje strah.
Tokom rasta i razvoja dijete uči o svojoj okolini i stvarima u njoj. Također, kroz sopstvena iskustva, a uz pomoć roditelja, uči šta je zaista opasno. Tako se formiraju korisni socijalno pozeljni strahovi. 
Roditelji neke od ovih strahova prepoznaju, dok neki promaknu neprimijećeni, bilo zato što su potisnuti, bilo zato što su prerušeni u neke druge oblike ponašanja.
Stavovi roditelja mogu značajno utjecati na javljanje strahova kod djece. Tako stavovi roditelja koji su pretjerano zaštitnički mogu, stalnim upozoravanjem na opasnosti stvoriti kod djeteta hronični strah. 
U različitim uzrastima djeca se plaše različitih stvari. Tako se prvo susrećemo s urođenim strahovima, kao što je reakcija trzanja na iznenadne zvuke i urođeni strah od gubitke podloge, pri kome se javlja Moorov refleks.
Kasnije, većina djece prolazi kroz fazu strahova od životinja, prvo velikih a kasnije manjih (buba, miš). Strahovi od malih životinja se najčešće javljaju oko treće godine i uglavnom su prolazni, ali nekada se zadržavaju i do odraslog doba i vezani su za gađenje usljed neprijatnog dodira. Među predstavnicima straha od opasnog dodira su i strahovi od ujeda i uboda.
Kod djece je teško napraviti razliku između onoga što podrazumijevamo pod strepnjom, odnosno strahom, jer strah i strepnja su blizu jedno drugom. U slučaju tzv. bezražloznih strahova (fobija), dijete kao i odrasla osoba, može se bojati bilo čega (vuka, vještice, bijelog mantila). 
Najznačajniji razvojni strahovi su strah od odvajanja, strah od prljanja i strah od kazne super ega, tj savjesti.
Od ovih strahova dijete se brani tako što te strašne stvari izbjegava, a to dovodi do ometanja razvoja, jer ograničava njegovo kretanje i osujećuje njegova interesovanja i znatiželju.
Strah od odvajanja
U periodu od tri-četiri mjeseca dojenče se smiješi i raduje svakom ko mu priđe. Na kasnijem stupnju razvoja, od šest mjeseci, ono pokazuje nešto veće nepovjerenje prema novim licima, a od sedam-osam mjeseci može ispoljavati strah prema novim i nepoznatim licima.
Taj strah predstavlja uvod u strah od odvajanja i jedan je od najpoznatijih strahova. Razvojni razlozi straha su što beba uzrasta od oko osam mjeseci svoju majku prepoznaje kao zasebnu jedinku, što nosi u sebi opasnost da se majka kao izvor zadovoljstva izgubi, a to rađa strah.
Strah od prljanja
Taj strah se javlja oko druge godine života, u vrijeme kada počinje navikavanje na čistoću i proces socijalizacije spontanog obavljanja fizioloških potreba. Strah od prljanja počiva na djetetovom poistovjećivanju sa roditeljskim zabranama i predstavlja začetak formiranja moralnih normi kod djeteta.
Strah od kazne super ega
Sramota, strah od greške, grižnja savjesti su osjećanja koja utječu ne društvenu integraciju djeteta i lično osamostaljivanje. Ponavljanjem zabrana dijete saznaje šta smije, a šta ne.
Dijete do druge godine teško poštuje zabranu, ali uprkos tome zabrana ostavlja tragove i prekoračenje zabrane izaziva ponašanje koje ukazuje na osjećanje počinjene greške.
U trećoj godini dijete se nastoji potvrditi, pokazati svoje sposobnosti i veoma je osjetljivo ne mišljenje okoline. Ova osjećanja su tokom treće godine prvobitno vezana za strah od kazne i javljaju se samo u prisustvu drugih. Kasnije, u toku četvrte i pete godine dolazi do razvoja straha od kazne vlastite savjesti.
Procjena straha
Kada procjenjujemo primjerenost djetetovog straha, moramo voditi računa o sljedećem:
* Koliko je dijete staro; 
* Pod kojim uslovima raste; 
* Da li neko od ukućana ispoljava isti ili sličan strah; 
* Pod kojim se uslovima strah javio i da li je okolina reagirala i kako; 
* Koliko je taj strah trajao.
Dijete, koje se sa dvije ili tri godine boji mraka, ispoljava uobičajen strah tog uzrasta. Isti taj strah u uzrastu od šest godina već treba zabrinuti roditelje i navesti ih na razmišljanje o njegovim uzrocima.
Kako savladati strah
Ono čime je priroda obdarila djecu jeste sposobnost prevazilaženja i oslobađanja od straha. 
Neki se strahovi prevazilaze samim razvojem, jer dijete uči i stiče nove sposobnosti. Tako se, recimo, strah od padanja savlađuje intenzivnim ljuljanjem na ljuljašci, prvo u prisustvu drugih odraslih osoba, koje za njih predstavljaju sigurnost, a kasnije i sama.
Dijete ima spontane i prirodne načine pomoću kojih pokušava prevazići strahove, a to su igra, priča, crtež, itd. U razvoju strahova i njihovom prevazilaženju važnu ulogu ima porodica i način njenog funkcioniranja. Porodica koja dobro funkcionira uspijeva pružiti dobre modele rješavanja kriznih situacija.

Šta sve muči malene glave

Svako novorođenče je prava zbirka tajni za roditelje, što zbog svog izgleda, što zbog pojava koje prate njegove prve dane kod kuće. Prvih šest sedmica možete očekivati razne promjene u ponašanju i izgledu svoje bebe. 
Važno je znati da je sve to potpuno normalno i očekivano i da vrijeme za prilagođavanje novim životnim navikama nije potrebno samo vama već i vašoj bebi. Svaki početak je težak, pa tako i prvi dani s bebom mogu roditeljima donijeti brige, strahove i nedoumice. 
Određene promjene na bebinoj koži, „neobično" ponašanje, neznanje kako postupiti u odredenim situacijama zaista mogu idealno zamišljenu sliku života s bebom potpuno pokvariti. 
Iako ste mislili da ćete sve znati i da će sve biti lako, i najobičniji ojed na bebinoj koži može vas izbaciti iz ravnoteže i zabrinuti. Evo još nekih situacija koje su potpuno normalne i očekivane, a koje mlade roditelje mogu itekako zabinuti:
Trzanje i drhtanje 
Neke bebe se češće, neke rjeđe trzaju. Roditeljima je čudna ova pojava jer se često beba trgne bez razloga, pa čak i u snu. Drugi razlog jeste reakcija na snažnu buku, drmanje ili osjećaj pada - kada se mala beba naglo podigne, ona ima osjećaj da je izgubila oslonac. 
Također, ponekad se tako jako trgne da uplaši samu sebe, ili čak i probudi i zaplače. Ovo je normalna pojava, i znak da nervni sistem bebe dobro funkcionira. Drhtanje bebe (tremor) čest je prvih dana po rođenju i to najčešće kada plače. 
Posebno je izražen tremor brade. Ova pojava je normalna i očekivana, jer je dio razvojne faze nervnog sistema. Roditelji često pomisle da beba drhti jer joj je hladno, ali umjesto da je utopljavate, uzmite je nježno i privijte uz sebe da osjeti vašu blizinu. 
Bljuckanje i povraćanje 
Bebe često bljuckaju nakon dojenja, ali to nije ništa neobično. Neke bljucnu uvijek nakon hranjenja, neke ponekad. Važno je da bebu držite u pravilnom položaju dok je hranite, kao i da je nakon svakog obroka podignete da podrigne. 
Ako bljucne i nakon podrigivanja, to je također normalno. Nekada se može desiti da beba povrati cijeli jedan obrok, ali vas to ne treba zabrinjavati. Ako povraća konstantno, ili u mlazu, to je znak bolesti, pa je odvedite pedijatru.
Plik na usni 
Bez obzira na to da li beba doji ili se hrani na flašicu, moguće je da dobije na sredini gornje usne plik. On nastaje kao posljedica snažnog sisanja, ali on bebi ne smeta i prolazi spontano. 
Milije 
Milije su normalna pojava na bebinoj koži u vidu malih, bijelih tačkica, a najčešće se nalaze na bradi, nosu, obrazima i čelu. Nastaju zbog začepljenih lojnih kanala i nestaju spontano nakon nekoliko sedmica. 
Sor 
Sor je površna infekcija sluzokože usne šupljine, najčešće jezika, koja se dešava kod dva do pet posto normalne novorođenčadi, a do nje dolazi najčešće putem majke. 
Naime, mame koje su u trudnoći imale probleme s kandidom (u vidu vaginalnog sekreta), a nisu je izliječile do porođaja, mogu je prenijeti svom djetetu tokom poroda. 
Prolazeći kroz porođajni kanal beba dolazi u direktan kontakt sa sadržajima koji se u njemu nalaze, i gutanjem može prenijeti gljivicu u svoja usta. 
Do ispoljavanja kandidijaze dolazi sedam do deset dana nakon rođenja. Roditelji uglavnom primijete da je bebin jezik bijel. U tom slučaju potražite pomoć liječnika koji će vam dati odgovarajuće savjete i terapiju. 
Tjemenjača 
Tjemenjača nastaje taloženjem odumrlih ćelija na koži glave, i uglavnom se formira na tjemenu. Najbolji način da se tjemenjača ne pojavi je svakodnevno pranje glavice odgovarajućim bebi šamponom (koji se nanosi u malim količinama) i dobro ispiranje pod mlazom mlake vode! 
Međutim, događa se da se, iako roditelji redovno peru bebinu kosu, tjemenjača ipak pojavi, a najčešći razlog je strah da se ne povrijedi bebino tjeme (zbog fontanele), pa se ne ispere šampon. 
Ukoliko se tjemenjača ipak stvori, treba dobro natopiti tu regiju bebi uljem prije kupanja, a zatim oprati kosicu, dobro isprati i četkom za bebe lagano iščešljati kosu. 
Ojed 
U predjelu prepona i guze (a nekada i na pregibima vrata i pod pazuhom) može se javiti ojed. Za bebu je on vrlo neprijatan jer pecka, svrbi, a kod težih oblika i boli. Beba stalnim pokretima može još više iritirati kožu jer dolazi do trenja između nje i pelene. 
Glavni krivci za pojavu ojeda su mokraća i stolica. Zato je važna redovna higijena, što podrazumijeva često presvlačenje pelena, kupanje ili pranje nakon svake stolice, posušivanje kože blagim pritiskom pamučnog peškira i mazanje pregibnih površina zaštitnom kremom u tankom sloju. 
Prilikom presvlačenja ostavite bebu malo golišavu kako bi se koža bolje prosušila. Ukoliko su promjene na koži veće i ojed ne prolazi, odvedite bebu liječniku, koji će pregledom utvrditi o čemu se radi i prepisati odgovarajuču terapiju. 
Začepljen nos 
Bebe ne znaju disati na usta i zato im nos uvijek mora biti čist. Nosić treba svakodnevno čistiti, a najlakše je to obaviti nakon kupanja kada se sekret „razmekša". Tada ga treba pažljivo „izvući" fitiljem koji ćete napraviti od vate. 
Zimski period je posebno „nezgodan" za dišne puteve, kako odraslih tako i beba. Naime, prostorije se često pregrijavaju pa je vazduh u njima suh, što pogoduje začepljenju nosa. 
Ljepljive oči 
Često bebe neposredno po rođenju imaju i infekciju očiju, jer su izložene djelovanju vaginalne flore dok prolazi kroz porođajni kanal. Zbog toga, nakon svakog kupanja oba oka treba prebrisati tupferima od vate koji su natopljeni prokuhanom i ohlađenom vodom. 
Stavite bebu na leđa, lijevom rukom joj fiksirajte glavu, a desnom brišite oči uvijek samo jednim potezom, od spoljne ka unutrašnjoj strani oka (prema nosiću). Za svaki potez upotrijebite novi tupfer, kako se eventualna infekcija ne bi prenijela. Vodite računa da vam ruke uvijek budu čiste kada ovo izvodite. 
Pupak 
Svakodnevna njega pupčanog patrljka i pupčane rane je od velikog značaja. Sve dok pupak ne otpadne o njemu brine patronažna sestra koja je posebno obučena za to i ima potreban materijal za njegovu obradu. 
Važno je da se pupak prilikom kupanja ne kvasi kako ne bi došlo do infekcije. Ukoliko se pupak ne njeguje na pravi način, može doći do upale. Pojavljuje se crvenilo, otok, gnoj, dijete gubi apetit, težinu, povećava se ili smanjuje tjelesna temperatura. Ukoliko primijetite neki od ovih simptoma obavezno se obratite liječniku. 
Mala pluća
Pluća vaše bebe stvorena su da traju cijeli život. Međutim, mnogo toga i vi možete učiniti da ona budu i ostanu zdrava. Mali vazdušni putevi u plućima bebe čine je osjetljivom. 
Izuzetno je važno da svaki roditelj da sve od sebe kako bi svom djetetu pomogao da razvije zdrava pluća. Bebina pluža počinju se formirati već u prvim sedmicama trudnoće. 
Otprilike do sredine tog perioda razvija se komplicirani splet dišnih puteva koji će rasti sve dok to bude dovoljno da pluća mogu samostalno funkcionirati kada beba dođe na svijet. 
Dok je u maternici, beba vježba pokrete disanja, iako su njena pluća bez vazduha. A od 28. sedmice, u plućima se počinje stvarati materija koja ne dozvoljava da se pluća "slijepe". 
Prilikom porođaja, dok se beba kreće niz porođajni kanal, amniotička tečnost se istiskuje iz njenih vazdušnih kanala. U trenutku kada se pojavi napolju, beba udahne i prvi put svoja pluća napuni vazduhom. Glasan plač na rođenju znak je da je beba vitalna. 
Ukoliko, pak, novorođenče plače tiho, ili se uopće ne čuje, to je signal da nešto nije uredu. Kada novorođenče udahne prvi put, ono umjesto posteljice počinje koristiti plućni krvotok za uzimanje kisika. To istovremeno označava početak samostalnog života u spoljašnjem svijetu. 
Da biste sačuvali bebina pluća nemojte pušiti. Pušenje tokom trudnoće može prouzrokovati da beba ima uske plućne kanale, a u isto vrijeme je izlaže riziku od virusnih oboljenja koja prouzrokuju šuštanje u plućima. 
Iako je teško bebu držati dalje od osoba koje kašlju ili su prehlađene, posebno ukoliko imate stariju djecu - vrijedi pokušati.

Šta možete očekivati od tek rođene bebe

Vakcine štite djecu od niza ozbiljnih oboljenja. No, i pored toga ponekad se zapitate koje su prednosti i rizici ovih vakcina. Razmislite o zabludama koje su danas prisutne kada su vakcine u pitanju - i suočite se sa činjenicama. 
Zabluda: Vakcine su nepotrebne
Činjenice: Dječije vakcine pružaju zaštitu od niza potencijalno fatalnih oboljenja, uključujući difteriju, boginje, meningitis, dječju paralizu, tetanus i veliki kašalj. 
Ukoliko vam sve ove bolesti zvuče nepoznato ili ukoliko niste čuli da djeca danas boluju od njih, znajte da zasluga pripada vakcinama. Ukoliko otpornost djece opadne, oboljenja koja se sprječavaju vakcinama ponovo mogu uhvatiti maha.
Zabluda: Nuspojave vakcina su opasne
Činjenica: Svaka vakcina može izazvati nuspojave. Najčešće je riječ o blažim nuspojavama, poput nešto malo povišene temperature, bola, oticanja ili crvenila dijela u koji je ubrizgana vakcina. 
Neke vakcine mogu uzrokovati blažu, prolaznu glavobolju, vrtoglavicu, zamor i gubitak apetita. Vrlo rijetko vakcina može izazvati jaku alergijsku reakciju ili neurološke nuspojave. 
Iako je riječ o nuspojavama koje mogu izazvati pravu zabrinutost, imajte na umu da su bolesti koje sprječavaju nešto što ipak predstavlja mnogo ozbiljniji problem. 
Naravno, vakcine se ne daju djeci kod kojih su potvrđene alergije na neke od komponenata određenih vakcina. Isto tako, ukoliko se, što je veoma rijedak slučaj, kod vašeg djeteta javi izuzetno opasna reakcija na vakcinu, neće se nastaviti sa daljnjim vakcinisanjem. 
Zabluda: Vakcine uzrokuju autizam
Činjenica: Uprkos brojnim kontroverzama u vezi sa ovom zabludom, činjenica je da naučnici do sada nisu otkrili nikakvu povezanost između autizma i dječije vakcine. 
Mada se simptomi autizma mogu pojaviti u vrijeme kada dijete primi vakcinu protiv bolesti kao što su boginje, zauške i rubeola, prema svim dosadašnjim pokazateljima se može reći da je riječ o čistoj koincidenciji. 
Zabluda: Vakcinisanje počinje prerano
Činjenica: Već smo rekli da dječije vakcine štite djecu od različitih ozbiljnih ili potencijalno fatalnih oboljenja. Svaka vakcina, počev od onih prvih koje beba dobija nakon rođenja, je veoma bitna i ne može se tvrditi da ju je prerano data, jer se veliki broj oboljenja kod djece razvija baš u tom ranom periodu, a rizici i komplikacije vezani za te bolesti mogu zaista biti ogromni. Stoga svako odlaganje vakcinisanja do nekog kasnijeg doba kada djeca narastu može biti prekasno. 
Zabluda: Sasvim je opravdano "preskočiti" neku od vakcina ukoliko se plašite da može imati negativne efekte po zdravlje vašeg djeteta
Činjenica: U suštini, preskakanje vakcina nije dobro. Ono vaše dijete može učiniti osjetljivim i podložnim potencijalno ozbiljnim oboljenjima koja se vakcinisanjem mogu izbjeći. 
Imajte na umu sljedeću veoma važnu činjenicu - neka djeca, uključujući djecu koja zbog zdravstvenih problema ne smiju primiti vakcinu ili djeca koja ne reagiraju na određenu vakcinu - jedinu zaštitu od oboljenja koja se u današnje vrijeme sprječavaju vakcinisanjem, imaju kroz imunitet osoba koje ih okružuju. 
No, ukoliko ste ipak u nedoumici u vezi sa određenim vakcinama, posavjetujte se sa pedijatrom. Inače, ukoliko vaše dijete spada među ogroman broj djece koja mogu primiti vakcinu, ne izbjegavajte vakcinisanje i vodite računa o rasporedu vakcina. 
Veoma se rijetko dešava da se određena vakcina "ne primi" i da je treba ponavljati, no, ne brinite, ukoliko se to ipak desi upravo vašem djetetu.

Pet zabluda o vakcinama

Svi to radimo, slikamo to malo, najdraže biće na desetine, stotine puta. Pogledamo u album i nismo baš pretjerano zadovoljni onim što smo napravili. Uz nekoliko naših jednostavnih savjeta uhvatite one najljepše i najzanimljivije trenutke u životu vaše bebe. Napravite fotografije koje će vas uvijek radovati!
* Koristite umjereno, blago osvjetljenje 
Nastojte da osjetljive oči vaše bebe nikada ne izlažete direktnom svjetlu, izbjegavajte direktan bljesak ili izlaganje sunčevim zrakama. Umjereno, blago svjetlo će svakako dati poseban ton bebinoj koži i sasvim prirodan izgled na fotografiji. 
* Spustite se na nivo na kojem je vaša beba 
Ne slikajte bebu stojeći iznad nje. U prvim danima života vaše bebe ne budite lijeni - lezite na trbuh i tako ćete napraviti najbolje fotografije. Neka se onaj skriveni umjetnik u vama oslobodi, opustite se, eksperimentirajte sa aparatom, osvjetljenjem, uglom slikanja. Primaknite se, nakratko uhvatite sjaj u oku vaše bebe. Napravite i nekoliko crno-bijelih fotografija, bit će vam sigurno pravi užitak kada ih budete gledali zajedno za dvedeset, trideset godina. Izoštrite slike, držite kameru čvrstom rukom jer će i fotografije biti ljepše.
* Držite se jednostavnosti
Obične boje, jednostavna obična pozadina. Ne slikajte bebu sa pozadinom pretrpanom igračkama, slikama i ko zna čime još. Vi želite da vaša beba bude u centru pažnje, želite da ona dominira slikom, a ne pozadina.
* Pravite porodične fotografije
Vodite računa da slikate bebu sa bakama i djedovima, braćom i sestrama, novim prijateljima - jednostavno sa svima koji su vam dragi i koji vam znače nešto! Uživat ćete kada te fotografije budete gledali u kasnijim poznim godinama života. Planirajte fotografiranje kada je beba najraspoloženija, nakon hranjenja, spavanja i slično. Obavezno uključite svog supružnika. Mijenjajte položaje u kojima slikate bebu.
* Neka vam aparat bude uvijek negdje pri ruci
Kada vam je fotoaparat pri ruci moći ćete uhvatiti pravi trenutak za snimanje. Bilo da je to prvi korak, prvi odlazak u zoološki vrt i prvi susret sa živim životinjama ili prvi odlazak na plažu, neka vam aparat bude pri ruci. Ne zaboravite - baterije aparata punite redovno, tako da vam jedan tako banalan razlog ne uskrati trenutke sreće i zadovoljstva.
* Podijelite fotografije
Ne čuvajte sve fotografije na svom fotoaparatu. Redovno ih prebacujte na kompjuter, šaljite ih prijateljima i porodici, a neke od onih najboljih izradite, uokvirite ili stavite u porodični album.

Napravite prekrasne fotografije vaše male novopridošlice!

Ideju za uređenje dječije sobe najlakše ćete pronaći u djetetovim omiljenim igračkama, slikovnicama ili crtanim filmovima. Malo starije dijete može vam samo reći šta mu se sviđa, a možete ga povesti u kupovinu ili mu pokazati fotografije koje vam se sviđaju. 
Planirate li da soba bude prostor i za spavanje, i za igru, i za učenje, krevet je najbolje odvojiti od ostalog dijela kako bi on ipak bio djetetova oaza za odmaranje. 
Zid iznad kreveta možete ukrasiti umirujućim oblicima poput krugova nježnih boja ili zalijepiti fluorescentne zvjezdice. Pri odabiru namještaja, boja za zidove ili tapeta, bitno je dobro provjeriti njihov kvalitet zbog sigurnosti djeteta. 
Praktičnije će biti i ako birate namještaj koji štedi prostor, poput kreveta s donjim ladicama, polica na zidovima s mnogo pretinaca ili čak visećih ormarića za odjeću. Pritom pazite na to da budu u skladu s bojama zida i tepiha. 
Samoljepljive trake 
Zidove možete obojiti u jednu boju, a dekorirati ga samoljepljivim trakama ili krugovima, kojih ima u trgovinama za opremanje domova. Trake možete obojiti kasnije i mijenjati im položaj, pa ćete uvijek imati nešto novo, a uštedjeti novac.
Zavjese s mašnama 
Zavjese u dječijoj sobi trebaju biti od laganih materijala kako bi dijete imalo što više svjetla. Ali, za pravi ugođaj birajte one u bojama ili s crtanim likovima. Platnene trake na zavjesama možete svezati o karnišu ili o njih objesiti poneku igračku.
Sto je važan 
Djevojčice će sjediti za stolom i praviti se da piju kafu, a dječaci će crtati ili graditi nešto. Za stolom će se zabavljati satima, sami ili s društvom, a najviše će ih privući ako stoji u sredini sobe. 
Tematski tepih
Za djevojčice birajte tepihe s krugovima jer, osim što će unijeti živost u sobu, vjerovatno je da će oko njih plesati ili osmisliti drugu igru. Dječacima je idealna zabava tepih s cestama, kojima će voziti autiće, ili sa Sunčevim sistemom.
Dobro je znati 
* Osigurajte djetetu ormarić samo s policama. Tako će, uz manju opasnost od povrede, dohvaćati svoje potrepštine. Na donju policu stavite korpe za igračke koje često koristi.
* Pri kupovini posteljine birajte komplete s jednostavnim uzorcima koje ćete moći kombinirati s drugom posteljinom. Dodatni jastučići osigurat će udobnost i sigurnost.
* Plutena ploča idealna je za svaki uzrast. Na nju će dijete stavljati svoje fotografije i uspomene, a roditelje poštedjeti lijepljenja po zidovima. A na maloj školskoj ploči će učiti, ali i crtati.
* Bebama su najzanimljivije čiste osnovne boje - plava, crvena i žuta. Za djetetov razvoj pomoći će i ako ih ukomponirate s nježnim pastelnim bojama ili istaknete u krugovima. Djeci od tri do pet godina najzabavniji su crtani likovi.

Dječija soba - raj za igranje i oaza za maštanje

Alergija je nepravilno funkcioniranje imunog sistema. Organizam alergične osobe burno reagira na neke tvari iz našeg prirodnog okruženja, koje inače nisu štetne. Takve tvari se nazivaju "alergenima". 
Neke alergije se javljaju u bilo koje doba godine (alergije na hranu, prašinu, lijekove); druge se javljaju u određeno doba godine, obično u proljeće, ljeto i/ili jesen, kao što je to kod alergija izazvanih polenom.
Pojedinačna alergijska epizoda može trajati od nekoliko minuta, do nekoliko sati ili dana. Simptomi su različiti, u zavisnosti od organa ili sistema koji je u pitanju.
Simptomi koji ukazuju na alergiju
Alergija se može manifestirati na gornjim dišnim organima (nos i grlo) ovim simptomima:
* Nos curi (alergijska kihavica); 
* Upala sinusa (sinusitis, nije čest kod male djece); 
* Tečnost u srednjem uhu (upala uha sa izlivom);
* Gušobolja (usljed alergije, ali i kao posljedica disanja na usta kada je nos zapušen); 
* Slivanje sluzi iz nosa niz zadnji dio ždrijela može izazvati hronični kašalj); 
* Spazam grla, krup.
Djeca koja imaju alergijsku kihavicu često imaju tamne podočnjake, ponekad sa naboranom kožom; ona mnogo dišu na usta i posred nosa imaju boru zbog čestog brisanja nosa (alergijski pozdrav).
Manifestacije na donjim disajnim putevima (bronhije i pluća):
* Alergijski bronhitis; 
* Astma.
Alergijske manifestacije na sistem za varenje: nadutost, tečan, ponekad i krvav proljev, povraćanje.
Na koži:
* Atopijski dermatitis uključujući i ekcem; 
* Urtikarija ili koprivnjača (crvena ispupčenja koja svrbe) i 
* Angioedem (oticanje lica, posebno oko očiju i usta, koji ne svrbi kao koprivnjača, ali može biti znak ozbiljne alergije).
Alergija na očima: svrab, suzenje, crvenilo i drugi znaci upale oka. 
Važno je naglasiti da je opšti simptom alergije razdražljivost.
Koliko su česte alergijske reakcije kod djece? Procjene se razlikuju zbog različitih dijagnostičkih kriterija, ali vjerovatno je da izmedju 10 i 20 procenata djece ima ili će imati alergije u nekom dobu života.
Uzročnik se odavno zna. Imuni sistem, reagirajući na prisustvo alergena, počne oslobađati histamine i druge supstance. Njima su najčešće sklona djeca kod koje postoji porodična historija alergija.

Bitan je nasljedni faktor
Rizik je najveći (oko 80 posto) kad oba roditelja imaju alergiju. Medjutim, alergija se ne razvija sve dok dijete ne bude izloženo mogućem alergenu. Sklonost prema alergiji je porodična. 
Međutim, kod članova iste porodice alergija se može ispoljavati na različite načine - jedan član može imati polensku kihavicu, drugi astmu; treći će možda dobiti koprivnjaču nakon što pojede jagode. 
Alergen dospijeva u organizam djeteta udisanjem (polena ili peruti životinjske dlake), ubrizgavanjem u organizam (injekcija penicilina ili ubod pčele); unošenjem u organizam (koštunjavo voće, mlijeko, pšenica, bjelance, proizvodi od soje ili drugi alergeni iz hrane) ili u dodiru s kožom (nakit od nikla, odjeća od vune).
Reakcije na koži, kao što su koprivnjača, angioedem ili preosjetljivost također mogu biti izazvani izlaganjem toploti, hladnoći, pritisku, vibracijama, svjetlu, vodi, fizičkim vježbama i zaraznim organizmima.
Postavljanje tačne dijagnoze je prvi korak u liječenju djetetove alergije. Ako dijete ima sličnu reakciju svaki put kada pojede određenu vrstu hrane ili kada je izloženo određenom alergenu (Primjer: uvijek povraća pošto pojede pohovanu ribu), obratite se ljekaru.
Mnoge alergije za koje se misli da su izazvane hranom uopšte nisu alergije, posebno kad su mala djeca u pitanju, i do dijagnoze se teško dolazi. Kod male djece kožne probe često nisu sasvim pouzdane (premda je vjerovatnije da je negativan rezultat tačan, prije nego pozitivan); postoje i drugi testovi (kao što je radioalergosorbent-test ili RAST), ali su oni i složeni i skupi.
U nekim slučajevima izvodi se tzv. test izazivanja, kada se djetetu u ordinaciji (gdje postoji sve što je potrebno u slučaju hitne intervencije) da da pojede hranu na koju se sumnja da izaziva alergiju. 
Zašto je nužno liječiti alergije
Ljekar također može preporučiti da se sumnjivi alergen izbaci iz ishrane na nekoliko nedjelja da bi se vidjelo da li će simptomi nestati. Takodjer se istovremeno može ukloniti iz ishrane nekoliko sastojaka, a potom, pošto simptomi nestanu, treba uvoditi jedan po jedan ponovo u ishranu da bi se pronašao krivac. 
Takav test može biti od pomoći, ali ga ne primjenjujte bez liječničkog nadzora.
Rijetko se dešava da dijete bude alergično na više od tri vrste supstanci iz hrane, pa budite na oprezu ako dobijete takvu dijagnozu. Imajte na umu da testovi titracije na dijelu ispod jezika, na kosi, u mokraći, koži nisu naučno zasnovani.
Kada se jednom ustanovi alergen (ili alergeni) koji izazivaju alergiju, važno je pristupiti liječenju. Važno je naglasiti da djeca kod koje izostaje liječenje imaju veće šanse da dobiju astmu. Ako se pokaže da je dijete alergično, postoji niz načina kojima mu se može pomoći. 
U liječenju alergije kod male djece postoji nekoliko pristupa:
1. Uzdržavanje, odstranjivanje.
Uklanjanje alergena iz djetetovog života je najuspješniji način liječenja i prevencije alergija, mada je često i teško izvodiv. 
2. Imunoterapija ili desenzibilizacija. 
Pošto je alergijska reakcija u stvari hipersenzitivna (ili preosjetljiva) reakcija djetetovog imunog sistema na supstancu, desenzibilizacijom (koja se obično postiže postepenim povećanjem ubrizganih doza određenog alergena) ponekad je moguće držati alergiju pod kontrolom - posebno u slučaju alergije na polen, prašinu i perut životinjskog porijekla. Osim u ozbiljnim slučajevima, sa desenzibilizacijom se ne počinje prije nego što dijete napuni četiri godine.
3. Lijekovi.
Antihistaminski i steroidni lijekovi mogu se koristiti za ublažavanje alergijske reakcije i smanjenje otoka sluzokože.
4. Injekcije epinefrina.
Djeca prerastu alergije na hranu (kravlje mlijeko i agrume) do treće ili četvrte godine u oko 90 posto slučajeva. Starija djeca, pa čak i odrasli mogu "prerasti" alergije na hranu poslije perioda od godinu dana ili dvije godine izbjegavanja određenog alergena. 
Međutim, alergije na koštunjave plodove, soju, mahunasto povrće, ribu i školjke mogu potrajati cijelog života. I dok neka djeca prerastu alergiju, kod druge određena alergija (na mlijeko) obično bude zamijenjena nekom drugom (polenskom kihavicom).
Kako postupati kod alergije na hranu
Kod djece i odraslih bjelanca i kravlje mlijeko najčešće izazivaju alergijsku reakciju, a odmah zatim dolaze pšenica i agrumi. Mnoga djeca alergična su i na soju i sojine proizvode, kao i na neke aditive iz hrane, kao što je aspartam, BHA/BHT, određene boje, mononatrijum-glutaminat (MSG), nitriti, nitrati i sulfiti.
Na sreću, djeca su rjeđe alergična na vrstu hrane koje imaju najveći potencijal da izazovu snažnu reakciju - kikiriki, susam, rakovi i školjke i neke vrste ribe.
Pošto su mnogi alergeni "skriveni" u prerađenoj hrani (ulja koštunjavih plodova, mliječni proteini, hidrolizirani biljni protein iz soje, na primjer), potrebno je pažljivo čitati etikete na prehrambenim proizvodima i to prilikom svake kupovine. 
Ako je dijete alergično na mlijeko, imajte na umu da natpis na pakovanju ne garantira da u proizvodu nema mliječnih sastojaka.
Raspitajte se o sastojcima upotrijebljenim u jelu kad ste u restoranu ili u posjeti.
Osigurajte da svako ko brine o čuvanju vašeg djeteta u potpunosti bude obaviješten o alergijama na hranu.
Da se ne bi desilo da djetetova prehrana bude nepotpuna, uvijek dodajte hranjivi ekvivalent onome koji je isključen iz ishrane: 
* Pšenično brašno zamijenite zobenim, rižinim ili ječmenim;
* Sok od naranče zamijenite mangom, dinjom, prokeljom, karfiolom i crvenim paprikama; 
* Jaja zamijenite mesom, piletinom i sirevima.
Kasnije odbijanje od dojenja (pošto je dijete navršilo godinu dana) i što je kasnije uvodjenje visokoalergenske hrane može pomoći sprečavanju razvoja alergija na hranu.
Sa uvođenjem kravljeg mlijeka, soje, pšenice, kukuruza i agruma najbolje bi bilo sačekati da dijete navrši godinu dana, za jaja - dvije godine, a za kikiriki i ribu - tri godine.
Šta raditi kod alergija na polen
Ako sumnjate na alergiju na polen (znak je uporno prisustvo simptoma u periodu godine kada polena ima u zraku i odsustvo simptoma onda kada ga nema), ili ako je ta vrsta alergije utvrđena.
1. Neka dijete boravi u kući što je više moguće kada polena ima najviše u zraku (najčešće ujutru) i kada je vrijeme veoma vjetrovito tokom godišnjih doba kada ima polena (proljeće, kasno ljeto ili jesen, u zavisnosti od vrste polena).
2. Svakodnevno kupajte dijete i perite mu kosu (da biste uklonili polen).
3. Kad je vrijeme toplo koristite klima uređaje da ne biste držali prozore otvorene i tako omogućili da se kuća ispuni polenom. 
4. Oko kuće uklonite visoke trave koje proizvode velike količine polena.
5. Ako imate kućnog ljubimca, životinja može na sebi donijeti polen u kuću, tako da i nju trebate često kupati. 
6. Bilo bi dobro da djeca koja imaju jake alergije na polen borave na odmoru u periodu kada u vašem kraju sve cvjeta. Boravak organizirati tamo gdje je cvjetanje završeno.
Alergija na životinje
Kućni ljubimci se perutaju i ta perut je čest izaziovač alergija. Neki ljudi su alergični na pljuvačku ili mokraću životinja i, u tom slučaju, izmet mačaka ili sitnih životinja koje borave u kafezu može stvarati problem. Perut mačaka je češće problem nego perut pasa, a dugodlaki ljubimci su veći problem nego kratkodlaki. 
Ako mislite ili ste utvrdili da je dijete alergično na kućnog ljubimca, možete životinju držati u dvorištu, podrumu ili garaži. U ozbiljnijim slučajevima, jedino rješenje može biti da kućnom ljubimcu nađete drugi dom.
U stanu ne držite kožu životinja, niti tepihe i prostirke od životinjskog krzna, kao ni ukrase te vrste. 
Neka djeca su alergična na ptice, pa svom pernatom ljubimcu nađite novi dom, a odrecite se perjanih jastuka i pokrivača. 
Nije prašina, već grinje
Kihavicu kod alergičnih na prašinu izazivaju zapravo grinje, mikroskopski sitni organizmi slični insektima. U slučaju ove vrste alergije prašinu brisati svakodnevno i to specijalnom ili vlažnom običnom krpom. Na isti način brisati pod, redovno usisavati prašinu s tepiha i tapaciranog namještaja.
U prostorijama u kojima dijete spava i boravi izbjegavajte tepihe, teške zavjese, plišane prekrivače i druge tkanine u kojima se grinje lako zadržavaju. Perite često plišane igračke, ćebad i pokrivače.
Knjige držite u zatvorenim policama, ako je moguće, a odjeću u plastičnim kesama za odjeću. Dušeke na krevetima stavite u navlake koje ne propuštaju zrak. 
Najvažnije je održavati niži nivo vlažnosti u stanu; grinje po pravilu ne mogu preživjeti u sredinama gdje je vlažnost manja od 50 procenata, mada neki stručnjaci preporučuju da vlažnost bude manja od 20 posto.
Sa alergologom se posavjetujte o tome da li je sigurno upotrebljavati sprejove i praškove za uništavanje grinja.
Uklonite plijesan
Ako je dijete alergično na plijesni, vlaga u kući je prvi i osnovni problem. Zato:
1. Osigurajte dobru provjetrenost kuće ili stana;
2. Obavezno koristite napu u kuhinji;
3. Kante za smeće, frižidere, zavjese na kadi, vlažne ćoškove detaljno i često čistite rastvorom jednakih dijelova vode i varikine, ili vode i sredstva protiv plijesni;
4. Podrume i druge prostorije gdje se plijesni lako mogu razviti prefarbajte bojom koja sprečava njihovo stvaranje; 
5. Ne dozvolite da vlažna odjeća ili obuća ostane dugo da stoji, a da je ne sklonite;
6. Kućne biljke i sušeno cvijeće držite u prostorijama u kojima dijete malo boravi;
7. Drva za ogrjev držite izvan kuće; 
8. Provjerite odvod vode oko kuće; 
9. Redovno čistite suho lišće i ostale biljke oko kuće;
10. Vodite računa o tome da kuća i dvorište budu dovoljno osunčani i da u njima nema vlažnih dijelova gdje bi se plijesni mogle lako razviti.
Pčelinji otrov
Čuvajte dijete koje je alergično na pčelinji otrov što dalje od krajeva u kojima znate da ima mnogo pčela (cvjetnih bašti, na primjer). Obavezno uz sebe uvijek imajte pribor potreban u slučaju pčelinjeg uboda. To se također odnosi na svakoga ko brine o čuvanju djeteta (na osoblje u obdaništu ili zabavištu).
Ostrali alergeni
Iz djetetove okoline bilo bi potrebno ukloniti: vunene prekrivače (stavite na njih navlake ili ih zamijenite prekrivačima od pamuka ili sintetičkog materijala) i odjeću (pamučni džemperi i jakne ispunjene sintetičkim materijalom bit će dovoljno topli); jastuke ispunjene paperjem ili perjem (kada vaše dijete bude bilo dovoljno veliko da mu je potreban jastuk odaberite mu onaj s punjenjem od poliestera koji je namijenjen alergičnim osobama).
Ne dozvolite pušenje u svojoj kući, a dijete držite dalje od dimom ispunjenih prostorija ili restorana kada ste izvan kuće. Izbjegavajte i sintetičke mirise tako što ćete upotrebljavati vlažne maramice i sprejove kao i deterdžente bez mirisa.

Alergije vrebaju, pazite na djecu

Dobijanjem novog člana porodice roditelji trebaju biti informirani o pravilnoj ishrani svoje bebe, prije svega dojenju, pravilnoj njezi i navikama. 
Zdrava beba plače dnevno oko dva sata tokom prva tri mjeseca života. Najčešće plače zbog gladi, dojenačkih grčeva, pretopljavanja, pothlađivanja ili zbog bola.
Plač s kratkom pauzom, dok dijete udahne vazduh, obično označava glad. Bebu treba nahraniti. U uzrastu od deset do 15 dana novorođenče više jede nego prvih dana te će zato češće plakati.
Plač svakog dana, najčešće u isto vrijeme, uz vrištanje, grčenje i crvenilo u licu, koji se smjenjuje s periodima kada je djetetovo opće stanje neporemećeno (dobre je volje, a uz to dobija na težini), vjerovatno je posljedica dojenačkih grčeva ili kolika. 
Kolike ne treba shvatiti kao bolest nego kao fiziološku pojavu, nedovoljno objašnjenu, koja spontano prolazi. Ako beba ima grčeve treba je umiriti masiranjem stomačića u pravcu kazaljke na satu, hranjenjem, kao i maženjem i pjevanjem.
Ako beba plače tokom hranjenja, mogući uzroci su buka, vrućina ili pune pelene. U tom slučaju prekinite hranjenje, presvucite bebu i pokušajte je umiriti, pa je opet probajte nahraniti. 
Može se desiti da beba usljed nepravilnog položaja tokom hranjenja ne dobija dovoljno mlijeka , odnosno "vuče u prazno", pa je probajte češće dojiti. Ukoliko se plač nastavi potražite stručni savjet od svog pedijatra. 
Ako je beba na vještačkoj ishrani, provjerite da li je razlog plača prehladno, prevruće ili možda nepravilno pripremljeno mlijeko.
Ako je između pojedinih vrisaka dijete mirno oko dvije sekunde ili ako se plač pojačava, pa stišava, pa opet pojačava, dijete osjeća bol. U tom slučaju potražite pomoć pedijatra. 
Šta kada...
Ako ste sve već pokušali - nahranili ste dijete, presvukli ste ga i utoplili, nije bolesno, ali ipak i dalje plače. Uzmite bebu u ruke i privijte je uz grudi. 
Ako plač slabi držite bebu u naručju, jer želi vašu blizinu. Ako dijete nastavlja plakati, potražite pomoć pedijatra.

Šta beba pokazuje plačem

Prijevremeno rođenje nosi sa sobom mnogo rizika. Majušna tijela nisu potpuno sazrela, mnogi sistemi (za regulaciju toplote, respiratorni, i sistem za varenje, na primjer) još uvijek nisu potpuno operativni i nije nikakvo iznenađenje što je veoma povećan rizik od bolesti novorođenčadi.
Kako se usavršava tehnologija za održavanje u životu prijevremeno rođenih beba, više pažnje posvećuje se i ovim bolestima, od kojih je većina rijetka ili nepoznata među bebama rođenim u terminu, pa uspješno liječenje sve više postaje uobičajeno za mnoge od njih. 
Novi načini liječenja se razvijaju gotovo svakodnevno. Medicinski problemi koji najčešće kompliciraju život prijevremeno rođene dojenčadi su: poremećaji disanja, hipoglikemija, otvoren ductus arteriosus (srce), problemi sa očima, s moždanim krvotokom, apneja, žutica ...
Poremećaji disanja
Zbog nezrelosti prijevremeno rođenim plućima obično nedostaje surfaktant, supstanca nalik deterdžentu koja plućnim površinama daje elastična svojstva. Bez surfaktanta sićušne plućne alveole, ili vrećice zraka, svakim izdahom se ispumpaju kao izbušeni baloni, prisiljavajući majušnu bebu na sve naporniji pritisak da bi disala. 
Bebe koje su bile izložene velikom pritisku u materici, obično tokom napona i porođaja, imaju manju vjerovatnoću da im nedostaje surfaktant, s obzirom na to da pritisak izgleda ubrzava sazrijevanje ploda.
Ovaj respiratorni sindrom (RDS) nekada je često bio fatalan, ali danas ga preživi blizu 80 posto beba zahvaljujući boljem poznavanju sindroma i novim načinima liječenja, kao što je kontinuiran pozitivan pritisak zraka (CPAP).
Zrak se ubacuje kroz cijevi u nosu ili ustima, ili putem plastične maske sa kisikom. Stalni pritisak sprečava pluća da kolabiraju sve dok tijelo ne počne proizvoditi dovoljno surfaktanta, obično u narednih tri do pet dana.
Ponekad, kada je nezrelost pluća otkrivena prije porođaja i porođaj se može sigurno odložiti, RDS se može u potpunosti spriječiti davanjem hormona koji ubrzavaju sazrijevanje pluća i proizvodnju surfaktanta.
Još jedan način sprečavanja ili smanjenja jačine RDS koji obećava jeste instalacija vještačkog ili humanog surfaktanta u pluća prijevremeno rođene bebe prije nego što prvi put udahne.
Za djecu sa RDS-om vantjelesna oksigenacija membrane (ECMO), koja koristi neku vrstu vještačkog srca i pluća, daje prijevremenu podršku srcu i plućima koji slabe i pruža im lijekoviti odmor. (ECMO se koristi za mnoge vrste respiratornih problema, a ne samo za onaj koji je u vezi sa RDS-om).
Bronhopulmonalna displazija (BDP)
Ima beba, naročito onih male tjelesne težine, kod kojih se dugotrajno davanje kisika i mehanička ventilacije izgleda kombiniraju sa nezrelošću pluća i uzrokuju BPD ili hroničnu plućnu bolest. 
Ovo stanje se obično dijagnosticira ako novorođenče zahtijeva povećano unošenje kisika poslije dvadeset osmog dana života. Posebne promjene na plućima se u opštem slučaju vide na rendgenu. 
Ove bebe često sporo dobijaju u težini i podložne su pojavi apneje. Nekima je potreban kisik kada odu kući, ostalima se ograničava unošenje tečnosti ili im se daju diuretici ili bronhodilatatori da bi se spriječile komplikacije, a svima je potrebno da unose mnogo kalorija da bi poboljšale rast. Često se ovo stanje preraste kako pluća sazrijevaju.
Nizak nivo glukoze u krvi
Hipoglikemija, nizak nivo šećera u krvi, može učiniti da odrasla osoba osjeća vrtoglavicu, da se zaljulja ili bude razdražljiva, ali kod novorođenčeta to može biti mnogo ozbiljnije i prouzročiti oštećenje mozga i retardiranost ukoliko se ne liječi. 
Ovo je najčešće problem kod beba rođenih u višestrukom porođaju kada manja ili najmanja beba ima tjelesnu težinu manju od dva kilograma, te kod beba čije su majke dijabetičarke (one obično imaju veliku, a ne malu tjelesnu težinu na rođenju). 
Rutinski se prati hoće li se pojaviti hipoglikemija tokom prvih 24 do 48 sati i, ako se otkrije, odmah počinje liječenje koje se sastoji u tome da se normalizira nivo šećera.
Otvoren ductus arteriosus
U krvnom sistemu ploda postoji spoj mekih zidova između aorte (arterije kroz koju se krv iz srca šalje u ostatak tijela) i lijeve plućne arterije (one koja vodi do pluća) koji se zove ductus arteriosus. 
Ovaj krvni sud odvodi krv od pluća koja još ne funkcioniraju i tokom trudnoće se održava otvorenim pomoću visokog nivoa prostaglandina E (iz grupe masnih kiselina koje proizvodi tijelo) u krvi. 
U normalnom slučaju, nivo prostaglandina E pada na porođaju i krvni sud počinje da se zatvara tokom nekoliko narednih sati. Ali kod otprilike polovine vrlo malih prijevremeno rođenih beba (onih koje su teške manje od 1500 grama) kao i kod nekih većih beba, nivo prostaglandina E ne pada i krvni sud ostaje otvoren, ili patentan. 
U mnogim slučajevima nema simptoma, osim možda malo kraćeg daha prilikom naprezanja i/ili plavih usana, i krvni sud se sam zatvori tokom neonatalnog perioda. 
Ipak, ponekad se mogu javiti teške posljedice. Liječenje antiprostaglandinskim lijekovima (indometacin) obično je uspješno u zatvaranju krvnog suda; a kada nije, jednostavan hirurški zahvat obično završava posao.
Problemi s očima
Retinopatija nedonesenosti (ROP) je stanje, nazvano i retrolentalna fibroplazija, koje može dovesti do značajnih ožiljaka i oštećenja na mrežnjači oka, do povećanog rizika od miopije (kratkovidosti), ambliopije (šetajućeg oka), nistagmusa (nevoljnih ritmičkih pokreta), pa čak i sljepila. 
ROP je izuzetno čest među veoma malim bebama - pogađa četiri od pet beba koje su teške od 1500 do 1750 grama. Nekada se mislilo da ga izaziva pretjerano davanje kisika, ali sada se vjeruje da je u mnogim slučajevima problem u neizbalansiranosti kisika u bebinoj krvi i da razni drugi faktori (koji mogućno uključuju jako svjetlo u porodilištu, majčin dijabetes, ili korištenje antihistamina od strane majke tokom posljednje dvije nedjelje trudnoće) vjerovatno doprinose ovom stanju.
Novorodjenče sa ROP-om treba pregledati oftalmolog pedijatar. Pomno praćenje gasova u krvi novorođenčeta sada je rutinsko i zaista izgleda pomaže da se smanji oštećenje. 
Po svoj prilici pomaže i vitamin E dat oralno ili intramuskularno, ali potrebno je redovno pratiti nivo u krvi tako da se doza može mijenjati kako beba raste. 
Agresivna terapija kriohirurgijom (zamrzavanjem se uništi pretjerani rast krvnih sudova u oku i spriječi dalje odljepljivanje mrežnjače) može biti efikasna u sprečavanju sljepila. 
Krvarenje u mozgu
Još nezreo plodov mozak sadrži germinalnu matricu, želatinsku strukturu napunjenu venama, arterijama i kapilarima, koja nestaje oko 38. nedjelje trudnoće. 
Dojenčad rođena prije nego što ona nestane imaju visok rizik hemoragije zbog lomljivosti ovih krvnih sudova i velike količine krvnog protoka kroz njih. Intraventrikularna hemoragija je izuzetno česta među prijevremeno rođenom djecom, javlja se u 30 do 40 posto slučajeva, najčešće tokom prva 72 sata života. 
Hemoragije se gradiraju na četverostepenoj skali, gdje je stepen I najblaži, i stepen IV najteži. Stepen IV zahtijeva blisko nadgledanje da bi se ispravili eventualni dalji problemi koji se razvijaju - hidrocefalus, na primjer. 
Redovan ultrazvučni pregled obično se traži za stepene III i IV sve dok hemoragija ne prestane. Bebe sa hemoragijama viših stepena također imaju rizik od neposrednih komplikacija i kasnijih hendikepa. 
Razvijeni su metodi liječenja koji sprečavaju i/ili liječe ovu bolest, uključujući i jedan u kom se indukuje prijevremena paraliza mišića da bi se smanjio protok krvi u mozgu.
Bolest crijeva
Nekrozni enterokolitis je bolest crijeva u kojoj tkivo crijeva postaje oštećeno i umire, a simptomi se obično pojevljuju između drugog i dvadesetog dana, gotovo uvijek kod beba male tjelesne težine. 
Simptomi su, između ostalog: Nadimanje u stomaku, povraćanje žutog sadržaja, apneja i krv u stolici. Razvijeno je vrlo mnogo teorija u pokušaju da se utvrdi tačan uzrok, ali nijedna od njih nije potpuno zadovoljavajuća. 
Ono što izgleda najvjerovatnije jeste da postoji kombinacija faktora koji vjerovatno uključuju i korišćenje vještačkog mlijeka (manje je vjerovatno da će biti pogođene bebe koje doje). 
Beba sa nekroznim enterokolitisom obično se stavlja na intravensko hranjenje, a liječenje će zavisiti od simptoma. Ukoliko postoji ozbiljnije oštećenje crijeva, potreban je hirurški zahvat da bi se otklonio oštećeni dio.
Prestanak disanja
Iako se apneja, periodi prestanka disanja, može javiti kod bilo kog novorođenčeta, ovaj problem je mnogo češći kod dojenčadi rođene prije vremena. 
Apneja nedonesenosti se dijagnosticira ako beba ima takve periode koji traju više od petnaest sekundi ili koji su kraći, ali su povezani sa bradikardijom, usporavanjem srčanog ritma.
Kada se uoči apneja, obično se rade testovi da se utvrdi je li djetetu potrebno nadgledanje. Nadgledanje apneje nedonesenosti obično nije neophodno poslije šestog mjeseca, ali tokom tog vremena monitor se mora podešavati kako bebin puls prolazi kroz normalno usporenje koje dolazi sa rastom (ako se to ne radi, može doći do mnogo lažnih alarma usljed sporih srčanih otkucaja). 
Ova vrsta apneje, i ako se ne povuče pošto je beba dostigla svoj predviđeni termin, nije u vezi sa SIDS-om (sindrom iznenadne smrti novorođenčadi).
Žutica
Mnogo je vjerovatnije da prijevremeno rođene bebe razviju žuticu nego što je to slučaj kod beba rođenih u terminu.

Koliko puta dnevno kažete „ne“ svom djetetu

Svađe i galama uznemiruju djecu

Tikovi su češći kod dječaka

Veljača dvaput prevarena, Laka bi prešao preko toga, Bošković dala drugu šansu i pokajala se...

Naučite dijete zdravim navikama

Šta su razlozi boli u stomaku

Došla je nova beba, starije dijete je ljubomorno

Beba je bolesna: Kada zvati ljekara

Šta sve muči malene glave

Šta možete očekivati od tek rođene bebe

Pet zabluda o vakcinama

Napravite prekrasne fotografije vaše male novopridošlice!

Dječija soba - raj za igranje i oaza za maštanje

Alergije vrebaju, pazite na djecu

Šta beba pokazuje plačem

Šta čeka roditelje prijevremeno rođene djece

Naša tema

Koliko puta dnevno kažete „ne“ svom djetetu

Svađe i galama uznemiruju djecu

Tikovi su češći kod dječaka

Veljača dvaput prevarena, Laka bi prešao preko toga, Bošković dala drugu šansu i pokajala se...

Naučite dijete zdravim navikama

Šta su razlozi boli u stomaku

Došla je nova beba, starije dijete je ljubomorno

Beba je bolesna: Kada zvati ljekara

Šta sve muči malene glave

Šta možete očekivati od tek rođene bebe

Pet zabluda o vakcinama

Napravite prekrasne fotografije vaše male novopridošlice!

Dječija soba - raj za igranje i oaza za maštanje

Alergije vrebaju, pazite na djecu

Šta beba pokazuje plačem

Šta čeka roditelje prijevremeno rođene djece